arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Garavice – mesto gde Srba više nema

OTKRIVANjE JEDNOG ZABORAVLjENOG USTAŠKOG ZLOČINA Dragan Radović, autor filma o masovnim stradanjima srpskog naroda u bihaćkom kraju, kaže za „Politiku” da na tom prostoru ima puno spomenika, zaraslih u korov, posvećenih žrtvama o kojima ljudi ne znaju ništa Nakon završetka filma, u sali je bio muk. Bez aplauza i ustajanja, mnoge gledaoce prikovane za sedišta sa suzama u očima držala je priča o masovnom stradanju srpskog stanovništva u, posle Jasenovca i Jadovna, najvećem stratištu na prostoru Nezavisne Države Hrvatske. Takva je bila atmosfera na beogradskoj premijeri filma „Garavice” 21. februara, koji prati priču o zločinima od početka do kraja Drugog svetskog rata na prostoru Korduna, Bihaćke krajine, zasnovanu na više

Bojan Vegara: Znate, mi taj rat nismo izgubili

Junački smo krv prolivali u tom ratu, u duplom obruču i protiv čitavog svijeta. Mi smo svima donijeli mir i Republiku Srpsku, a onda su nas svi zaboravili. Kad sam se noćas vratio iz Sarajeva kući u Bratunac, nisam bolovao za rodnim gradom. To mi je prvi put da odem, a da neki teret na leđima, velik ko Bjelašnica, ne donesem u sebi i da ne bolujem za tom vodom i tim zrakom, bar, nekoliko dana. Zato valjda za ovih 28 godina nisam ni bio više od desetak puta tamo, od toga sam samo četri puta otišao tamo gdje sam proveo djetinjstvo i rat. Sva četri puta sam se umacupao

Svijeće

Hadžići: Obilježeno 28 godina godina od egzodusa Srba iz Sarajeva

Povodom 28 godina od egzodusa Srba iz Sarajeva, služen je parastos u Crkvi Rođenja Presvete Bogorodice u Hadžićima. Obilježavanje egzodusa nastaviće se sutra u manastiru na Ravnoj Romaniji i vojničkom groblju „Novi Zejtinlik“. Predsjednik Srpske Milorad Dodik rekao je da je egzodus Srba iz Sarajeva, iako jedna od najvećih i najpotresnijih tragedija koja je zadesila stradalnički srpski narod na kraju 20. vijeka, bio i egzodus do slobode jer su ljudi napuštali svoja imanja i vjekovna ognjišta da bi slobodno živjeli u svojoj Republici Srpskoj. Egzodus je i Savu Poljčića i njegovu porodicu odveo u Bratunac, gdje, kaže, nije bio svoj na svome. Nije, kaže po povratku u Hadžiće doživljavao neprijatnosti,

Jovan Mirić: Bez komentara (četiri slike iz NDH)

Ne znaju kud će i šta će sa sobom, bez ikoga i bez ičega, pa mole Italijane da ih prime: u ropstvo, ili da ih streljaju. Jedno od to dvoje biće za njih rešenje. 1. Jasenovac, logor III – Ciglana. Kraj novembra ili početak decembra 1941. godine. Unutar žice logoraši, odrpani, mršavi, gladni, bolesni, vašljivi, sa neprestanom dizenterijom, jedva se vuku po zemlji. Neki nose i lance na nogama. Već ih je mnogo pomrlo i pobijeno. Pogleduju ka severu, gde na nekoliko stotina metara prolazi pruga Novska-Okučani. Nailazi voz, u koji upiru poglede čežnje. Logor Jasenovac III – Ciglana u zimu 1942. (Foto: JUSP Jasenovac) A na prozoru jednog kupea

Mastilović: Progon Srba – vrhunac viševjekovnog procesa zatiranja

Direktor Instituta istorijskih nauka Univerziteta u Istočnom Sarajevu Draga Mastilović izjavio je da bi se cijela istorija srpskog naroda na prostoru Sarajeva mogla sažeti u rečenicu da je to bio viševjekovni kontinuitet trajanja i zatiranja, te da ono što se desilo sarajevskim Srbima u posljednjoj deceniji 20. vijeka predstavlja vrhunac procesa zatiranja. – To je vrhunac zatiranja i to ne samo fizičkog već i ekonomskog, kulturnog, duhovnog, istorijskog, da bi se to na kraju pretvorilo u zatiranje pamćenja i prava na pamćenje, koje nažalost i danas traje – rekao je Mastilović. On je naglasio da progon Srba predstavlja vrhunac stradanja i zaokruživanje procesa zatiranja Srba u Sarajevu koji su preko noći

RT Balkan istražuje: Hoće li Srbija usvojiti rezoluciju o genocidu nad Srbima u NDH

Pitanje usvajanja rezolucije o genocidu nad Srbima u Nezavisnoj državi Hrvatskoj biće ponovo pokrenuto u srpskom parlamentu – tako barem obećava narodni poslanik prof. dr Branimir Nestorović iz pokreta “Mi – glas iz naroda, prof. dr Branimir Nestorović”. Nestorović objašnjava za RT Balkan da će ovo možda biti “četvrta sreća” jer tri puta je srpskoj skupštini podnošen predlog rezolucije o genocidu u NDH i nijednom nije prošao. “To je zaista sramotno. Poslednji put kada je podneta rezolucija (januar 2022, prim.aut) za njeno uvrštavanje u dnevni red zasedanja glasao je 41 poslanik. A možda je to i ‘uspeh’ jer prvi put kada je podneta rezolucija za nju je glasalo svega 11

Bojan Vegara: PRVI STRAH I 1. MART 1992.

Učinilo mi se da vidim poklane đedove ujake, o kojima sam slušao priče. Mislio sam o babinim pričama o Jasenovcu i jamama po Hercegovini. Već danima druga djeca se ne igraju sa nama. Srbi smo i to je dovoljno da se niko više ne druži sa nama. Druga djeca odlaze svaki dan u šumu iznad kuća i tamo provode dane. Buraz i ja ostajemo kući. Tako nas je otac zamolio. Nema ni našeg psa Bedžija sa kojim bi kratili vrjeme i koji je brata slušao kao robot. Nestao je prije nekoliko dana. Proljeće je i mislili smo da je otišao u kucaniju. Imao je i ranije običaj da nestane na

NA BLAGOVIJESTI VELIKI SKUP U BEOGRADU I POTPISIVANjE PETICIJE O GENOCIDU NAD SRBIMA

Pokret Srba Krajišnika pozvao je sve patriotske organizacije i pojedince da se 7. aprila, na praznik Blagovijesti, okupe pred Crkvom Svetog Marka u Beogradu, gdje će biti potpisivana peticija čiji je cilj da Skupština Srbije usvoji rezoluciju o genocidu nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj /NDH/, etničkom čišćenju i borbi protiv revizije istine o srpskom stradanju. Potpredsjednik Izvršnog odbora Pokreta Srba Krajišnika Slaven Stevelić izjavio je Srni da rezolucija o genocidu prevazilazi sva stranačka obilježja i organizacije, a da sam skup predstavlja esenciju srpskih patriota iz cijelog regiona sa jasnom porukom da se od ovog projekta neće odstupiti ni milimetar. „Nećemo dozvoliti nijednog momenta povlačenje“, rekao je Stevelić i

Za ubistvo srpskih djevojčica niko nije odgovarao

Navršava se 29 godina od ubistva srpskih djevojčica Milice Lalović i Nataše Učur u sarajevskom naselju Grbavica, a za taj zločin još niko nije odgovarao. Snajperista sa zgrade „Lorisa“ na Trgu Pere Kosorića, današnjem Trgu heroja, ubio je 11. marta 1995. godine desetogodišnju Milicu i devetogodišnju Natašu koje su igrale lastiša u Ulici Rave Janković, ispred zgrade na broju 59, u naselju koje je tada bilo pod srpskom kontrolom. Bila je to njihova posljednja igra, osam mjeseci prije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Djevojčice su odmah prevezene u bolnicu Kasindo, a prema zapisniku iz bolnice, Milica je dovezena mrtva, dok je Nataša umrla 15 minuta nakon prijema. Prema navodima svjedoka, djevojčice

Jovan Mirić: Izvori užasa

Mnogi preživeli kazivali su jedno: nismo verovali da će nas pobiti. Pritom to neverovanje vezuju ili za komšije ili za državu. Nikad nije bilo da država kažnjava nevini narod. Od svih pokolja Srba u crkvama najpoznatiji je pokolj u Glinskoj crkvi Presvete Bogorodice koji se desio 29. jula 1941. godine. Poklano je nekoliko stotina odraslih  muškaraca. O tome pokolju svedočio je jedini preživeli Ljuban Jednak, sa jedne strane, i Hilmija Berberović, jedan od koljača, sa druge. Po završenom pokolju, kada su okrvavljeni delatnici krenuli da gledaju ima li ko živ i da iznose mrtve, ustao je nasred crkve stariji čovek: – Evo, ja sam živ! Ja nisam ništa kriv! Ustaše

Institut za jevrejske poslove: Nedićeva vlada nije progonila Jevreje (1994)

Istina o Nediću Piše: Nikola Milovančev Zadnjih godina ponovo su ojačali pritisci da se nametne izmišljena hipoteka saodgovornosti vlade Milana Nedića za nacistički genocid nad Jevrejima u Srbiji 1941-1944; ta propaganda je na žalost toliko jaka, da posle mogo ponavljanja, u nju počinju da veruju čak i neki dobromisleći ali nedovoljno informisani ljudi. Zato želim da potsetim našu javnost na pismo čitaoca Politike iz Londona Ž. Z., koje je štampano u tom beogradskom dnevnom listu, u rubrici Pisma čitalaca, 13. maja 1994. (br. 28939, str. 6). Prenosimo u celosti ovo pismo, objavljeno pod naslovom „Istina o Nediću. Pogrešna ocena – optužba – o Nediću kao suorganizatoru ubistva srpskih Jevreja 1941-1942.

Milan Ružić: Istorija koju uporno zaboravljamo

Narod smo koji se uvek hvali time kako sve zna, a naročito istoriju. I svako će nam pružiti, čak i na najmanji podsticaj u vidu čašice rakije ili svakodnevnog viđanja, svoj uvid u nekakvu istoriju koju tvrdi da zna, a što je najgore, uvek svaki Srbin tvrdi da istoriju zna bolje od onog drugog. I tako vekovima tvrdimo da nešto znamo, da smo čuli, pročitali, a u stvari ne znamo ništa, i što je najgore, deluje kao da nam nije ni stalo osim kad je u pitanju rasprava u kojoj želimo da pobedimo. A sad se zapitajmo… Znamo li za silne progone Srba sa svojih ognjišta? Znamo li da se

Biljana Vasić: Danas sam iz škole izašla potpuno poražena

I ne, nije to duh vremena. To je greška, greška u kodu, greška u vaspitanju, greška u svemu što naša deca žive, piše prof. srpskog  Može li nastavnik biti neuspešan na nekom času čak i posle trideset godina rada? Može. I te kako može, naročito ako nije u sporazumnom saglasju sa stvarnošću, ako je oblikuje po ličnom modelu i živi u romantičarskim vizijama prošlosti. Danas sam došla iz škole potpuno poražena. Možda bih to mogla nazvati kulturološkim šokom. Već je noć, imala sam čitavo popodne da shvatim u čemu je problem, ali rešenje nemam. Samo se osećam bedno i neuspešno. Pitam se u čemu je problem, a znam da deca

I DUNAV IMA PLAVU GROBNICU: Eparhija Bačka o izgradnji crkve u novosadskom naselju Liman, posvećene žrtvama racije 1942.

Hram koji će biti izgrađen u novosadskom naselju Liman, u blizini kupališta Štrand, biće posvećen Svetim mučenicima bačkim postradalim u pogromu našeg naroda u Bačkoj od 1941. do 1944. godine, naročito u Novosadskoj raciji. Piše: J. Simić To će ga s pravom, svrstati u red zdanja od izuzetnog duhovnog, kulturnog i nacionalnog značaja. Izgradnjom hrama Svetih mučenika bačkih i planiranom izgradnjom Memorijalnog centra žrtava pogroma u Bačkoj ovaj, do sada neuređeni deo obale Dunava će, između ostalog, postati uređena kulturno-prostorna celina definisana kulturom sećanja na stradanje svih Novosađana i biće svojevrsni prvorazredni podsetnik da Plava grobnica i tu postoji. Ovakvom porukom za javnost oglasila se juče Eparhija bačka posle najave

ognjena-marija-livanjska-knjiga.jpg

NAJAVA: Predstavljanje istorije livanjskih Srba u Americi

Upravni odbor Udruženja OML, u saradnji sa svojim članovima koji žive u Ameici i njihovim parohijskim crkvama, organizuje prikazavanje izložbe „Srbi Livanjskog polja-tragovi kroz vekove“ sa predstavljanjem knjige Ognjena Marija livanjska Buda Simonovića. Navedeni skupovi održaće se prema sledećem rasporedu: Subota, 9.marta t.g, u 12.30 – Čikago, crkva Sv.Nikola, Brukfild (4315Joliet Ave, Lyons II, 60534) Nedelja, 10.marta t.g, u 12.30 – Milvoki, crkva Sv.Sava (3021, S 5ist, Milwaukee, WI 53219) Nedelja, 17.marta t.g, u 12.30 – Orlando, crkva Sv. Petke (1990 Lake Emma Rd, Longwood, FL 32750) Organizator i domaćini sa zadovoljstvom pozivaju Srbe Livanjskog polja, nastanjene u Americi, da prisustvuju ovim skupovima, zajedno sa članovima svojih porodica, prijateljima i komšijama i

NAJNOVIJE VIJESTI

Ubice šetaju gradom

Prva akcija albanskih esesovaca – racija na Jevreje u Prištini. Kriminalci oslobođeni

Skelanko majko

Ruke širiš, Bogu se moliš, decu štitiš, u Višnjeg gledaš. Kuda si

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.