arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
kalendar-genocida.jpg

Kalendar genocida: 29. jun 1943. Godišnjica stradanja Srba u Hercegovini

U Ljeskovom Dubu je 29. juna 1943. na tri stratišta na najmučkiji način pobijeno 183 ljudi – muškaraca, djece, staraca, žena i trudnica, od kojih 165 žitelja ovog sela i 18 mještana okolnih sela koji su se u trenutku ustaškog terora zatekli na tom mjestu. U samo svanuće, oko 5 časova, pod vodstvom gatačkih ustaša Smaja Dilića i Rama Krvavca, blokirali su selo, dok su njegovi žitelji još spavali. Domaće ustaše i njemački vojnici podijelili su se na grupe-patrole. Grubo su istjerivali iz kuća nemoćne starce, žene i pospanu djecu. One koji su pokušavali da bježe ili nisu htjeli da napuštaju svoja ognjišta ubijali su, bez milosti, na licu mjesta. Među

koriscka-jama-spomen-ploca.jpg

Krvavi kamen hercegovački: Vidovdanski pokolji

Drugi talas ustaških zločina, isplaniran kao „vidovdanska akcija“, započeo je 22 juna masovnim hapšenjem Srba i Jevreja u Mostaru, Stocu, Čapljini, Ljubinju, Nevesinju, Gacku, Konjicu i drugim hercegovačkim mjestima. Komandant zloglasne Pavelićeve tjelesne bojne Mijo Babić izdao je naredbu da se granični pojas prema Crnoj Gori očisti od Srba i tako omogući sprovođenje „vidovdanske akcije“. U naletu hrvatskih i muslimanskih ustaša u selima oko Gacka ubijeno je 140 muškaraca, žena i djece. Sa koliko su svireposti zlikovci izvršavali zadatak, vidi se i po tome što su satirali i cijele porodice. Todoru Nikoliću iz Kule bacili su u Čavčiju jamu 9 članova porodice, a Pilju i Špiru Boljanoviću 12 članova porodice

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 28. jun. Godišnjica stradanja Srba ’41 i ’92

Srpski narod je na Vidovdan stradao u više navrata. Jama Ržani do kod Ljubinja. Uoči Vidovdana 1941. godine ustaše su na prevaru uhvatile 186 Srba i nakon zvjerskog mučenja bacile ih u jamu Ržani Do kod Ljubinja. Bratunačka sela Loznica i Zagoni. Muslimanske snage iz Srebrenice napale su na Vidovdan 28. juna 1992. godine bratunačka sela Loznicu i Zagone i tom prilikom ubili 12 srpskih civila, 11 u Loznici i 1 u Zagonima. Pozivamo sve one koji imaju dodatne informacije, dokumente i sl. vezano za ovaj događaj,  da nas kontaktiraju putem e-maila: [email protected], telefonom: +387/51/420-441,  +387/65/511-130, ili na adresi Udruženje Jadovno 1941.  Cerska 38, Banja Luka, Republika Srpska.  Vezane vijesti: Sjećamo

Danas se slavi Sveti Vukašin Novomučenik Jasenovački i Klepački

Ovaj Pravoslavni Srbin, Novomučenik iz Jasenovca, rodom je iz hercegovačkog sela Klepci, koje se nalazi na istočnoj obali Neretve (naspram Čapljine), gde je ranije bila stara crkva Sv. Apostola Luke, s početka 16. veka, zadužbina čuvenih srpskih pravoslavnih crkvograditelja Hrabrena-Miloradovića, a od 1857. g. je obnovljena kao crkva Preobraženja Hristovog (koju su Hrvati 1992. g. srušili do temelja, kao i celo selo Klepce). Bio je rodom od familije Mandrapa, i zvao se Vuksan-Vukan-Vuk, VUKAŠIN. Treba da je rođen negde krajem 19. veka, najverovatnije u svome selu, ali je rano otišao i radio u Sarajevu, pa ga se zato preživeli ustaški genocid nad Srbima 1941-45. g. Klepčani malo sećaju, dok ga

Pop Risto Ćatić

Čim su se domogli vlasti, ustaše su i u Livnu započele sistematske i temeljite pripreme za potpuno istrebljenje srpskog življa. Uputstva o tome donijeli su oni koji su sa blagoslovom Stepinca i potpunim ovlašćenjima Pavelića stigli iz Zagreba ubrzo nakon kapitulacije i raspada Jugoslavije. CVIJO PAJČIN — ORAŠČIĆ, simbol hrabrosti i nepokora u livanjskom kraju Znali su dobro da je prvi i najvažniji zadatak dokopati se najviđenijih i najuticajnijih ljudi i pokupiti oružje i ratnu opremu iz ruku Srba a potom ih, goloruke i obezglavljene, u datom trenutku sasvim uništiti. Napravljena je crna knjiga a jedan od prvih koji je u nju upisan bio je Cvijo Pajčin, zvani Oraščić iz

Jasenovac_3.jpg

Šta je danas Jasenovac Hrvatima? (VIDEO)

Od podsjećanja i opomene na Jasenovačko zlo u Hrvatskoj je ostalo onoliko koliko mora da istorija ne bi bila do kraja ponižena.  Kao da umanjivanje broja žrtava nije bilo dovoljno, prešlo se na poptunu negaciju pa se sve češće mogu čuti opasni glasovi koji otvoreno kažu da je Jasenovac umjesto klaonice za Srbe bio radni logor u kome se polagao vozački ispit i rekreativno igrao fudbal. Umjesto da se na pomen preklanih duša stoji mirno ili makar ćuti, od visokopozicionarnog svešetnika katoličke crkve i uglednog hrvatskog novinara stižu poruke na koje se u Hrvatskoj ne reaguje, a u Evropi ćuti. Na tragu svog uzora, Alojzija Stepinca, dr Stjepan Razum, direktor

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 04-05. maj 1945. Godišnjica stradanja Srba u logoru Sisak

Sisak, Teslićeva staklana i barake dalje prema rijeci Savi, mučilišta srpskog naroda 1941. do 1945. U noći 17/18. aprila 1945. godine u logoru Sunji ustaše su izmasakrirale 108 Srba i u logoru Sisak 4/5. maja 1945. mučile i usmrtile 450 Srba. Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005. Pozivamo sve one koji imaju dodatne informacije, dokumente i sl. vezano za ovaj događaj,  da nas kontaktiraju putem e-maila: [email protected] .

Podsedlo_Vojnic.jpg

Neka ga, neka umre od gladi

Mlađi ustaša vidjevši da ovaj drugi ima namjeru zaklati moju majku, rekao mu je: “Pusti tu ženu, kuda će ovo dijete bez nje”, našto mu je on odgovorio: “Neka ga, neka umre od gladi.” “U maglovito januarsko jutro 1943. godine u mom zaseoku Podsedlo iznenadile su nas ustaše. Nalazio sam se u kući s majkom. Bilo mi je tada 5 godina. Otac Ilija Malešević, brat Boško i sestra Mila nalazili su se u partizanima negdje na Kordunu. Stariji brat Rade i sestra Stanka pobjegli su od kuće i sklonili se u susjedne grmove. Bio je visok snijeg. Pred našom kućom pojavila su se dvojica ustaša. Ušli su bahato u kuću. Rekli

Zločin u Starom Brodu – Pokolj 6000 Srba na Drini 1942.

Zločin nad 6.000 Srba u Miloševićima i Starom Brodu na Drini u proleće 1942. godine, decenijama je vešto prikrivan „u interesu bratstva i jedinstva“. Drugi svetski rat obeležili su stravični zločini, za koje se smatralo da su uglavnom obelodanjeni i istraženi. No, bilo je zločina koji su se iz različitih razloga, uključujući i „očuvanje bratstva i jedinstva”, minimizirani i naprosto skrivani od šire javnosti. Drastičan slučaj „zaborava i skrivanja” su masovni zločini nad 6.000 nedužnih srpskih civila, pre svega žena i dece, koje su  počinile ustaše, u čijim redovima je bio znatan broj muslimana, s proleća 1942. godine u kanjonu reke Drine, u selima Miloševići i Stari Brod, području koje

Milka i Cvita, sestra i majka Danice Bošković-LALIĆ, koje su kao i ona, preživjele pakao jame Ravni Dolac

Danica

I Danicu Bošković, stariju Cvitinu ćerku, životna lađa je ponijela daleko od rodnih Rujana, od Dinare i Livanjskog polja. Obrela se u srcu Šumadije. Dična Hercegovka o čijoj se ljepoti i danas priča u rodnom kraju, čije se krupne plave oči i teške pletenice boje zrelog žita i danas pamte, svila je topli dom sa Markom Lalićem na periferiji Aranđelovca, u naselju Vrbica, pod granama ogromnog viševjekog hrasta.Ima u tome neke fine simbolike: život je, kako to samo on umije i može, sastavio ponos-drvo i ponos-čovjeka. Danica je slična hrastu. I ona je poput hrasta istrpjela munje i gromove života, izdržala zloću i bezumlje ljudsko, otela se iz čeljusti smrti

SVI SLOVENAČKI ZLOČINI 1991. – Ubijanje civila, mladih nenaoružanih vojnika, mučenje lekara i medicinskih sestara…

Juna meseca 2012. godine, Okružno javno tužilaštvo iz Murske Sobote podiglo je optužnice za navodne ratne zločine protiv penzionisanih starešina JNA – generala Vlade Trifunovića i pukovnika Berislava Popova. Piše: Radisav T. Ristić (Odlomak iz neobjavljene knjige „Medijski porazi JNA – Istina o Kadijeviću) Podizanjem optužnice Slovenija je podgrejala ružna sećanja na sopstvene zločine počinjene nad devetnaestogodišnjim i dvadesetogodišnjim vojnicima bivše Jugoslovenske narodne armije. Političko rukovodstvo Slovenije, odnosno Tužilaštvo Murske Sobote, potkrepljujući lažne izjave koje su u to vreme davali Milan Kučan, Jelko Kacin i drugi razbijači SFRJ, zaboravljaju, izgleda, mučka ubistva, masovna maltretiranja i ostale oblike neljudskog delovanja prema svemu i svakom ko je nosio sivomaslinasto obeležje JNA –

Savo Marić, Jovanov, rođen 1906. godine

Jovan S. Marić – Umjesto početka rodoslova

Zar je moguće živjeti, djelati ili bitisati, a ne postaviti sebi i drugima pitanje o nastajanju, korjenima, brdu, nebu, livadi, kući ili zdencu? I kako je moguće da se ode na počinak i utone u snove, a da se ne sazna istina vertikale i horizontale o sebi i svojima? Koliko god sam se trudio da saznam o mojim korjenima, porijeklu i nastanku prvih Marića, obilazeći arhive i muzeje, čitajući knjige, publikacije, feljtone i slušajući brojne razgovore starijih, sve sam sigurniji u uvjerenju da je moja baba, po nadimku Pavluša-zvala se Cvijeta Pavlović (udato Marić) najjači oslonac i pouzdanje, koje mi je omogućilo da bar otpočnem ovaj rodoslov, bez mnogo izgleda

Ante_Pavelic_004.jpg

RASNI ZAKONI, LOGORI, LIKVIDACIJE, TROVANjA DJECE, PLjAČKE…

Optužnica protiv ustaškog poglavnika Ante Pavelića, koja nikada nije okončana suđenjem, obuhvatala je, između ostalog, optužbe za rasne zakone, koncentracione logore, ubistva djece, pljačkanje imovine i saradnju sa nacistima, navode hrvatski portali. U glavnom dijelu optužnice od 7. maja 1956. godine Pavelić je optužen da je formirao terorističku organizaciju nazvanu „Ustaška nadzorna služba“ sa zadatkom da upućuje u logore, osnovane u Jasenovcu i Staroj Gradišci, osobe koje te organizacije ocijene kao „nepodobne“. Takva deportacija u logore smrti odnosila se čak i na djecu, roditelje, sestre i braću uhapšenih. Ti organi su, izvršavajući Pavelićev zločinački plan, ubijali ljude sjekirama, maljem po glavi i na druge načine, uključujući izgladnjivanje, trovanje ili razbijanje

Ilija Vujnović

Divoselo – zločinom do pustoši – zapisi Ilije Vujnovića

U jesen 2003. godina, nakon 10 godina provedenih u izbjeglištvu uputio sam se iz Gospića u Divoselo. Na izlazu iz Gospića, kod pravoslavnog groblja pokraj mene se zaustavio auto, čujem poziv: „Ilija gdje si se uputio?“. Priđem, pozdravim, ali nisam uspio da prepoznam koga sam sreo, pa kažem: „Ja nikako ne mogu da te prepoznam, a ti mene prepozna u vožnji“.„Nije ni čudo, nismo se vidjeli 13 godina, ja sam Mićo Dragaš“.„Nisi se ti puno promjenio, ali ja sam u godinama kad sve prekriva tama zaborava. Pošao sam u Divoselo, ne vjerujem da ću stići do ostatka moje kuće, nije ni važno, želja mi je da vidim što uspijem“. Dosta

NAJNOVIJE VIJESTI

Ustaško ljeto 1941.

25.8.1987. | Piše: Rajko Lukač Ustaško ljeto 1941. (1) Kad je Velebit bio grobnica

Sozercanje

Osim neshvatljivog zaborava, nemara i nemanja odnosa prema stradanju predaka, najgore što

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.