arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Stradanje Srba dobilo ime: Pokolj je srpski Holokaust

Ono što nema ime ne postoji, reči su kojima su se vodili u Udruženju „Jadovno 1941.“ koji su, „kad već neće niko drugi“, javnosti predstavili termin koji bi u svetu za srpske žrtve značilo što i Holokaust (Šoa) za jevrejske. „Svoje ime i prezime imaju žrtve, imaju ga i zločinci, a ime imaju i maljevi, noževi, srpovi… kojima su Srbi ubijani u tzv. Nezavisnoj državi Hrvatskoj, samo taj stravični događaj nema ime, i mi smo odlučili da to promenimo. Zvaće se Pokolj (sa velikim P), i trebalo bi da ga tako ubuduće nazivaju svi koji ga koriste, od novinara do istoričara koji se tim pitanjem bave“, rekao je na konferenciji

Postavljanje Časnog krsta na jami Ravni Dolac

Mi, potomci i poštovaoci žrtava Pokolja, iz udruženja Ognjena Marija Livanjska i Jadovno 1941, poslije 28. godina uznijeli smo Časni krst kozijim stazama i održali pomen za postradale tog krvavog dana na Ognjenu Mariju 1941 godine. Vezane vijesti: Sandra Blagić: Časni krst na Dinari

1941. u Glini : istorijski izvori o rušenju glinske Bogorodič­ine crkve

Drugi svjetski rat i splet istorijskih okolnosti doveli su do sloma Kraljevine Jugoslavije i stvaranja ustaške Nezavisne Države Hrvatske, koja je ideološki i politički bila dio „Novog evropskog poretka“ pod dominacijom nacističke Njemačke. Nedugo zatim, ustaška država počinje s provođenjem politike uništenja nepoželjnih nacionalnih, vjerskih i „rasnih“ dijelova stanovništva, odnosno Srba, Židova i Roma (npr. donošenjem Zakonske odredbe za obranu naroda i države od 17. travnja 1941., kojom je ozakonjen teror i određene državne institucije koje će teror provoditi), a sve u cilju stvaranja „etnički čistog hrvatskog prostora“.2 Tako već u proljeće i ljeto 1941. Glina postaje poprište masovnih ustaških zločina nad srpskim stanovništvom,3 koji će traumatizirati ovaj banijski gradić

Umro poslednji preživeli zatočenik zloglasnog logora

Semjon Rozenfeld, poslednji poznati preživeli učesnik pobune logoraša u nacističkom logoru smrti Sobibor, preminuo je danas u 97. godini. To je potvrdio predsednik organizacije Jevrejska agencija za Izrael Isak Hercog. „Žalimo zbog odlaska Semjona Rozenfelda, učesnika ustanka u Sobiboru koji je u užasu Šoe postao heroj“, naveo je Hercog u saopštenju. Rozenfeld, rođen u sovjetskoj Ukrajini, kao vojnik Crvene armije pao je u zarobljeništvo a bio je jedan od oko 50 zatočenika u Sobiboru koji su preživeli i logor smrti i rat. Od maja 1942. do leta 1943. je u Sobiboru, logoru na teritoriji današnje Poljske, ubijeno oko 250.000 Jevreja, najvećim delom iz Poljske ali i iz Holandije, Češke i

Zidne novine Kfora

Italijanski oficiri iz sastava Kfora teraju nas da ubuduće pažljivije čitamo novine. Samo sam u dilemi koje novine da čitamo – one koje izlaze u Prištini ili one koje izlaze u Rimu. Budući će oni sve sledeće akcije jedinice Rosu na severu Kosova najavljivati preko novina. Telefon, faks, mejl, to u Kforu verovatno i ne koriste. Samo novine. Možda nas ubuduće upute da pratimo i zidne novine u komandi Kfora, jer zidne novine će tačno najaviti gde će pripadnici Kfora sledeći put da udare protiv kriminala i korupcije na severu Kosova. Budući da kriminala i korupcije definitivno nema u ostatku Kosova. Jer tamo takvih akcija nije bilo. Da udare sa

Grabovac: Posavina krije izmještene srpske grobnice

Predsjednik Odbora za traženje zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske Marko Grabovac smatra da se na području Posavine nalazi veliki broj izmještenih srpskih grobnica. „Postoje izmještene masovne srpske grobnice na čije postojanje je ranije ukazao Nijaz Čaušević Medo, bivši komandir Interventnog voda HVO-a čiji su pripadnici u martu 1992. godine počinili zločine nad srpskim civilima u Sijekovcu kod Broda“, rekao je Grabovac Srni. On kaže da je najveći problem to što Tužilaštvo BiH neće da pokrene krivični postupak u vezi sa ubistvom 59 Roma 1992. godine kod Broda, čija su tijela pronađena u masovnoj grobnici u Dubočcu. Grabovac je podsjetio da porodice poginulih i nestalih iz Republike Srpske

RAZBIJANjE MITA: „Bijele trake“ u Prijedoru 1992. godine

Manifestacija „Dan bijelih traka“ u Prijedoru svakog 31. maja, iz godine u godinu, privlači sve veći broj ljudi i sve veću medijsku pažnju. Njome se želi obilježiti 31. maj 1992. godine, kada su, navodno, vlasti u Prijedoru naredile muslimanima i Hrvatima da nose bijele trake oko ruke. Trake su, navodno služile, kako bi se ove grupe stanovništva obilježile i lakše bile uočljive prilikom likvidacije. Ipak, istorijski izvori opovrgavaju ovu teoriju. Ovdje ću iznijeti dokaze koji pobijaju ovu teoriju, ali i dotaći se još nekih činjenica oko sukoba u Prijedoru 1992. godine. Pođimo redom… Ne postoji naredba o stavljanju bijelih traka na ruku Zagovornici „bijelih traka“ često ističu da je 31.

Britanska obaveštajna služba prati IN4S, političare, profesore i SPC

Britansku službu itetako zanima i djelatnost pojednih književnika u Crnoj Gori, kao i, kako nam je potvrđeno, i rad nekih univerzitetskih profesora, među kojima su Savo Laušević, Boris Brajović, Drago Perović, Dušan Krcunović i Vladimir Božović Na spisku intelektualaca koji su pod lupom britanske obavještajne službe MI6 koja djeluje i iz Crne Gore, nalaze se političari, profesori univerziteta, pojedini novinari i gradonačelnici, kao i sveštenici i čelni ljudi Srpske pravoslavne crkve, ekskluzivno saznaje Borba. U Crnoj Gori se taj broj kreće između 30-40 osoba, dok ih je u Srbiji i Republici Srpskoj duplo više. Oni evidentiraju ljude iz vladinih i nevladinih organizacija, ljude u institucijama, koji po njima naginju ka

Pomen prvim trebinjskim žrtvama ustaškog terora

U Sabornom hramu Svetog preobraženja Gospodnjeg služen je parastos za nevino postradale Trebinjce – prve žrtve ustaškog terora, koji su ubijeni na današnji dan 1941. godine, kao i nevino stradale Trebinjce u periodu 1941-1945. godine. Istina je da su ubijeni bili Srbi, pravoslavni hrišćani, što je bio i osnovni razlog njihovog ubijanja, da su njihove ubice bile ustaše, dojučerašnji prijatelji i komšije, kazao je Vujadin Vuković, ispred Udruženja JVuO Trebinje. „Ovo je bilo prvo stradanje civila iz Trebinja i okoline od ustaške ruke, nakon koga su uslijedili zločini u Lastvi, Zupcima, Pridvorcima, Popovom polju i ostalim stratištima u okolini Trebinja. Naša obaveza je da se sjećamo svih nevinih žrtava i

Logor Slana – Pag 1941.-Pakao u kamenoj pustinji (5)-SLANA – KOPIJA NjEMAČKIH LOGORA

Mobilizacija ljudi i brodova Slana – to je surovi i goli kamen – uvijek oštar kao nož, a ljeti i usijan kao žar O prevoženju pijeska za gradnju zgrade u logoru Slana, te prevoženju interniraca iz Karlobaga u Slanu kao i o njihovu mogućem broju svoje iskaze – pred Okružnom komisijom za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača za Liku – dali su 26. siječnja 1946. godine u Barić Dragi ŠIME BARIĆ, pokojnog Filipa, i NIKOLA BARIĆ, pokojnog Grge.   ŠIME BARIĆ: – Meni je u ljeto 1941. godine poručio IVAN DEVČIĆ, zvani „Pivac“, da svojim brodom odmah dođem u Karlobag. Čim sam dobio tu poruku, otišao sam svojim

SUSRET SA ISTORIJOM: Kako su se razišli Koča Popović i Tito

Josip Broz i njegov najslavniji ratni komandant, između saradnje i sukoba. Njihovi odnosi išli iz krajnosti u krajnost, da bi bili prekinuti 1972. godine. Zašto je Koča optužen da je u toku ofanzive na Sutjesci izdao maršala Na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, 20. oktobra 1992. u 85. godini umro je Koča Popović, pesnik nadrealista, književnik i filozof, rezervni poručnik Vojske Kraljevine Jugoslavije, učesnik u Španskom građanskom ratu iz koga je izašao kao kapetan, netom posle toga vojnik revolucije, jedan od najslavnijih komandanata i generala proleterskih jedinica, a potom vrhunski diplomata i kratko vreme potpredsednik Republike (SFR Jugoslavije). Bio je intelektualac širokog spektra, raznolikih sklonosti i talenata, nesumnjivo jedna od kompleksnijih

Film o Draži: Projekcije u deset gradova Srbije i dijaspore

Nadam se da će jednog dana ovde biti prikazan i igrani film, to nam je krajnji cilj, jer način na koji se naša istorija predstavlja, bilo da je u pitanju Prvi, Drugi svetski rat ili Srednji vek, je po mišljenju, mom i moje ekipe – katastrofalan U Užicu je prije nekoliko dana prikazan film „General Draža Mihailović“. Scenarista i režiser filma je Miloslav Samardžić, autor više knjiga o ulozi Draže Mihailovića u Drugom svjetkom ratu. –Nadam se da će jednog dana ovde biti prikazan i igrani film, to nam je krajnji cilj, jer način na koji se naša istorija predstavlja, bilo da je u pitanju Prvi, Drugi svetski rat ili

Komemoracija za žrtve nekadašnjeg logora za Jevreje

Na jevrejskom groblju u Đakovu danas je održana komemoracija u pomen na žrtve nekadašnjeg logora za Jevreje, koji je postojao u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. Komemoracija je započela kod spomen-obilježja na jevrejskom groblju, na kojem su položili vijence predstavnici jevrejskih opština iz Osijeka, Sarajeva, Zagreba i Beograda, te predstavnici grada Đakova, a služen je i vjerski obred. Na žrtve i Holokaust, kao zlo koje se više ne smije ponoviti čovječanstvu, podsjetio je predsjednik Koordinacije jevrejskih opština Hrvatske Ognjen Kraus, a obratili su se i predstavnici Jevrejske opštine Osijek, koja je organizator komemoracije, prenijeli su hrvatski mediji. Komemoraciji je prisustvovalo i nekoliko preživjelih logoraša, koji su sada već u devetoj deceniji

Gojko Đogo: Srbi su žrtve svojih iluzija

Pesnik Gojko Đogo: Više od jednog veka, svaka naša pobeda završava se kao poraz. Kad god neko od malih pokuša da se uspravi, sledi mlatac po glavi. Ima u našem nacionalnom biću nešto što nas gura da srljamo u bespuće Poezija Gojka Đoga decenijama je u vrhu savremenog srpskog pesništva. Posle Dučićeve, nagrada „Milan Rakić“, „Branko Miljković“, „Laza Kostić“ i mnogih drugih, pesnik je nedavno ovenčan i prestižnom nagradom „Pečat vremena“, koju je dobio za zbirku „Klupko“ („Pravoslavna reč“). – Šta god sejao, čovek očekuje da seme donese i neki plod – kaže Đogo u razgovoru za „Novosti“. – Sejanje slova nije baš kao sejanje soli, ali jeste prilično neizvesna

NATO raketama preorali grobove mojih najmilijih

Duško Maksimović, bivši prosvetni inspektor iz Prištine, o teškim danima 1999. godine: Pozlilo mi je kada sam video razbacane kosti moje žene i oca. Selio sam se više puta, ali sa mog Kosova nikad nisam otišao Da sam ih svaki dan svog života sahranjivao, lakše bi mi bilo nego što sam morao da kupim kosti mrtve žene Sunčice, pokojnog oca, i drugih Srba čiji su grob u Prištini, 27. aprila iza ponoći, pogodile NATO bombe. Krater na mestu gde je ležala supruga bio je dubok osam, a velik preko 13 metara. Sanduci i posmrtni ostaci, razbacani na sve strane, a meni je, kada sam video prizor iz pakla, pozlilo i

NAJNOVIJE VIJESTI

Privacy policy

Association of Descendants and Supporters of Victims of Ustashian Concentration Camps in

Izdavačka djelatnost

  Rješenjem Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske broj 07.030-053-162-5/10 od 22.02.2010.

Sadržaj

Autorica Zdenka Novak, rođena 26. novembra u Zagrebu u imućnoj jevrejskoj obitelji,

Izrael

“Što je u jednom imenu?”, kaže Julija kad čuje da je Romeo

Zagreb

U Zagrebu nakon četiri godine! U početku sam osjećala samo umor i

S partizanima

Kad je početkom rujna Italija kapitulirala, na Sušaku je nastala prilična panika.

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.