arrow up

Milan Ružić: Anesteziranje naroda

U društvima poput našeg gde sve funkcioniše pomalo, a suštinski ne funkcioniše ništa, ogroman novac se vrti oko stvari koje kao ideju imaju anesteziranje naroda. U tu anesteziju nas uvode loše političke ideje potkrepljene ekonomskim i diplomatskim kolapsima koji su svojstveni našim političarima, i to ne samo onima koji su danas na vlasti, nego i mnogim njihovim prethodnicima. Naravno, kao predstavnik neukusa i opšteg zaglupljivanja, demoralizacije, izdvojili su se oni programi čije gledanje nagriza svaku moguću zdravu ćeliju ljudskog mozga i razdire svaki osećaj za dobro, a u pitanju su rijaliti programi. Жivimo u zemlji u kojoj se prikazuje previše ovih programa, što je svetski trend, dakle, nismo samo mi

Dobri moj!

Kažeš „Ne želim tamo da idem. Oterali su me. Nas su oterali. Neću sa njima da se suočim, neću da likuju lažno ljubazni dok me, bez srama, gledaju u oči kao da ništa nije bilo. Kao da sam svojom voljom otišao nekim željenim putem. Ništa više sa njima neću. Tamo više ne pripadam.“ Piše: Cvijeta Radić Razumem. Samo, oprosti, ne verujem ti! Ne verujem da ti misao bar nekada, u onim noćima u kojima ti se san iskrada pred viškom sećanja, ne pobegne tamo gde te je majka svetu pokazala. Sigurno ponekad gledaš i neke stare slike. Ne one u albumu, nego one koje su u tebi, duboko gurnute da

Đurđica Dragaš: Molitva

Ima li te Bože, gledaš li me, crnu, među trulim telima, među rođenima?! Vode,vode,plačem bez suza,iz mraka,sa dna ponora. Ne boli me ništa,nemam noge, nemam ruke,nemam srce u grudima.Samo oči imam,oči što još vide parče neba,dalekog, plavog i tuđeg. Ne čujem odavno,ni vetar, ni kišu, ni korak zveri.Ne čujem jauke i samrtni ropac,dečji plač i majčinu molitvu.Ne čujem poslednji drhtaj života u ovom bezdanom paklu.Tišina, tišina, tišina… Samo još moje oči žive i gledaju nebo.Samo još moja utroba vapi za kapljicom vode. Ima li te Bože,gledaš li me,crnu, među trulim telima, među rođenima?! Uzmi mi oči, da ne vidim nebo,uzmi mi dušu, da zaboravim,vodi me put svetlosti tvoje.Vodi me iz

Osam i po decenija od zločina u Жitomisliću

Manastir Srpske pravoslavne crkve Жitomislić iz 15. veka, koji se nalazi u plodnoj kotlini sela Жitomislić na desnoj obali Neretve, blizu Mostara, i pripada Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj, kroz svoje postojanje imao je mnogo nevolja kako bi opstao i služio svojoj nameni. Paljen, pljačkan, rušen i miniran, uvek je uspevao da se uz ruke dobrih ljudi i svojih vernika ponovo podigne i služi duhovnom životu, obrazovanju i čuvanju istorije srpskog pravoslavnog naroda u Hercegovini. Jedna od nevolja koje su ga zadesile dogodila se 1941. godine, na početku Drugog svetskog rata, kada je celokupno bratstvo manastira stradalo od ruke ustaša za vreme uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatske. Ove godine navršilo se osam

VERITAS: 35. godišnjica izbeglištva Srba iz istočne Bilogore

Dana 31. oktobra 1991. godine, napadom na lokalne jedinice Teritorijalne odbrane (TO) u Grubišnom Polju, otpočela je vojno-policijska akcija hrvatskih snaga pod kodnim nazivom „Otkos-10“. Cilj ove operacije bio je uspostavljanje kontrole nad područjem istočne Bilogore, koje se nalazi na severozapadu Hrvatske, u trouglu između Bjelovara, Daruvara i Virovitice. Suočeno sa značajno brojnijim hrvatskim formacijama koje su bile podržane oklopno-mehanizovanim jedinicama i artiljerijom, srpsko stanovništvo ove regije krenulo je u masovno povlačenje. Tokom 31. oktobra i narednog dana, kompletno stanovništvo iz 23 sela, kao i deo žitelja iz još 15 okolnih mesta, napustilo je svoje domove. Izbeglička kolona, koju je činilo oko 4.000 ljudi sa više od 600 vozila, prešla

Tu su grobovi njenih predaka i nebo koje je gledala kao dijete

Postoji kod Srba u današnjoj Hrvatskoj nešto što se rijetko sreće kod Srba u Srbiji. Neka neobjašnjiva, uporna, gotovo bolna ljubav prema zavičaju. Prema kamenu, drači, škrtom komadu zemlje, staroj kući i nebu pod kojim su se rađali i umirali njihovi preci.Možda nam je to neki usud. Da najviše volimo ono što nam je život toliko puta pokušao oduzeti. Piše: Jovan Njegović Drndak U jednom dalmatinskom selu, ispred svoje kuće, sjedi žena od osamdesetak godina. Lice joj je takvo da biste joj teško dali više od šezdeset. Mirna, dostojanstvena, gotovo nestvarno lijepa u svojoj starosti. Devedesetih godina, u Zadru, pretukli su je gotovo nasmrt. Vezali su joj ruke lisicama i

Kako se traume predaka prenose na sledeće generacije i gde se se “arhiviraju”

Šta se događa kada jedan vojnik doživi traumu? Ili kada žena preživi silovanje? Gde se “arhiviraju” sve traume naših predaka i da li ikada nestaju iz našeg genetskog koda? Institu za psihijatriju „Maks Plank” u Minhenu već godinama istražuje “epigenetsko nasleđivanje”, odnosno način na koji akumulirana iskustva tokom života roditelja utiču na gene njihovog potomstva i kakvu ulogu to može da ima u razvoju dece, piše Dojče vele. Pojam epigenetika sastoji se od reči genetika i epigeneza, odnosno razvoj živog bića. Kao svojevrsna veza između uticaja okoline i gena, epigenetika istražuje pod kojim okolnostima koji gen postaje aktivan ili neaktivan. To se naziva regulacija gena. Kako nastaju traume i koje

Parastos za stradale Bilogorce 31. oktobra 2026. u Beogradu

U crkvi Svetog apostola i jevanđeliste Marka u Beogradu u subotu 31. oktobra 2026. sa početkom u 11:00 časova biće služen parastos za stradale civile i poginule borce u okolnostima građanskog rata i poraća u Hrvatskoj 1991 – 1997 godine, porijeklom sa istočne Bilogore, te preko 100.000 pavoslavnih Srba, rođenih i sahranjenih na Bilogori i drugdje od 1552 do 2026. godine. Inicijativu za obeležavanje stradanja Srba iz ovog kraja pokrenulo je i organizuje i ove godine, Zavičajno udruženje „Bilogora“ sa sedištem u Beogradu. Na području istočne Bilogore, smeštene na severozapadu Hrvatske u trouglu između Bjelovara, Daruvara i Virovitice, tokom i posle rata, od 1991. do 1997. godine, koliko je do sada

Novi vandalizam nad sjećanjima na žrtve logora Slana i Metajna

Grupa mladića iz naselja Metajna, na otoku Pagu, na lokaciji obližnjeg nekadašnjeg ustaškog logora Slana, davno postavljeni i nedavno obnovljeni pravoslavni krst prefarbala je u boje hrvatske zastave i to s prvim bijelim poljem, aludirajući na NDH i ustaški režim. Niz vandalskih nasrtaja na Pagu na spomen obilježja žrtvama ustaških logora u uvalama Slana i Metajna nastavljen je najnovijom devastacijom krsta u uvali. Kako saznajemo iz više izvora, oko 27. oktobra grupa mladića iz naselja Metajna, na otoku Pagu, na lokaciji obližnjeg nekadašnjeg ustaškog logora Slana, davno postavljeni i nedavno obnovljeni pravoslavni krst prefarbala je u boje hrvatske zastave i to s prvim bijelim poljem, aludirajući na NDH i ustaški

Povodom 35. godišnjice prisilne evakuacije Srba iz Požeške kotline

Dana 29. oktobra 1991. godine, tačno u 12 časova, pripadnici Civilne zaštite i policije Republike Hrvatske počeli su da sprovode Naredbu o evakuaciji svih meštana iz 26 sela sa isključivo ili pretežno srpskim stanovništvom na području Požeške kotline, ispod planina Papuk i Psunj. Ovu odluku doneo je dan ranije, 28. oktobra, Krizni štab opštine Slavonska Požega. Prema pisanoj naredbi koju je u svojstvu predsednika Kriznog štaba potpisao Ante Bagarić, a koja je javno istaknuta na oglasnim mestima, evakuacija je zvanično obrazložena „ciljem zaštite života građana” i omogućavanjem efikasnije odbrane položaja hrvatskih snaga od delovanja Vojske Jugoslavije i lokalnih srpskih jedinica. Za izvršenje ove naredbe ostavljen je rok od 48 sati.

Olivera Šekularac: Da l’ da jaučem ili da mučim, muk samo poneko čuje, prepozna…

O Pokrovu kad bi u crkvu zavičajnu trebalo poći tragovima predaka, najpre tiho, suzno zamolim Gospoda i sve naše pretke mučenike da nama, koji smo ostaci naših preživelih loza, da utehu i snagu da ostanemo pod Bogorodičinim plaštom. Mi koji znamo šta znači slava u Vrepcu pod nebom, pod onim istim nebom pod kojim su se vekovima rađali oni čiju krv nosimo… Od njihove duše je i to nebo, kosti u zemlji, koren na nebu. Ako išta pamtim i znam, a pola života sam na sreću uz Baku provela, znam da je moj deda Nikola redovno crkvi hodio. Njega ubiše tuđi u njegovoj ’45-oj, crkvu srušiše oni koji za Boga

Milorad Ekmečić

Milorad Ekmečić: Broj stradalih u Jasenovcu od 500–600 hiljada minimum koji se naučnim ispitivanjima dokazuje

Nijedan naučni skup ne može dati konačne odgovore na istoriju genocida 1941–1945. Cela srpska nauka je osuđena da to bude trajan napor koji se ne sme smatrati završenim. Srpska nauka je posle Drugog svetskog rata bila prikraćena da do kraja istraži istorijske korenove genocida koji je izvršen u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nad srpskim, jervrejskim i romskim narodom. Jugoslavija je nakon 1945. bila jedina država na svetu čija vlada nije prebrojala svoje mrtve. Improvizovalo se sa uspostavljanjem ustanova za ispitivanje broja mrtvih, grobovi i jame (foibe) na kraškom području nisu otvoreni, sve do rasula države 1991. To je ostavljalo vidljive tragove na sve pokušaje da naučnici umisle naknadno i sami da

Milan_Bastasic_1.jpg

Milan Bastašić: Oružani progon Srba sa Bilogore

Napad paravojnih formacija međunarodno nepriznate Hrvatske na Bilogoru počeo je koncentričnom vatrom i nastupanjem iz pravca Velike Pisanice, Velikog Grđevca, Grubišnog Polja, D. Rašenice i Virovitice. Najžešći okršaj odvijao se i zbio na užem području istočne Bilogore 31. oktobra 1991. godine na prilazima Zrinjskoj i Gornjoj Kovačici, na sjevernom vrhu Grubišnog Polja i na prilazima Gornjoj Rašenici i Lončarici. Niti jedan obrambeni položaj Srba toga dana nije pao u ruke napadača. U toku večeri i noći iz gotovo svih sela krenule su kolone traktora sa prikolicama, privatnih kamiona, kombija i osobnih automobila. One su se od početka Dapčevačkih Brđana slijevale u jednu kolonu koja je kasnije sezala od Male Peratovice

Gradonačelnik Dabo protiv spomen-ploče ustaškim žrtvama u Metajni

HDZ-ov gradonačelnik Novalje Ivan Dabo protivi se postavljanju spomen-ploče u školi u Metajni na otoku Pagu, kraj uvale Slana, gdje je bilo smješteno gotovo tristo žena i djece židovske i srpske nacionalnosti. Rijetke preživjele svjedočile su o silovanjima i likvidacijama, ali po Dabi tamo nitko nije ubijen, nego su bile “ženske, bili su Жidovi, kupovali su, trgovali su, pivali, radili”. Nakon što su nepoznati počinioci četvrti put razbili spomen-ploču u paškoj uvali Slana, gdje je u sklopu sustava Gospić-Jadovno bio koncentracijski logor u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, policija je krajem septembra podignula kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru zbog uništavanja spomen-ploče. Prilikom postavljanja 24. juna ove godine, za što su

Gradonačelnik Novalje dovodi u pitanje povijesno utvrđene činjenice o ustaškim logorima

Prosvjedujemo zbog izjava gradonačelnika grada Novalje Ivana Dabe na sjednici Gradskog vijeća grada Novalje i u kasnijem oglašavanju, kojima umanjuje i revidira ustaške zločine u logoru Slana i Metajna. Takvim činom pokazuje ili svoje poražavajuće neznanje o povijesnim događajima u mjestu kojim već dugi niz godina upravlja ili podilaženje dijelu javnosti kojem smeta sjećanje na žrtve ustaških logora na Pagu. Unatoč tome što je pokazao volju i spremnost za dijalogom usuglašavanjem teksta spomen-ploče koja je nakon tri godine dogovora postavljena u uvali Slana u lipnju 2026., ili možda baš zbog toga, Ivan Dabo sada ponovno dovodi u pitanje povijesno utvrđene činjenice o postojanju i d‌jelovanju logora Metajna, predstavljajući ga kao

NAJNOVIJE VIJESTI

Dobri moj!

Kažeš „Ne želim tamo da idem. Oterali su me. Nas su oterali.

Mračni bezdan smrti

Doktor Nikola Nikolić (1896-1986) bio je član organizacije Mlada Bosna, aktivni učesnik

Velebitu moj..

Velebitu moj… Zaplačeš li mili,ikada onako k’o otac. Kad začuješ kroz tvojih

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.