arrow up
Latinica | Ćirilica
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
POMOZITE NAŠ RAD DONACIJOM
Latinica | Ćirilica
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
nikola_krajnovic.jpg

Nikola – zauvijek beba

12. oktobar 2026.

Nikola nije doživio i proslavio svoj drugi rođendan, ostao je beba, dječak, mališan, u Božjem naručju za cio život. Majka Jelena rodila je Nikolu negdje oko Nikoljdana 1939. godine u porodičnoj kući u Čitluku, selu kraj Divosela, kotar Gospić. Da li je ime dobio po ocu Nikoli ili po Svetom Nikoli, nije mi poznato. Majka mu je umrla desetak dana po porodu. Imao je dvije starije sestre – Nadu i Milevu. Nakon smrti Nikoline majke njegov otac se oženio – Smiljom. Nikola je kao najmlađe dijete i prvi rođeni muškarčić nakon dvoje ženske djece bio mezimac.   Idiličan seoski život porodice Krajnović i djetinjstvo malog Nikole brutalno je prekinula ustaška

milan_bastasic_tv.jpg

Bastašić: Svjedočanstvo dječaka logoraša o zatočeništvu u logoru Jasenovac

6. oktobar 2026.

Stigao oktobar. I mada vrijeme leti, on se nikada ne prišunja, nikada me ne iznenadi. Već krajem septembra počinju navirati misli, sjećanja na očeva svjedočenja o ustaškom masakru nad Srbima Bilogore u to vrijeme 1942. godine. O čudom izbjegnutom strijeljanju u vlastitom dvorištu. O odvođenju u logore svih do tada preživjelih. Sa nepunih dvanaest godina, kao dječak svrstan među muškarce, otac je otjeran u Jasenovac. Spletom okolnosti koje nikako ne mogu biti slučajne, nakon dva mjeseca, obolio od tifusa vratio se kući. Preživio. Jedini preživjeli jasenovački logoraš sa Bilogore. Početkom oktobra 2016. se upokojio. Kako tada tako i danas, uzimam u ruke njegovu knjigu, okrećem obilježenu stranu 139, poglavlje „Komšija

komemorativni-skup-z-s16.jpg

Video: Grubišno Polje – 28. IX 2012. – parastos i komemoracija

28. septembar 2026.

Grubišno Polje – Prije 14 godina U Hramu Svetog velikomučenika Georgija sa početkom u 12.00 časova služen je parastos. Drugi dio sabranja održan je na bivšoj željezničkoj stanici u Grubišnom Polju gdje je obavljeno polaganje vjenaca i obraćanje zvanica, nakon čega su učesnici obišli i stratišta na Trandlerovoj djetelini i u Kišovom (Kiselovom jarku. (Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 15. oktobra 2012. godine.) Krajem septembra 1942. godine počela je neprijateljska ofanziva na Bilogori u kojoj je učestvovalo 5.000 hrvatskih ustaša, domobrana i Nijemaca. U Grubišnom Polju je 28. septembra 1942. godine ubijeno je 69 ljudi, u Malom Grđevcu 62, Sibeniku 87, Velikoj Peratovici

Grubišno Polje, 28. septembar 1942. – Masovni zločin na Trandlerovoj djetelini

28. septembar 2026.

Krajem septembra 1942. godine počela je neprijateljska ofanziva na Bilogori u kojoj je učestvovalo 5.000 hrvatskih ustaša, domobrana i Nijemaca. U Grubišnom Polju je 28. septembra 1942. godine ubijeno 69 ljudi, u Malom Grđevcu 62, Sibeniku 87, Velikoj Peratovici 67, Topolovici 66, Gakovu 48, Maloj Peratovici 37, Brzaji 32, Velikoj Dapčevici 31, Maloj Dapčevici 32 i Lončarici 15 ljudi. Neprijatelj je tada u logore, jasenovački i sisački, otjerao 3.000 stanovnika, uglavnom žena, staraca i djece, od kojih se vratio vrlo mali broj. Broj Srba sa Bilogore bio je više nego prepolovljen likvidacijom 487 muškaraca na Jadovnu i ostrvu Pagu početkom jula 1941. godine, iseljavanjem 2.500 ljudi u Srbiju, te odvođenjem

Zavjera hrvatskih komunista protiv Srba u Lici

27. septembar 2026.

Srpski narod u Lici, doživio je veliku tragediju za vrijeme krvavih pohoda ustaških bandi utoku rata. Možda bi ta tragedija bila umanjena da se hrvatski komunisti nisu umješali u srpske redove i u srpski pokret otpora protiv Nezavisne Države Hrvatske. Hrvatski komunisti su činili sve da se taj pokret razbije i da se Srbi razjedine. Kako je moglo to da se dogodi? Kako to da je lička tragedija postala još veća i to u vrijeme kad su srpski krajevi bili oslobođeni od ustaša? O tome postoje mnogi dokumenti koji sve objašnjavaju i oni će ovdje biti obnarodovani. Ako je poslijeratna hrvatska istorijografija skrivala ustaške zločine, na drugoj strani se potrudila

S. Avramov: Negiranje naših žrtava već jako iritira Srbe, osnivamo Memorijalni centar

27. septembar 2026.

Pred kraj života, prof. dr Smilja Avramov je bila svjesna snažnog i kontinuiranog procesa izvrtanja i negacije istine o Pokolju, genocidu počinjenom nad Srbima od strane NDH. Angažovala se oko ideje o formiranju Memorijalnog centra za srpske žrtve. Smatrala je nemogućim da se u Beogradu, na mjestu Starog Sajmišta formira Memorijalni centar jevrejskih žrtava jer se, kako je rekla, zna koliko je tamo Srba stradalo. Danas, kada je očito da se na tom mjestu podiže Muzej Holokausta a da Srbi nisu smogli snage, pameti i istorijske odgovornosti da podignu Muzej Pokolja, vrijedi se podsjetiti njenih riječi. OVAKO JE GOVORILA SMILJA AVRAMOV Bez obzira na stvarnost da su Srbi balkanski narod

Parastos_kod_Saranove_jame_2015_politika.jpg

Feljton Politika: Put dug dva dana ćutanja (1)

22. septembar 2026.

Kosti još leže na dnu jama. Hoće li nekome ikada pasti na pamet da ih dostojno sahrani Molitva za žrtve (Foto A. Apostolovski) Jadovno – Svaki rat je đavolja ujdurma. Priroda je sve uredila da život na Velebitu podseća na bajku. Potom su se u taj savršeni sklad bukovih šuma, životinja i tirkiznog neba umešali ljudi. Jedni su bili dželati, drugi žrtve. Grotlo Šaranove jame opasano je ogradom od lanaca. Ono i dalje zjapi, kao ukleta crna rupa. Na njegovom dnu, leže posmrtni ostaci hiljada Srba i Jevreja. Slušam sveštenike, osećam miris tamjana, čujem govore članova Udruženja „Jadovno 1941” i pitam se, šta su osećale ustaše koje su bacale ljude

U 120 grobnica 550.800 mrtvih, još neistraženo oko 70 stratišta

21. septembar 2026.

DOKUMENT O JASENOVCU IZ ZAOSTAVŠTINE VLADIMIRA DEDIJERA Piše: Nikola Milovančev U srpskoj pravoslavnoj gimnaziji „Katarina Kantakuzina Branković” u Zagrebu održan je septembra meseca prošle godine, simpozijum posvećen jasenovačkim žrtvama. Tom prilikom je, u raspravi, spomenut broj od 700.000 jasenovačkih žrtava, na šta je reagovao vladika g. Jovan Ćulibrk izjavom: „Ne smijemo se nabacivati brojkama jer vrijeđaju žrtve, njihove porodice i potomke.”. S obzirom na to da je, pre toga, jedan od istoričara u svojem izlaganju govorio o 100.000 jasenovačkih stradalnika (prof. I. Goldštajn), jasno je na šta g. Ćulibrk misli kada kaže „nabacivanje žrtvama”. Sa čuđenjem mogu da konstatujem da se na ove simpozijume pod okriljem naše SPC u Zagrebu

Ciganska je tuga pregolema

11. septembar 2026.

Sećanje Gavrila Vinčića (94), jedinog živog svedoka odvođenja 97 Roma iz porodice Familić iz Molovina u leto 1942. godine. Piše: Robert Čoban Jutro 17. juna 1942. Na ivici šume na kraju sremskog sela Molovin nalazile su se kuće od čerpića i zemlje u kojima su živeli Romi čuveni po najboljim tamburaškim bandama koje su svirale u celoj Jugoslaviji. Svi su nosili jedno prezime – Familić. “U tom njihovom naselju bio je jedan veliki debeo orah pored kojeg su oni svako veče svirali, a mi Srbi, momci i devojke iz sela odlazili smo tamo da učimo da igramo! Jako smo lepo živeli sa njima i družili se!”, dok sedimo u vinariji njegovog

Jadovnička priča o Milici i Kati

5. septembar 2026.

Pajo je napravio drveni sanduk, svezao ga na motor i sam dovezao majčine kosti na rodni Kordun. Na Crkvištu, pravoslavnom groblju stanovnika Vojnića i okoline, stoji spomen obilježje porodice Petrović iz sela Knežević Kosa. Među njima je i spomenik Petrović Milici (1920-1941) i njenoj majci Petrović Kati (1896-1941). Ipak, Miličine kosti ne miruju na ovom groblju. Katine su kosti prenešene ovamo 1968. godine iz Like. Ovo je priča o njima… Prababa po ćaćinoj strani mi je iz kuće Petrovića iz sela Knežavić Kosa. Pavao Petrović “Pajo” je najstariji izdanak te familije. Predsjednik je, kako to danas kažu antifašističke i boračke organizacije (SABAH) u Vojniću. Jedan od posljednjih boraca “onoga” rata, u

Očevidac Vidas Radomir o stradalnicima logora na Pagu

3. septembar 2026.

Vidas Radomir iz Novalje na Pagu, dao je slijedeću izjavu kao svjedok, u Komandi mjesta Pag, 1945. god. ENGLISH »U sedmom mjesecu 1941. godine išao sam kući na odsustvo kao domobran. Iz Otočca sam prešao peko Gospića za Pag. Do Karlobaga sam htio da idem sa poštanskim autobusom. Pošto toga dana autobus nije išao morao sam potražiti drugo prevozno sredstvo. Tražeći doznao sam da ide ustaški kamion sa zatočenicima, koji su za logor na Pagu. Nekoliko dana ranije sam doznao da se je na Pagu osnovao logor, ali ni iz daleka nisam pomišljao na grozote, koje su se već odigravale u tom krvavom logoru. Opazivši kamion požurio sam k njemu,

Pokolj u Gređanima i Čovcu

3. septembar 2026.

Da bi prikrila zločin nad Srbima u zapadnoj Slavoniji, Hrvatska je mnogim srpskim povratničkim prodicama za njihove ubijene članove 1991. godine priznala status civilne žrtve rata, uz obrazloženje da su ih ubili – “četnici“, a ne hrvatske paravojne grupe i vojnici?! U selu Gređani kod Okučana, u zapadnoj Slavoniji, 5. septembra 1991. godine pripadnici hrvatskih paravojnih formacija “Tigrovi“ izvršili su stravičan zločin nad desetinama srpskih civila i srpskim teritorijalcima od kojih se mnogi još vode kao nestali. Hrvatska paravojska upala je u srpska sela Gređane i Čovac nakon povlačenja bivše JNA na početne položaje na kanal Strug. U noći 5. na 6. septembar oko 22.00 časa paravojna grupa “Tigrovi” iz

Direktor sarajevskog ENERGOINVESTA svjedok Slane

2. septembar 2026.

Da su prognanici na Slanu stizali i iz Sarajeva svjedoči jedan od uglednih privrednika, koji godinama ni svojoj najbližoj okolini nije pominjao da je prošao paklene dane ovog logora. Danas je i on već pokojni, Emerik Blum. Svoju kratku izjavu o putu za Slanu dao je na zamolbu Orena Ružića, bivšeg partizana iz Paga koji se bavio historijatom Slane. Emerik Blum Emerik Blum: – »Uhapšen sam u Sarajevu 23. lipnja 1941. godine – kao komunista. Jedan mjesec su nas držali u zatvoru u Sarajevu. Nakon toga su nas postrojili u kolone i otpremili na željezničku stanicu gd‌je su nas utovarili na teretni voz. – Poslije tri dana stigli smo u

Bojan Vegara: Srpsko Sarajevo je tog ljeta `95 pobjedilo čitav svijet!

1. septembar 2026.

Prvu pobjedu nad NATO-paktom i njihovim avlijanerima zabilježili smo mi Srbi iz Srpskog Sarajeva ljeta Gospodnjeg 1995 godine. Prvo su napali muslimani sa četri svoja korpusa i podržani od strane NATO ariljerije sa Igmana.Imali su na raspolaganju samo na vanjskom prstenu oko 60 000 vojnika i unutrašnjem prstenu više od 70 000. Imali su 43 topa, 406 minobacača i 19 tenkova.Vojska Republike Srpske imala je 17 500 vojnika na prvoj liniji fronta, 41 top, 132 minobacača i 24 tenka.A Sarajevo je bilo ključ rata. Prvi dan su nam presjekli put između Semizovca i Srednjeg i zatvorili nas u totalni obruč. A onda smo ih potukli, da će to da pamte

Potresno svedočenje: Sa 14 sam odvedena u Jasenovac

29. avgust 2026.

Demirovac – Devet grobnih polja na području Donje Gradine kod Kozarske Dubice osam decenija opominju i kriju strašnu istinu o zločinačkom ustaškom pohodu pod okriljem Nezavisne Države Hrvatske. Tokom Drugog svetskog rata, u zloglasnom logoru Jasenovac na najmonstruozniji način ubijeno je 700.000 ljudi, među njima 500.000 Srba, 40.000 Roma, 33.000 Jevreja, 127.000 antifašista i 20.000 dece. Preživeli logoraši bili su svedoci stravičnih ubistava celih porodica. Milica Sekulić (87) iz sela Demirovac izgubila je brojne članove porodice. „To su bile strahote, neljudske, strašne. I sada kada se setim, plačem. Imala sam svega 14 godina kada sam dovedena u Jasenovac i svega se sećam. Dovedena sam sa majkom i sestrom.“ Pokušala sam

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

PRETRAGA

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

PRETRAGA