arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Sam sa 1700 Srba

Skopaljska dolina, Zanasovići, Zadušnice 2019. godine Tumorno i teško jutro osvanulo je u Skopaljskoj dolini – Zadušnice su danas. Dan kada se  molimo za mrtve i sjećamo se svojih mrtvih. Misao koja mi prolazi kroz glavu – da li  ćemo danas imati s kim da se pomolimo Bogu za pokoj duša svojih umrlih u svetom Hramu? Posmatram pravoslavno groblje u Čipuljiću i Hram koji je poslednji stražar nad  humkama naših umrlih srodnika, gdje se ne čuje ni poj ptice ni ljudska riječ. Samo se  čuju lagani otkucaji crkvenog zvona za pokoj duša svih umrlih i postradalih. Tužno  zvono sa još tužnijeg mjesta koje je nekada vrvilo od života pravoslavnog življa,

STRADANjE PORODICE IZ ŠIDA: Draganovog pradedu streljali sa Savom Šumanovićem

Draganu Petroviću iz Šida u antifašističkoj borbi stradalo petoro predaka. Na Veliku Gospojinu 1942. ustaše su odvele i mučki ubile 200 Šiđana Velika Gospojina, 28. avgusta ratne 1942. godine, u istoriji sremske varošice Šid ispisana je najcrnjim slovima. U koloni od dvesta ljudi, ugledni domaćini, radnici, učitelji, advokati… ujutru u šest sati, odvedeni su put Sremske Mitrovice. I niko od njih više se nije vratio. Mučeni su i streljani dan-dva kasnije i sahranjeni u zajedničkoj grobnici. Među njima je bio i ugledni proizvođač hmelja Sima Raketić, tada četrdesetdevetogodišnjak, a njegov praunuk Dragan Petrović i danas se trudi da sačuva od zaborava njegovo stradanje i stradanje još četvoro članova familije tokom

Godišnjica Pokolja u Osovu kod Rogatice

U Osovu kod Rogatice, 27. aprila 1942. godine ustaše ubile na najsvirepiji način više od 90 srpskih civila, uglavnom djece, žena i staraca, od kojih samo 24 iz porodice Ristanović koji su zatvoreni u kuću i štalu, i zapaljeni. POGLEDAJ VIDEO – 2019. Osovom odjekuju bolna sjećanja na 27. april 1942. godine, kada je harajući ovim krajevima Crna legija Jure Francetića, potpomognuta komšijama, u najtežim mukama umorila i živu zapila srpsku nejač iz ovog sela i zbjega koji se sa romanijskog platoa kretao ka Drini i Srbiji. – Priča se da je tu bilo oko 50-oro djece. Moja sestra je imala deset godina i bila je najstarija, brat Radoje imao

Majka Heroj iz Goražda: Božani su Muslimani ubili petoro dece, tri zeta i unuče!

U maju se navršava 29 godina od nezapamćenog zločina u Crkvinama kod Goražda, kada su muslimanski vojnici i policajci poubijali gotovo celokupno stanovništvo ovog malog sela. Među žrtva su i četiri sina i kćer Goraždanke Božane Delić, zatim četiri zeta i unuče. Svi su zverski pobijeni samo jer su bili Srbi. Prošlo je 15 godina kako je u 93. godini preminula tiha i dobroćudna starica Božana Delić. Ipak, sećanje na nju i njene najmilije ne bledi. Herojsku žrtvu koju je ova nedužna žena podnela mnogi i danas pamte i sa tugom pominju. Pominju da se ne zaboravi i da se ne ponovi. Pripadnici regularne ratne Armije BiH terete se da

Mitropolit dabrobosanski Nektarije (Krulj) o ustašama

Hrabri mitropolit dabrobosanski, g. Nektarije Krulj, jedan je od velikodostojnika Srpske pravoslavne crkve koji su dali značajan doprinos u borbi za istinu o ustaškim zločinima. Izvor: SRBIN INFO NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Na suđenju katoličkom svešteniku dr Dragu Dujmušiću (po kome je Rimokatolička crkva nazvala novootvoreni studentski dom u Sarajevu), mitropolit Nektarije Krulj dao je iskaz i time pokazao kako se ne libi da, umesto bilo koje ideologije, iznošenje istine zameni oportunim

Đorđe Bojanić

Bojanić: Zašto se sami sebe u tolikom broju odričemo i pokušavamo da postanemo ono što ne možemo biti?

Uvek ću se pitati šta se to desilo sa srpskim rodom kroz dug istorijski period kada su se Srbi odricali srpstva i korena i bili veće zlo svome rodu od svih napadača i okupatora. Realno gledano, mi smo sami sebi načinili veliko zlo svojom neslogom, lakovernošću, odricanjem od svoga i prihvatanjem svega tuđeg misleći da je i bolje. Mi i danas pokušavamo da budemo ono što ne možemo biti. U prilog ovoj činjenici navešću samo neke primere. Srbi katoličke veroispovesti u Hrvatskoj su se odrekli svojih srpskih korena a nekada je Dubrovnik bio srpski grad. Isto je sa Srbima iz Makedonije i Rumunije (Temišvar je nekada bio srpski grad). Srbi

Dragomir Davidović: SMILjA AVRAMOV

Nije više sa nama Smilja Avramov (+ 2.10.2018.). Pravo je rečeno: „Ono što je Isidora Sekulić u književnoj esejistici i ono što je Desanka Maksimović u srpskom lirskom pesništvu, to je – usudio bih se da kažem – Smilja Avramov u našoj pravnoj nauci“ (Dragan Nedeljković). I više od toga, Smilja Avramov je jedan od vodećih stručnjaka za Međunarodno javno pravo ne samo u Srbiji, nego i u celom svetu. Rođena u Pakracu pre sto godina, 15. februara 1918, na Sretenje, završila je gimnaziju u Sušaku 1936, studirala prava na univerzitetima u Beču i Zagrebu, doktorat pravnih nauka stekla je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1950. Započela je pravničku karijeru

Mladenova dolina

Zvao se Mladen. Bio je rođen 1941. godine u Kuli Atlagića, opština Benkovac. Oženjen. Otac dva sina, Đorđa i Milorada. Živio je i radio u Obrovcu, kao mehaničar, stručnjak za teške rudarske mašine u obrovačkim rudnicima boksita. U istoj ulici u Obrovcu živio je i Josip, Hrvat. I on je imao dva sina – Marka i Darka. Mladenovi i Josipovi sinovi bili su istih godina i rasli su zajedno, a preko njih su se družili i njihovi očevi. Došao je rat. Sinovi su za njega stasali, a i očevi su još bili sposobni. Darko, mlađi Josipov sin, na samom početku sukoba odlazi iz Obrovca i stupa u hrvatsku vojsku. Marko

Stradanje Srba sa Ravnih Kotara 22. januara 1993. godine (akcija “Maslenica”)

Hrvatske oružane snage su 22. januara 1993. izvršile agresiju pod kodnim nazivom “Maslenica” na južne dijelove Republike Srpske Krajine (RSK). Agresija je izvršena u toku realizacije “Vensovog plana”, kojim je godinu dana ranije RSK stavljena pod zaštitu mirovnih snaga UN-a (UNPROFOR). Bila je to treća po redu agresija Hrvatske na zaštićeno područje UN-a, u čije članstvo je primljena dvije godine ranije. U narednih nekoliko dana hrvatske oružane snage su uspjele da zauzmu nekoliko desetina kvadratnih kilometara na Ravnim Kotarima, uključujuć i aerodrom Zemunik, i nekoliko visova na Velebitu i da preuzmu kontrolu nad branom i hidroelektranom Peruća. U ovoj agresiji najviše su stradala tri srpska sela: Islam Grčki, Kašić i

Sandra Blagić: Časni krst na Dinari

Tog krvavog ljeta na Ognjenu Mariju 30. jula 1941. godine mještani sela Donji i Gornji Rujani, nisu ni slutili da će njihove prve komšije Hrvati, ustaše, počiniti stravičan Pokolj. Autor: SANDRA BLAGIĆ, 13.04.2019. Tog vrelog ljetnjeg dana komšije Xrvati, vrata do vrata, sa kojima su do juče dijelili hljeb, svoje komšije Srbe odveli na klanje.Naivne majke, bake i djeca, povjerovali su svojim komšijama kako ih vode na prisilni rad u Dalmaciju.Gonili ih uz Dinaru, bez kapi vode i korice hljeba. Nedaleko od same jame nalazi se Sajdina pećina odakle su prozivali porodice i vodili ih nad jamu. Neke su udarali, gurali a neke majke su same skakale sa svojom djecom

Srbi iz masovne grobnice nestali bez ijednog traga

Donji grad beogradske tvrđave krije strašnu tajnu o našim stradanjima u logoru Jasenovac. Umoreni u NDH i pokopani kod Kule Nebojše „izmešteni“ bez pisanih tragova Žrtve zloglasne Nezavisne Države Hrvatske iz Drugog svetskog rata plutale su Savom iz pravca mnogih stratišta u NDH do samog završetka reke i njenog ušća u Dunav. Kada se sa rečne površine otopio zimski led 1942. godine, pred očima Beograđana isplivali su deformisani i izobličeni leševi onih koji su na ovaj, jeziv način stigli do grada. Nedavno je na ovaj potresni događaj podsetio akademik Srboljub Živanović, u intervjuu za „Novosti“, kada je pomenuo da su tela nekih od žrtava bila pokopana u masovne grobnice koje

Dubrovnik u NDH

Dubrovnik je bombardovan 6. aprila 1941. Grad je branila protivavionska baterija na Montovjerni. Veliki broj dobrovoljaca prijavljivao se ali ih vojska nije primila. Izvor: SLOBODNA HERCEGOVINA ; Autor: SAŠA NEDELjKOVIĆ ; april 2019. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Posle rasula vojske franjevac otac Toma Tomašić sa grupom domagojaca razoružavao je na gradskim vratima od Pila vojnike koji su išli svojim kućama. Oružje je prenosio u ustaške centre. Prve nemačke motorcikliste 17. aprila 1941.

Ruševine karaule Košare nakon završetka rata

Danas 20 godina od početka bitke za Košare

Danas se navršila 21 godina od početka bitke za karaulu Košare na Kosovu i Metohiji u kojoj je poginulo 108 srpskih vojnika u neravnopravnoj borbi sa snagama terorističke OVK, regularne vojske Albanije, uz vazdušnu podršku NATO-a. Bitka za karaulu Košare na granici tadašnje SR Jugoslavije i Albanije smatra se najvećom bitkom u novijoj srpskoj istoriji u kojoj je nešto više od 1.000 golobradih srpskih vojnika, bez dovoljno municije, branilo domovinu od napada snaga koje su brojale između 5.000 i 6.000 Albanaca i njihovih pomagača. Najveći broj srpskih snaga na Košarama činili su vojnici na redovnom odsluženju vojnog roka, prosječne starosti između 19 i 20 godina, a borili su se i

Mare Petrović: Zaboravljena heroina Velikog rata

Mare Petrović je nagrađena sa čak dvanaest odlikovanja, koliko je zadobila i rana Dosad je u domaćoj istoriografiji tvrđeno da je čuvena Milunka Savić najodlikovanija i žena sa najvećim vojnim činom. Slučaj anonimne Mare Petrović to demantuje. Ova ratnica preuzima njen pijedestal. Bez obzira na to njihova nenadmašna i neponovljiva dela večno ih krunišu divljenjem i poštovanjem. Ostavši rano bez jednog roditelja, majčine nežnosti, solidarnosti, Mara se našla u okruženju muškaraca koji su i od nje očekivali podjednaka požrtvovanja. Ni teže poslove na njivi nije odbijala. Porodična harmonija izgubljena je odlaskom muških članova u četničke redove. Mara se suočila sa novim iskušenjem ostavši sama i bez podrške. Sve ove tegobe

Marija Tošović iz Merdara u bombardovanju izgubila ćerku i muža : Rođenje Anđelke kao uteha za bolne rane

Sećanje žena koje su 1999. godine bile trudne na strepnju gde će se i kako poroditi: Bila sam u sedmom mesecu trudnoće kada su mi ubili najmilije Nikom nije bilo lako te 1999. godine, kada su gotovo tri meseca našu zemlju zasipale NATO bombe, ali je ženama koje su u tom momentu bile trudne bilo još teže: brigu i strah za živote nerođene dece nikada neće zaboraviti. Umesto uz smeh i zvuke muzike, najlepši period u životu provodile su uz zvuke sirena, u podrumima, a ne u parkovima i šetnjama. Uz stravične vesti o smrti najbližih, prijatelja i komšija, dok su strepele kako će se i gde poroditi, hoće li

NAJNOVIJE VIJESTI

Stope u snijegu..

Svjedočenje Kate Bukve rođene Trbojević o obruču na Petrovoj gori, pokoljima i

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.