arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Sve što sam radila – radila sam za moju Srbiju

Sretna sam što su deca poslušala moje savete, odnosno savete još mog pokojnog oca koji leži tamo na dnu neke jame u Jadovnu jer je stradao kao žrtva ustaškog genocida. Jedan od poslednjih intervjua prof. dr Smilja Avramov dala je Geopolitici, povodom svog 100 rođendana. U tom intervjuu, pored tema ustaškog genocida nad Srbima, Trilateralne komisije,  i drugih, profesor Avramov je govorila i o manje poznatim događajima i pojedinostima iz svog privatnog života; o tome kako je kao dobrovoljna bolničarka lečila ranjene vojnike Vojske Kraljevine Jugoslavije u aprilskom ratu 1941. godine, o svom ocu koga su ustaše ubile a koji je bio osnivač Srpske banke u Zagrebu i društva “Privrednik”,

Stevo Lapčević: Hrvatsko satiranje pravoslavlja na prostoru Sremske Mitrovice

Naročito je važno istaći primer stradanja šišatovačkog igumana Svetog Rafaila Momčilovića i ležimirskih mučenika, stradalih u Crkvi i Porti od strane ustaša. Opšte razmatranje: Srem, najstradalije područje Srbije U godini kada se obeleževa 80 godina od okončanja Drugog svetskog rata, stiče se utisak, jedinstvene interpretacije događanja koji su počev od 1939. do 1945. potresli Evropu i Svet više nema. Na talasima razilaženja velikih pobednika, oličenih u zapadnom svetu i Rusije, sve je učestalije iskrivljeno tumačenje istorije od strane „malih“ država, među kojima, evidentno je, prednjače one koje su tokom Drugog rata bile na stranama poraženih. Ovakva praksa vremenom je evoluirala, pa se od postavljanja pitanja u vezi odgovornosti za rat,

Odbacivanje Rezolucije o genocidu u NDH: Da li se Beograd plaši gneva Zagreba na evropskom putu?

Rezoluciju o genocidu u NDH donele su skupštine Crne Gore i Republike Srpske, ali za raspravu o njoj nije bilo dovoljno glasova u srpskom parlamentu. Zbog čega? U srpskom parlamentu nije bilo volje skupštinske većine da se na dnevni red stavi Rezolucija o genocidu Nezavisne Države Hrvatske (NDH) nad Srbima, Hrvatima, Jevrejima i Romima tokom Drugog svetskog rata. Na zasedanju Skupštine Srbije 25. novembra, za predlog da se o ovoj rezoluciji raspravlja, glasalo je samo 13 poslanika, nije glasalo 166 poslanika, dok niko nije bio protiv, pa je rezolucija odbačena. Ko se plaši gneva Zagreba i zašto među srpskim političarima nema jedinstva, a hrvatski je pokazuju? Direktor Dokumentaciono informacionog centra “Veritas” Savo Štrbac je za Jutro

Ustaške žrtve su plutale Savom

Beograđanka koja je 1943. kao petnaestogodišnjakinja prisustvovala vađenju tela srpskih stradalnika iz NDH iz prestoničkih reka, svedoči za naš list o ovim potresnim događajima. Tog leta 1943. godine, u jeku okupacije Beograda, Dušanka Popović je imala petnaest godina. Zbog policijskog časa koji je noću bio na snazi, ona i njeni vršnjaci su dnevne sate koristili da se druže napolju. Dušanka, koja je tada živela u Ulici Strahinjića bana na Dorćolu, spustila se do Kule Nebojša na donjem gradu Beogradske tvrđave. Tamo, kod bedema, okupljala su se deca svih uzrasta. Svima njima, pažnju je tog dana privukao jeziv prizor stotinak metara dalje, kod ušća Save u Dunav. Na tom mestu, alasi

Mihailo Medenica

Mihailo Medenica: Srbin će s bratom na sud, ali s krvnikom za trpezu!

U Skupštini Republike Srbije nije usvojen predlog Rezolucije o osudi genocid nad Srbima u NDH! Da ponovim: u Skupštini Republike Srbije nije usvojen predlog Rezolucije o osudi genocid nad Srbima u NDH! Da ponovim još jedared, možda ne bude zvučalo toliko bedno i sramotno: u Skupštini Republike Srbije nije usvojen predlog Rezolucije o osudi genocid nad Srbima u NDH! Uzalud, što više ponavljam zvuči sve strašnije, bednije i poraznije! Svega trinaest poslanika je glasalo ZA, svega 13, svega… Blago našim krvnicima i dželatima! Blago logorima, jamama, vrtačama, kočevima, srbosjecima, maljevima… Blago svakoj zveri koja je prerezala srpski vrat! Blago znanim i neznanim grobovima! Blago svakome žednom srpske krvi- točite, ne žalimo i

Jadovno, mjesto gdje ni ptice na pjevaju

Mjesta bola, patnje, stradanja. Mjesta tišine koja je tamo tako glasna. Toliko glasna, da se ni cvrkut ptica ne čuje. Decenijama. PRIJAVI SE ODMAH NA KANAL JADOVNO 1941. – tebe to ne košta ništa, a udruženju će mnogo značiti – Redakcija internet sajta udruženja Jadovno 1941. duguje zahvalnost za ustupljena prava objavljivanja video reportaže, ELTA TV i autoru Ljubinku Spasojeviću. Udruženje Jadovno 1941. i svi njeni članovi i poštovaoci, nemaju za cilj da šire mržnju. Želimo da se sačuva sećanje na naše stradale, na njihovu žrtvu i da buduće generacije dobro poznaju ovu strašnu epizodu srpske istorije. Ako te iz bilo kog razloga ovi snimci provociraju, nemoj ih gledati. Udruženje

Bojan Vegara: ŽUTI

Mnogo boli saznanje da Žutog više nema. Ovo mi je prva smrt u ovom ratu nekog koga sam iskreno volio kao druga i kao velikog borca i heroja. Jutros kad je tata sa smjene došao i kad mu se Miljan zaletio da ga zagrli u šali ga je upitao. -Slavi li ti brat dan republike? Rekao sam mu da me ne zeza, jer to nikad slavili nismo, ali me je odmah misao odnijela na klanje svinja i cjelodnevnu gozbu koju bi nam priredio deda. Odjednom su mi oči zasuzile, a tata to skonta pa me upita. -Komunjaro, jel’ plačeš zbog praznika? -Ne plačem odakle ti to, samo mi oči zasuziše,

Ko su i čiji su nestali iz Knjige nestalih

I u ovom “studenom” novembru 2025. od hrvatskih zvaničnika nebrojeno puta se čulo da Hrvatska traga još za 1.740 nestalih i smrtno stradalih s nepoznatim mestom ukopa iz domovinskog rata, kako u toj državi službeno zovu građanski rat 1991 – 1995. Piše: Savo Štrbac Direktorka hrvatske Uprave za zatočene i nestale Ana Filko  u intervjuu za “Nacional” od 15. novembra 2025, kao najveću prepreku bržem i efikasnijem rešavanju problema nestalih navodi nedostatak verodostojnih informacija o mogućim mestima ukopa posmrtnih ostataka, uz objašnjenje i poruku: “Sve je manje svedoka, a deo ključne dokumentacije nalazi se u arhivima Republike Srbije, koja ne otvara arhive niti dostavlja podatke o premeštanjima posmrtnih ostataka. Takav

Zbornik dokumenata: USTAŠKA ZVERSTVA (1941–1942)

Istorijski izvori o delovanju ustaške Nezavisne Države Hrvat­ske (dalje: NDH), uz ostalo, i o masovnoj represiji koju je ova država ’novog evropskog poretka’ sprovodila nad nacionalno, rasno i poli­tički nepoželjnim stanovništvom, pohranjeni su u arhivima, uglav­nom u Republici Hrvatskoj i Republici Srbiji. Jedan od osnovnih izvora su i arhivski fondovi u Nemačkoj, kao i fondovi u drugim ze­mljama koje su delovale na teritori ji NDH. Deo arhivske građe, nala­zi se i u Arhivu Republike Srpske u Banjaluci. USTAŠKA ZVERSTVA ( PDF ) Zbornik dokumenata (1941–1942.) Priredio Milan Koljanin Sa blagoslovom Njegovog Preosveštenstva Episkopa novosadskog i bačkog g. dr Irineja BIBLIOTEKA POSEBNA IZDANjA Glavni i odgovorni urednik: Dr Nebojša Kuzmanović Urednici:

Jadovno 1941. – Letak

PROTIV ZABORAVA Preuzmite letak u PDF formatu Jadovničku misiju možete pomoći ako štampate letak obostrano, u boji na papiru A4 formata, presavijete i poklonite prijateljima. POMOZITE DONACIJOM NAŠE PROJEKTE AGAINST OBLIVION– CONTRE L’OUBLI – PROTIV ZABORAVA – CONTRO L‘OBLIVIONE – GEGEN DAS VERGESSEN – PROTIV ZABЫVANIЯ – PROTI POZABI – PROTIV ZABORAVA

Dr Đuro Zatezalo: Ivanović jarak – krv i nekoliko mjeseci poslije pokolja

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA KORDUN IVANOVIĆ JARAK – KRNjAK Ivanović Jarak – krv i nekoliko mjeseci poslije pokolja U Ivanović Jarku, predjelu šume Loskunja kod Krnjaka na Kordunu, ustaše su izvršile masovni pokolj Srba 29. jula 1941. godine. Izaslanik ravnateljstva za javni red i sigurnost NDH, Božidar Cerovski nakon masovnih pokolja srpskog naroda na području Gline, krenuo je sa svojim koljačima – ustašama na pogrom Srba u Vojniću, Vrginmostu i Krnjaku na Kordunu. Organizacione pripreme izvršili su na terenu Mijo Žunac, veterinar iz Vojnića, oružnički narednik Antun Rupčić, šef postaje u Krnjaku i

Olivera Šekularac: Mi, nesabrani

Ko to prebrojava pretke jasenovačke, jadovničke, ili one koji ime po jamama i logorima ne dobiše, one samo Bogu znane? Da li ih broje po lobanjama, il’ po dušama? Glava mog dede, od 45 godina, jedva se držala uz telo… Ja je još uvek pridržavam. Šta se to broji, da l’ suze, jauci, vrisci, uzdasi, očenaši ili Bogu prizivi? Jesu li dečija srca na broju, il’ oči izvađene? Kakvi se računi svode? Je l’ koje je klase zemlja sa najviše prolivene krvi, il’ nebo sa tolikim dušama? Da se možda neko nije setio da izračuna da su nam zemlja, jame, reke svete, jer su najdragocenijim osveštane? Da l’ to neko

SLOBODAN JAKOVLjEVIĆ: Moj je otac u Vukovaru ubijen u junu 1991. samo zato što je Srbin

Jovan Jakovljević imao je 51 godinu kada je 29. juna1991. godine mučki ubijen u svojoj kući u Vukovaru, na tadašnjem Trgu Slavije bb, u ulici koja se danas zove Vatikanska. Bilo je to prvo ubistvo u samom Vukovaru 1991. godine, a koje se može podvesti pod zajednički nazivnik ratnog sukoba između Hrvata i Srba, iako se službeno za početak borbenih djelovanja u ovom gradu uzima 25. avgust 1991. godine. Njegovi ubice, kao i naručioci ubistva do danas nisu privedeni pravdi, a Slobodan Jakovljević (50), Jovanov sin, koji danas ima godina gotovo koliko i njegov otac u trenutku smrti, njegova majka Zorka i pet godina mlađi brat Zoran još uvijek čekaju

KURDULIJIN „LET“ NAD SRPSKIM JAMAMA: Sondama pretražio celo područje NDH , tražeći skrivene grobnice

Strahinja Kurdulija, rodom iz sela Korita kraj Gacka, u junu 1941. imao je pet godina. Njegova najuža familija i on su iz jedne od nekoliko porodica iz ovog kraja kojoj loza nije ugašena u zloglasnoj Korinćanskoj jami. Piše: Dragan Vujičić Taj ustaški zločin na granici Hercegovine i Crne Gore bio je prvi veliki pokolj Srba u BiH, a jama kod Gacka je prva masovna srpska grobnica u tom kraju. Pred bezdanom je likvidirano i u njega bačeno 167 Srba od 16 do 60 godina. Naknadno, još njih 50, dovedenih sa raznih strana. Strahinja je danas u ozbiljnim godinama. Ne odvaja se od 36 stranica rukom pisanog materijala o srpskim stradanjima

Stradanje kupreškog sela Vukovsko u novembru 1942. godine

Masovni zločin nad srpskim stanovništvom kupreškog sela Vukovsko Crna legija je izvršila u novembru 1942. godine kada je stradalo najmanje 258 žitelja ovog sela. Među žrtvama velikog pokolja je 136 djece uzrasta do 15 godina, od čega 59 djece uzrasta do tri godine, odnosno osmoro djece u kolijevkama. Iz mnogostradalne porodice Vasić preživjela je Persa Vasić tako što se ranjena podvukla pod mrtve članove svoje porodice. Dio stanovništva uspio je izbjeći u šumu, ali su narednih dana umirali od posljedica smrzavanja i gladi. Prema zapisnicima Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, zabilježenih na osnovu grupe preživjelih svjedoka, Crna legija je u selu Vukovsko vršila potpuno svirepe zločine

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.