arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Istina o hrvatskoj borbi protiv nacizma

Sve učestaliji i bezobzirniji pokušaji revizije istorije Drugog svetskog rata zahtevaju da se nesporne činjenice ne zaborave, već da uđu u kolektivno pamćenje. To se pre svega odnosi na genocid koji je nad Srbima izvršila NDH, koju je i idejom – ukloniti remetilački faktor, i delom – novim genocidom, ostvarenim ne samo u „Bljesku” i „Oluji”, već i celokupnom potonjom politikom, nasledila Republika Hrvatska, koja se sada, bez imalo skrupula, želi prikazati kao najveći borac protiv nacizma. Pritom zaboravlja oduševljeni doček Zagrepčana uz cveće na Hitlerovim tenkovima i panično masovno bežanje istih pred padom Zagreba, najduže opstale prestonice fašističkih država, jer Tito nije dopustio da Staljin ispuni obećanje dato Paveliću,

TO JE NAMA LIKA

Eto, došla sam ti Liko, došla na moju dedovinu, na moja dva roda, dva prezimena, dve krsne slave – Svetog Nikolu i Svetog Đurđa, dva imanja, dva kućišta i dva praga u korovu. I niko mi se nije obradovao… Niko me nije ni poznao… Piše: Gordana Dostanić „Došla sam ti, Liko! Da li sam domaćin ili gost?…“ – govori Olivera svoju priču nad prijebojskom jamom Golubnjačom. Meni je posle dugo odzvanjao u ušima samo taj početak njene priče o Lici: „Došla sam ti, Liko…! Došla sam ti, Liko…!“ Onda sam u sebi te reči šapatom ponavljala i pitala se zašto ih ponavljam i zašto sam joj došla. Kako mnogo radosti,

Otac Oliver Subotić: Hrvatska – svetski centar hrišćanskog ateizma 

Svi savesni Hrvati-rimokatolici treba javno da kažu svoj stav o masovnoj pojavi najgrublje verzije hrišćanskog ateizma u svojoj zemlji. A pre svih to treba da učine rimokatolički sveštenici i biskupi koji drže do Istine jer se srcem veruje za pravdu, a ustima ispoveda za spasenje (Rim 10, 10). Piše: Prezviter Oliver Subotić Nedavni zagrebački koncert hrvatskog pevača poznatog po živopisnom nadimku „Tompson“ je doživeo različite osvrte u ex-YU javnosti. Kritičke opservacije su, sasvim očekivano, bile najbrojnije u Srbiji, a bilo ih je nešto manjim delom i u Hrvatskoj (uglavnom među intelektualcima i političarima sa levice), dok su u drugim balkanskim državama bile sporadično primetne. Zajedničko za sve kritičke uvide je to da

GENOCIDNA IDEOLOGIJA HRVATA

− o uzrocima i vremenu nastanka − Piše: Vasilije Đ. Krestić             Državno i istorijsko pravo Hrvatske jedno je od značajnijih pitanja koje je i u ranijoj i u novijoj prošlosti moćno uticalo i još uvek snažno utiče na međusobne odnose Srba i Hrvata. Zbog nedovoljno proučenih hrvatsko-srpskih odnosa,  pogrešnog i tendencioznog tumačenja tih odnosa, koji su i posle Prvog i Drugog svetskog rata ulepšavani i doterivani prema dnevnopolitičkim potrebama, pitanje  državnog i istorijskog prava Hrvatske, koje je u osnovi svih srpskih i hrvatskoh nesporazuma, sukoba, genocidnog stradanja Srba, pa i rata do kojeg je došlo između njih 1991. godine, nije prikazano na naučno verodostojan način. Stoga što se bez

Zelengora- veliko neopojano groblje kraljevih vojnika

Šire područje planine Zelengore, od Neretve do Drine, velika je neopojana grobnica više hiljada vojnika đenerala Draže Mihailovića, stradalih krajem, a i nakon zvaničnog završetka Drugog svjetskog, istaknuto je u Foči na promociji knjige “Komunistički zločini nad JVuO – od Ravne gore do Zelengore”. Monografija, čiji su su autori oficiri u penziji Mitar Kovač, Miloje Pršić i Petko Rašević, te sveštenik Milorad Ostojić predstavljena je u Muzeju “Stara Hercegovina”. Recenzent knjige Radovan Kalabić kaže da je ovo djelo veliki događaj u domaćoj srpskoj istoriografiji, jer je ova tema u Srbiji malo obrađivana i o njoj se malo znalo, za razliku od srpske emigracije u kojoj se pisalo o velikom stradanju

Drugi svetski rat: šokantna istina

Stotine hiljada Poljaka položilo zakletvu vernosti Hitleru Gdanjsk je domaćin izložbe pod nazivom „Naši momci“, koja govori o Poljacima iz različitih krajeva zemlje koji su služili u Hitlerovoj vojsci. Organizatori tvrde da je ovo prva monografska izložba te vrste, pripremljena na osnovu privatnih i muzejskih izvora Pomorskog regiona. Izložba je izazvala snažne i kontroverzne reakcije. Predsednik Poljske Andžej Duda napisao je na svom mikroblogu: „Predstavljati vojnike Trećeg rajha kao ‘naše’ nije samo istorijska laž, već i moralna provokacija – čak i ako su na fotografijama prikazani Poljaci koji su nasilno mobilisani u nemačku vojsku.“ On je dodao da takvi postupci „podrivaju temelje našeg identiteta i vređaju uspomenu na žrtve. Ko

Đurđica Dragaš: KOLO

U spomen na srpsku decu koju su ustaše zverski pobile u šumi Mašvini na Kordunu 1942. godine, a potom ih polegle na travu, u krug, u stravično “dečje mrtvo kolo”. KOLO U kolu sam ti majko ostala,nebu se predala.I Jovana sam za ruku držala…dok nam ruke ne odsekoše. U kolu sam se s dušom rastala.Pustila je da odleti.Odneo je leptir k tebi,k selu našem, pod oblake. Odseče mi krvnik kike,plave poput žita zrelog.Proguta ih trava divlja,da izrastu, da pričaju.Pletenice, čarobnice. U kolu sam, majo moja.U kolu što se k nebu vije.Ne boli me više ništa,osim ruke Jovanovešto u mojoj zavek osta. Više: KOLUMNISTI – PRIJATELjI: Đurđica Dragaš

Olivera Šekularac: “Pjesma”

Eto, majko kad ne možeš ti svojima, dođoše oni tebi… Pitam se,A ne umem sama… Kako da ne pogrešim,I kako da se ne ogrešim.Kako rečima, suzama izjadanim, okupanim…Da pretke nesahranjene iz jama dočekam..? Pitam se i pitam vas,Znate li možda kako se suze zaustavljaju, pa da se progleda i sagleda,Da se ispoštuje, zahvali,A ne zarida kad vam Jadovno u goste dolazi… Da l’ belu košulju ili crni rubac, večni bakin lički da povezem..?Pa bi i ona zaridala,“Eto, majko kad ne možeš ti svojima, dođoše oni tebi…” U zemlju lala i vetrenjača, što predačke vrleti zameni. Gde sam to ja i ko mi u goste stiže, ima li išta svetije i

Bastašić: Žrtve nisu iste ili Ko se danas sjeća 8.020 žrtava Slane i Metajne?

24. jun i 11. jul dijeli samo 16 dana i samo 54 godine a ipak su ta dva dana beskrajno udaljena. Foto: D. Bastašić/Jadovno 1941. Na mjestima stradanja paških žrtava 1941. godine, nema spomen obilježja osim dva drvena krsta koje su postavili Jadovničani. Male spomen ploče su dizane i uništavane tri puta.Tamo se rijetko kada organizuju molitvena i komemorativna okupljanja.Obično to rade potomci i poštovaoci žrtava „o svom ruvu i svom kruvu“. Ne, nema direktnog prenosa na RTS i/ili RTRS. Kako da ljudi danas znaju za Slanu i Metajnu? Ne samo Srbi i Jevreji, nego Ljudi.Kako da prepoznaju šta se tamo zbivalo? Gdje da pročitaju?Koga, koliko, kada…?Zašto? To se valjda

ŠTA SE SLAVI 13. JULA: Metak, čelo, potok, vir

Kada slavite godišnjicu Trinaestojulskog ustanka, uz veliko uvažavanje prema crnogorskim ustanicima i njihovim žrtvama, sjetite se da su zajedničke aktivnosti crnogorskih ustanika sa crnogorskim komunistima, bile crveno zavođenje za Goleš planinu, jer je stvorena predstava o komunistima koji žele graditi slobodu kao i svi ostali, a zapravo se radilo samo o tome da je učešćem crnogorskih komunista u Trinaestojulskom ustanku stvorena podloga za „obračun sa klasnim neprijateljem.” (Fo­to Mu­zej Ju­go­sla­vi­je) Trinaestojulski ustanak jeste bio izraz borbe srpskog naroda za oslobođenje od italijanskog okupatora čiji ishodi nijesu bili izraz prvobitne narodne volje, ali je, nažalost, postao baza legitimnosti komunističkog pokreta u Crnoj Gori. (( Ako pokušamo, recimo, uporediti 13.jul 1941. i

Godinu dana bez Gordane Janićijević – da istina ne umukne

U srijedu 16. jula 2025. navrša se godina otkako nas je napustila Gordana Janićijević — novinarka, hroničarka, svjedok i borac jednog vremena koje danas mnogi pokušavaju da zaborave, umanje ili falsifikuju. Nije dočekala da u rukama drži svoje životno djelo. Nije dočekala da vidi svoje ime na koricama knjige koju je stvarala dvije i po decenije. Nije dočekala da joj publika aplaudira, da joj neko zahvali, da je javnost sagleda onakvom kakva je zaista bila — heroina našeg vremena. A bila je sve to: i novinarka, i hroničarka, i svjedok, i žena, i borac, i mučenica. Jedina žena koja je u ratovima devedesetih izvještavala sa svih srpskih ratišta. Od Knina

ZLOČINI HRVATSKIH USTAŠA NAD SRBIMA DONjE SUVAJE – KRVAVO PROLjEĆE DONjEG LAPCA, 1941.

Ubijanje Srba na području Donjeg Lapca vršeno je iz dana u dan u proljeće 1941. godine. Bilo je to sistematsko ubijanje Srba i bacanje u jamu na Kuku ili u jamu Jasenovača kraj Boričevca. Piše: Tomo Radusin BACANjE SRBA U JAMU NA KUKU JUNA 1941. Ukupno je u maju i  junu 1941. u jamu na Kuku bačeno 52 žrtva (svi Srbi) BACANjE I UBIJANjE SRBA IZ NEBLjUSA U BORIČEVCU U PROLjEĆE 1941. datum broj Srba datum broj Srba 14. maja 1941. 1 20.6.1941. 7 juna 1941.   42 1941. 6 Do kraja juna 1941. godine u Boričevcu je ubijeno 56 Srba iz sela Nebljusi.. Među ubijenim je 24 djece, a

Osam decenija manipulacija: Navodni genocid u Srebrenici kao sredstvo imperijalizma Zapada

U Srebrenici se nije dogodio genocid nad Bošnjacima u julu 1995. godine, ali bi Srbi trebalo da podnesu svoju tužbu za genocid na području Srebrenice u prethodnim ratovima – Prvom i Drugom, kao i u poslednjem ratu devedesetih, ocenjeno je na tribini „Srebrenica protiv genocida – tri decenije posle“. Genocid u Srebrenici se zaista dogodio ali nad srpskim narodom, dok „slučaj Srebrenica“ iz jula 1995. godine nema nikakve veze sa pojmom genocida, jer šta god da se tu dogodilo – nije postojala intencija, izjavio je politički filozof Dragoljub Kojčić. Anglosaksonci su izvršili „genocid pojma genocid“ i lišili ga sadržaja da bi mogli da sprovode političku samovolju i to se desilo u trenutku kad je sila

Đurđica Dragaš: Nidžo, Velebit te pamti, sigurna sam

Dragi Nidžo, bila sam ti skoro u Smiljanu. Bilo je plavo nebo, bez oblačka. Onako prozračno i široko kako samo ličko može da bude. Sećaš se sigurno tog neba… svi ga sa sobom po svetu nosimo. Kosila se trava i talasalo žito. Mirisalo je baš onako kako pamtiš. Znaš kad lička zemlja diše…. Zelenio se Velebit plavičasto. Težak i moćan. Savršen i strašan. Velebit kojeg u krvi i kostima nosimo, planina što naraste i oteža od krvi naše i kostiju po utrobi njegovoj rasutih. Pamti starina sve naše tajne, pamti i ćuti. Kako li je njemu Nidžo moj?! Bole li ga rane naše il’ mu život i smrt dođu na

Ković: Tompsonov koncert pokazao lice većinske Hrvatske

Hrvatska otvoreno slavi jedan pokret i ideologiju koji su na najbrutalnije načine uništili srpsku djecu, žene, starce, muškarce, rekao je istoričar Miloš Ković povodom zagrebačkog koncerta Marka Perkovića Tompsona. “To je ideologija koja stoji iza jednog od najstrašnijih genocida u istoriji Evrope i svakako najstrašnijeg genocida koji je srpski narod podneo. To se danas slavi u Hrvatskoj na ovako masovan način. Ali, posledice mogu da budu pozitivne u smislu gubitka poslednjih jugoslovenskih iluzija među Srbima”, naveo je Ković. Ković je istakao da je ovim koncertom u masovnim razmerama strašno izgledala obnova ustaških ideja i ikonografije, a time se i jasno pokazalo proustaško raspoloženje većinske Hrvatske. “Dovoljno je pročitati tekstove pesama

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.