BRANKO..

Datum objave: utorak, 13 januara, 2015
Objavljeno u Knjige i feljtoni
Veličina slova: A- A+

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/preporucujemo/2015/Branko_Copic.jpg

Ove godine će se češće spominjati Brankovo ime. Sto je godina
od njegova rođenja. Generacije su odrasle uz njegove knjige.

Piše: Željko
Kresojević

Kad zaželiš
pobjeći od stvarnosti i vratiti se snovima djeteta, pođe ruka prema polici sa njegovim
knjigama.

Branko kaže
da je njegov začarani svijet sav satkan od bajki i maštarenja, mjesečine i prozračne
svile, bio svojevrsni svijet oktobra, ali onog našeg, krajiškog, smirenog, zlatnog
oktobra u ranu jesen, o Miholjdanu, kada su im u kuću dolazili dragi gosti, kad je sve bilo puno priča i obilja, kad
je i mačka bila sita i miroljubiva, a miš debeo i bezbrižan…

Ti đedovi oktobarski dani predstavljaju osnovnu riznicu svih njegovih
literarnih motiva.

Sad tek vidim
kolika je sreća bila odrasti na selu uz likove slične njegovom đedu Radi, Jovandeki
Babiću, samardžiji Petraku…

Uz mog djeda
Ninka “Paruna” zavoljeh konje i pjesmu. On i stari Mijajlo Škara, jedini su u našoj
okolici pjevali uz gusle. Zategne đed Ninko strune od konjskog repa na guslama, pa
zaveze:

– Daaaj mi
Božeeeeee dobraaa konjaaaa vranaaaa…

Prva slova
sricao sam čitajuci staru pjesmaricu. Skoro raspalih korica stajala je u starom
kredencu. Listaš redom, uvijek poneka stranica ispadne.

“Ženiba Dušanova”,”Boj
na Kosovu”, “Smrt majke Jugovića”, “Milan Toplica”…Svaka pjesma počinje onim velikim
ukrašenim crvenim slovom.

Ništa ljepše
djetetu, nego za dugačke kasno jesenje ili zimske noći sjesti na već uleknuti drveni
prag kraj zidane peći i slušati staroga Loškotu “Paruna”. Da je Branko negdje na
njeg nabasao, vjerujem da bi ga bilo u knjigama.

Svega bi
u njegovim pričama: hajduka, vila na vrelima, krilatih konja, ljutih Turaka, vampira
kraj mlinova, brkatih žandara… Kad izbeči očurde i zagladi svoje sive brčine prošarane
duvanskim dimom, pa kaže:

– Na š’ušaj,
gledaj ume!

Jedino što
je zahtjevao bilo je da ga gledaš pravo u oči dok priča. Valjda je tako bio uvjerljiviji
u svojoj laži. Omami te “Loškotina” priča, zacrvene se obrazi od vatre iz peći…

Zaspeš onako
kako samo dijete može zaspati. Snovi se množe, što Branko reče:

– Ne znaš
jesi li još na zemlji ili zajedno s mjesecom roniš kroz rasperjane naviljke oblaka.

Možda smo
Branka mi Krajišnici mogli bolje razumjeti. Ostavi njegovo slovo velika traga u mnogima.

I sam je
bježao od svijeta za kojeg se borio i stvarao. Bolje se osjećao pod krilima zmaja.

Čuo je u
daljini bat kopita crnih konja, sa još crnjim potkovicama.

Nedočeka
crne konjanike.

 

Vezane
vijesti:

Jadovnička priča o
Milici i Kati – Jadovno 1941.

GDJE LEŽE KOSTI
KOLARIĆKIH MUČENIKA ? – Jadovno 1941.

Zaboravljeni
pravednici sa Korduna – Jadovno 1941.

Svjedočenje Mile
Džodan o zločinu nad Srbima Korduna

Pokušaj
hrišćanskog razmišljanja: 24. mart – Jadovno 1941.




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top