arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Đurđica Dragaš: KRV NA KAMENU

Posveđeno svim nevinim žrtvama ustaškog logora Slana na ostrvu Pagu. Vezaše mi kamen oko vrata.Odvuče me na dno,plavo i samotno.Nestade mi daha u grudima,zaboli me so na ranama.Al’ trajaše kratko.Oslobodi me smrt,bela i svečana. Gledam gore ka pučuni.Gledam krvnike.Krvave im oči, krvave im ruke, krvavo im more.Al’ ne mogu mi više ništa,ovde na dnu gde ribe spavaju,ovde na dnu gde sanjam zlaćanu njivu, kućicu belui ruke dečje oko vrata. Ne mogu mi ništajer moga tela nema više.Ne bole me krvavi tabani,iščupani nokti,razderane grudi. Ne boli me ni duša,i nju je smrt rodila ponovo.Da luta,da gleda,Da pamti. I poješće more moje telo,kosti će moje postati pesak,al’ duša će lutati po kamenu

Nikola Milovančev: Dokazana saradnja Hebranga sa Gestapoom i ustašama

Hebrangova saradnja sa nemačkim okupatorom i sa ustašama bila je opovrgavana od strane pojedinih istoričara i publicista, što sada više neće biti moguće. U jednoj hrvatskoj istorijskoj publikaciji („Zbornik Janković“, br. 4) objavljen je, u hrvatskom prevodu, članak Nikole Milovančeva „Milan Žugelj i Andrija Hebrang u dokumentima beogradskog Gestapoa i UDBE“. Milovančev u svom radu navodi 19 arhivskih dokumenata nacističke tajne policije (Gestapo) i jugoslovenske komunističke UDBE. Ta arhivska građa u potpunosti razotkriva činjenicu da je Andrija Hebrang, ratni (1942-1944) sekretar Komunističke partije Hrvatske, 1942. započeo saradnju sa Gestapoom, uz očito znanje ustaške tajne službe. Dokumenti se odnose na slučaj hapšenja u Zagrebu Andrije Hebranga 1942, nakon kojeg je u Beču uhapšen njegov

DOKUMENTARNI FILM “GARAVICE”

Pogledajte film „Garavice“ 07. septembra 2024. od 21. čas na RTRS-u. Dokumentarni film GARAVICE predstavlja priču o jednom od najvećih stratišta srpskog naroda tokom Drugog svjetskog rata. Film objašnjava i posljedice koje su uslijedile nakon likvidacija na Garavicama i drugim masovnim stratištima u Bihaću, Cazinu, Velikoj Kladuši, Bosanskoj Krupi i Bosanskom Petrovcu. Pogledajte film „Garavice“ 07. septembra 2024. od 21. čas na RTRS-u. Biblijsku tragediju obilježila je i nasilna islamizacija i pokatoličavanje Srba, umiranje i ostavljanje djece u smetovima Grmeča. Sudske presude i arhivska građa zabilježili su zločine iz strasti, skidanje krvave odjeće sa unakaženih srpskih žrtava i učešće djece muslimanskih i hrvatskih ustaša u zločinima. Film je baziran na

Jovan Mirić: Trudnice i porodilje u NDH

U izveštaju dr Stacija višoj italijanskoj komandi 1941. navodi se da je veliki broj ljudi ubijen tvrdim predmetom, da je nađeno nekoliko ženskih leševa sa isečenim grudima, te nekoliko trudnica rasporenih stomaka i u stomacima deca zašivena žicom. Ante Pavelić sa franjevcima (Foto: IN4S) Žena Dušana Vurune iz Vodičeva, Gospa, rođena 1916. godine, bila je u visokoj trudnoći kada se, na Ilindan 1941. godine sa brojnim zemljacima sklonila u podrum svoje kuće. Dok su svi drugi izašli pred ustaše iz podruma, Gospa je ostala u podrumu. Pored nje bio je i njen četvorogodišnji sin Milorad. Njega su pred majkom mrcvarili i zaklali. Potom su uhvatili majku, rasporili joj stomak, muško

veritas2.jpg

Godišnjica pogroma Srba u Sisku: Masakr pod maskom JNA

Jedan od najtežih zločina nad Srbima na području opštine Sisak u ratu devedesetih desio se u ranim jutarnjim časovima, 22. avgusta 1991. godine, kada su pripadnici hrvatske policije i Zbora narodne garde, ničim izazvani, u transporterima sa oznakama JNA “protutnjali” kroz srpska sela: Blinjski Kut, Kinjačka, Brđane, Čakale, Blinjska Greda, Bestrma i Trnjani, nasumice pucajući na lokalno stanovništvo. Tom prilikom ubili su 15 civila i više desetina ranili, podseća Dokumentaciono-informacioni centar “Veritas”. Napadače su na kraju zaustavili meštani sela Brđani, koji su se, čuvši pucnjavu kroz druga sela, na brzinu organizovali i postavili zasedu. Posle ovoga događaja, Srbi iz capraških srpskih sela više nisu odlazili na posao u Sisak, već

Godišnjica: Ustaše pobile 24 srpska stanovnika sela Pavići na Kordunu

Svjedočenje Stanke Pavić iz sela Pavići, Prisjeka, Vojnić, Kordun. „Moje malo selo nalazi se ispod šume Markovca, nedaleko Prisjeke u općini Vojnić. Početkom jula 1941. godine došla je u Prisjeku i u njoj se zadržala manja ustaška jedinica. Tu je formirala i svoju ustašku općinsku vlast. Ustaše su obilazile naše kuće. Nisu još nikoga dirale. Govorile su da pređemu u katoličku vjeru i tako ćemo svi biti slobodni. Međutim, samo nakon par dana počeli su hapsiti i odvoditi naše muškarce. Ljudi su se uplašili i počeli se sklanjati u šume. Prestali smo ići u Prisjeku po sol, petrolej, duhan i ostale kućne potrepštine. Selom je zavladao strah. Nismo znali za

RAT PROTIV ZABORAVA PROFESORKE SMILjE AVRAMOV

Kada je 2. oktobra 2018, u 101. godini, prestalo da kuca već uveliko oslabljeno srce legendarne profesorke međunarodnog prava Smilje Avramov, Srbija je ostala bez jednog od najumnijih, najobrazovanijih i najčasnijih predstavnika istinske nacionalne elite. Iako je svojim javnim delovanjem i napisanim knjigama višestruko zadužila našu zemlju, mora se primetiti da je oproštaj od Smilje Avramov bio, baš kao i njena slabo posećena sahrana, prilično skroman, a deo javnosti takođe je neprijatno iznenadilo saznanje da cenjena profesorka nikada nije postala član Srpska akademije nauka i umetnosti. Na njen stoti rođendan, pre malo više od pola godine, njene kolege sa Pravnog fakulteta odale su joj počast na svečanoj večeri i proslavi

KOSTINA POTRAGA ZA OČEVIM GROBOM

Tu na Jadovnu, u vječitoj sjeni i tami bukava, u njedrima Velebita, našli su zlokobni smiraj duše mnogi Srbi. Među njima i otac Koste Popovića iz Sremskih Karlovaca. Piše: Tomo Radusin Tomiša Poslije velikih stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu, prvenstveno Srba Like, Krbave, Korduna i Banije, izvršena je planska kolonizacija Srba na područje Vojvodine. Samo na području Like od 10.264 nevinih žrtava hrvatske ustaše su ubile 8.733  ili 80 % Srba. U preseljenju, rđe od ljudi, neljudi ubili su 25. novembra 1944. godine 212 zaostalih mještana, Švaba, žena i djece kod Bačkog Gračaca i Odžaka. Komandant Vojne uprave za Vojvodinu bio je tada bivši španski borac, Rukavina Ivan, koji

Slovo o “crkveno” – narodnim veseljima

Ljeto je došlo, oživio i naš kraj. Kažu, Korana toplija neg’ more, dani bez kiše, temperature visoke. S’ ovim toplim danima došli su i praznici koje dočekujemo u našim hramovima, a na njih se nadovezuju i narodna veselja, u našem narodu poznati kao zborovi. Sve bi to bilo lijepo i dobro da su ta narodna okupljanja ono što bi trebali i predstavljati: okupljanje u hram uz molitvu, paljenje svijeća za pokoj duša naših prethodnika i za zdravlje nas i potomaka, pa onda pod šator, okrepljenje, radost uz pjesmu i uz tu istu radost odlazak našim ognjištima…  Ne znam kako i šta da učinim, ali evo sad dižem svoj glas i

Dević: Avgust: mesec srpskog raspeća. I vaskrsa?

Srpska istorija 20. veka toliko je stradalna da gotovo da nema meseca a da nije zabeležen primer gotovo biblijskog stradanja i satiranja našeg naroda. Mnogo toga je i izbledelo u kolektivnom pamćenju, ali sećanje na avgust 1914. u Mačvi ostalo je duboko urezano u srpskoj duši – delom zato što je te zločine potresno opisao Arčibald Rajs, a delom i zato što su ih počinili “Švabe što govore naški“, kako je govorio Milutin, književni junak Danka Popovića. A i zbog razmera: mesta poput mačvanskog Prnjavora u tom ratu izgubila su i trećinu svog stanovništva. Sećanje na genocidne zločine Bugara u Surdulici (1915) i Toplici (1917) takođe nadilaze lokalna sećanja. Kada

Foto Arhiva "Novosti" Deca nemilice ubijana u logoru u Jasenovcu

SLOBOŠTINA 16.08.1941. – Mučeništvo srpske nejači sa Kozare

Na područje Slavonske Požege u julu 1942. dopremljeno je 155 vagona izbeglica sa Kozare. „Po nalogu bojnika Luburića s njima se ima strogo postupati, ne smiju im se davati propusnice za kretanje, izuzev onih koji su se prijavili za rad u Nemačkoj“, – kaže se u jednom ustaškom izveštaju. 155 wagons of refugees from Kozara were brought to the territory of Slavonska Požega in July 1942. „Under the order of major Luburić they are to be treated sternly. They are not to be issued passes for movement, except those that have applied for labor in Germany“ – stated in one of the Ustasha reports. Jasenovačke ustaše su 16. avgusta 1942.

Đurđica Dragaš: Delija se ne predaje lako!

Traktor! Džaba mu se smeju, džaba mu se rugaju… u njemu je više snage, ponosa, ljubavi i života nego što će oni ikada moći i da zamisle. Porodičnim konsenzusom dođosmo do zaključka da je kraj našeg „olujnog“ puta bio 11 i 12. avgusta 1995. Nisu datumi tad bili mnogo važni, vreme se merilo pređenim kilometrima i umorom, al’ nekako se saglasismo da su ova dva označila kraj. Posle 8 dana kiše, sunca, prašine i čemera, stigli smo u Vojvodinu, u ono što od tad zovem rezervnim zavičajem! Nismo imali ništa, ali imali smo sve jer smo bili zajedno. Dobro je da, opijeni srećom što se konačno možemo okupati i spavati

Ko je bio Dr Milan Bulajić?

Dr Milan Bulajić je rođen u mjestu Vilusi kod Nikšića, (Kraljevina Jugoslavija), 6. septembra 1928. godine. Umro je u Beogradu 29. novembra 2009. godine. Bio je međunarodni stručnjak za genocid, internacionalni ekspert za izučavanje genocida sa gledišta međunarodnog prava, istoričar i istoriograf genocida, i jugoslovenski diplomata u oblasti međunarodnih odnosa i međunarodnog prava. Dr Milan Bulajić je bio pokretač ideje i osnivač Muzeja žrtava genocida, zatim osnivač Fonda za istraživanje genocida, jedan od osnivača i prvi koordinator Međunarodne komisije za utvrđivanje istine o Jasenovcu, kao i zamjenik predsednika odbora SANU za sakupljanje građe o genocidu nad srpskim i drugim narodima u XX vijeku. Bio je pokretač ideje, i zajedno sa

Prošlo je 83 godine od krvavog ustaškog pira na Pagu i Jadovnu

Prije 83 godine, u noći između 14. i 15. avgusta 1941, uoči katoličkog praznika Velike Gospe, ustaše su u logorima Slana na ostrvu Pagu i Jadovno na Velebitu izvršile masovnu likvidaciju preostalih logoraša. Na Pagu je te noći ubijena najmanje 791 žrtva, a tih dana na Velebitu oko 1.500. „Zgrožene monstruoznošću zločina i brojem pobijenih zatočenika, italijanske okupacione snage preuzele su od NDH civilnu i vojnu vlast na tom području i naredile zatvaranje logora smrti“, kaže predsjednik Udruženja „Jadovno 1941.“ Dušan Bastašić. Dodatni razlog za zabrinutost Italijana bio je masovni ustanak Srba u Lici protiv ustaške tiranije. „Želeći da unište tragove zločina i pobiju ostatak zatočenika u kratkom roku, ustaški

Kalendar Pokolja: 12. – 15. avgust 1941. Zločini nad Srbima

Drinjača kod Zvornika. Ustaše su 12. avgusta 1941. godine u jednom magacinu u Drinjači kod Zvornika zaklale 100 Srba i pobacali ih u jednu rupu pored magacina. Pošto su žrtve bile slabo zakopane, psi lutalice su počele razvlačiti njigove posmrtne ostatke. U magacinu je po svjedočenju Pera Đukanovića bilo jedno veće hrastovo bure u kome su zatekli 150 litara ljudske krvi. Žrtve su skidane gole, vođene niz stepenice, te klane nad buretom krvi. Izvor:  Strahinja Kurdulija, Atlas ustaškog genocida nad Srbima 1941-1945, Privredne vesti “Europublic” D.O.O., Istorijski institut SANU, Beograd 1993., str. 20. Velika Kladuša, Srpska pravoslavna crkva, mučilište i gubilište Srba, njih više od 2.450 u vremenu od 30.

NAJNOVIJE VIJESTI

Zagreb

U Zagrebu nakon četiri godine! U početku sam osjećala samo umor i

S partizanima

Kad je početkom rujna Italija kapitulirala, na Sušaku je nastala prilična panika.

Na Sušaku

Od lipnja 1941. pa do kapitulacije Italije u jesen 1943. godine živjela

Pad Jugoslavije

Početkom 1941. još se ništa nije bilo promijenilo u našem svakodnevnom životu.

Udaja

Oženili smo se 2. rujna 1940. godine. Fritz je bio isto tako

Rat

Krajem semestra u Pariz su došli moji roditelji i Mira. Tata je

Pariz

Koliko god mi je bilo teško ostaviti Fritza, moram priznati da mi

Fritz

No sudbina je promijenila tijek ovih događaja. Otputovala sam, doduše, u Pariz,

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.