arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Đurđevdanski ustanak

Đurđevdanski ustanak je naziv za oružani otpor Srba u Kijevu kod Sanskog Mosta koji je izbio je 6. maja 1941. godine. To je bio prvi oružani otpor vlastima Nezavisne Države Hrvatske, ali i uopšte prvi oružani otpor na teritoriji okupirane Kraljevine Jugoslavije tokom Drugog svijetskog rata. Do oružanog otpora došlo kada su ustaše u jednoj od akcija pod izgovorom „oduzimanja oružja“ od Srba, došle na Đurđevdan, 6. maja 1941. godine u srpski dio sela Kijevo, u kojem je nekoliko porodica proslavljalo krsnu slavu. U kućama ovih domaćina ustaše su se ponašale veoma bahato, maltretirajući goste i ponižavajući domaćine prevrtanjem slavskih trpeza i lomljenjem slavskih svijeća. Čak su i zapalili kuću

Savo Štrbac: Rudolf Perešin – vitez ili djecoubica

Skaradno je čovjeka koji iz aviona ubija usnulu djecu u naseljenom gradu nazivati „vitezom i herojem” I ovoga 1. maja, 28 godine kasnije, dok se zapadnoslavonski Srbi širom sveta pomenima i parastosima sjećaju svojih mrtvih rođaka, prijatelja i saboraca, dotle Hrvati u Okučanima, nekad glavnom centru te srpske oblasti, slave jednu od najznačajnijih pobjeda u domovinskom ratu izvojevanu nad „mrskim agresorom” u akciji koju su nazvali „Bljesak”. I ovoga maja Hrvati odaju počast pilotu Rudolfu Perešinu „vitezu domovinskog rata”, kako ga je posmrtno nazvao njegov vrhovni komandant, Franjo Tuđman, i čije ime je ispisano na spomeniku stradalim pripadnicima hrvatske vojske u toj akciji, podignutom prošle godine u Okučanima. Ko je

Bojanić: KRVAVI BEOGRADSKI VASKRS… “PRIJATELjSKO“ RAZARANjE SRBIJE

Bombardovanja Beograda aprila 1944. bila su izuzetno razorna, razornija od nemačkih vazdušnih napada na Beograd 6. aprila 1941. godine, na samom početku Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji. Pre 78. god na Vaskrs,  16.04.1944. godine „Saveznička avijacija“ je počinila stravičan zločin bombardovanjem Beograda na prvi dan Vaskrsa. Bombardovanje je nastavljeno i na drugi dan Vaskrs 17.04.1944. godine. U ta dva paklena dana srušene su Terazije, oštećeni svi mostovi na Savi i Dunavu, glavnu Železničku stanicu, železnike stanice u Topčideru i Rakovici, , palatu „Albanija“, Poštu broj 2, Tehnički fakultet, Vajfertovu pivaru, Studentski dom, Bajlonijevu pijacu, razoreno je i prvo beogradsko porodilište, stradale su nekoliko porodilja sa tek rođenim bebama, uništene su bolnice, dečiji domovi. Razorene i uništene su

Sremski front kao stratište srpske mladeži

Najteža i najduža operacija Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Najodgovorniji za ogromne žrtve oni koji su komandovali – Tito, Dapčević, Nađ i Jovanović  Izvor: VEČERNjE NOVOSTI; Autor: IVAN MILADINOVIĆ; april 2019. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Već vekovima gradimo kuću „na stazi slonova“ – rekao je jednom prilikom Emir Kusturica, i dodao da ne spadamo u one srećne narode čija istorija je duhovita i laka, operetska jednočinka. Naša je teška drama u kojoj jedan krvavi

GENOCID NAD SRBIMA: Najmlađe žrtve iz Vrbaške kod Gradiške

Selo Vrbaška nalazi se u blizini Gradiške (Bosanska Gradiška). Tokom Drugog svjetskog rata na prostoru Gradiške stradalo je preko 10.000 Srba. Pored Srba stradalo je i skoro svo romsko stanovništvo ovog sreza. Tokom genocida na području Gradiške likvidirano je nekoliko hiljada djece. U ovom tekstu vam donosimo poimeničan popis stradale srpske djece do 15 godina starosti. Podatke smo izvukli iz popisa Žrtava fašističkog terora koji je uradio SUBNOR. Ukupno je iz Vrbaške stradalo 517 srpskih civila u genocidu Nezavisne države Hrvatske nad Srbima. Od tog broja, djece do 15 godina bilo je 248, djevojčica 129, dječaka 119. VRBAŠKA Babić M. Ljubica, 1930.-1942. Stara Gradiška Babić M. Ljubomir, 1933.-1942. Stara Gradiška

Košare simbol junačke odbrane od NATO sile

Godišnjica početka jedne od najvećih bitaka tokom agresije na SRJ 1999. godine. U žestokim okršajima poginulo 108 pripadnika Vojske Jugoslavije Izvor: Izvor: VEČERNjE NOVOSTI ; Autor: RADE DRAGOVIĆ/J. L./G. Ć. , april 2019. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. U rano jutro 9. aprila 1999. godine, padinama Juničkih planina i Prokletija zagrmela je snažna minobacačka i artiljerijska paljba. Kiša granata koja se prosula po položajima na granici sa Albanijom označila je početak jednog od

Nikola Milovančev, Foto : Jadovno

Nikola Milovančev: Hrvatski problem – članak jednog umnog i čestitog Hrvata iz 1921.

„I ako hrvatska narodna duša boluje, verujem u zdravi narodni instinkt, verujem u one latentne sile, koje leže zakopane duboko u narodnoj duši, a koje će, kad se probude, ubiti sve zarazne klice, koje danas muče dušu hrvatskog seljaka.„ Genocid, biološko uništenje Srba, samo je potvrda zapažanja dr Zdravka Kovačevića iz 1921. – Srbi, koji su pre 100 godina u bivšem kotaru Slatina bili najbrojniji, svedeni su na manje od 10% Zato mogu bez grižnje savesti ustvrditi da se samo obmanjujemo verujući u ljubav hrvatskog seljaka spram srpskog mu druga, naprotiv danas hrvatski seljak (a velikim delom i kaputaš) mrzi srpskoga seljaka i Srbe u opće i nije ih nikada iskreno voleo.Zdravko

Četnici iz Prijedora spašavali Srbe iz logora „CIGLANA“

Nakon ofanzive na Kozaru (10. jun-18. jul 1942.) u ustaškim logorima našlo se na desetine hiljada srpskih civila, najviše žena i djece. Jedan od najvećih logora bio je u Prijedoru. U krugu fabrike za proizvodnju cigle – Ciglana (Prva krajiška tvornica crijepa i zidne cigle Prijedor, podignuta 1926. godine), formiran je „logor na Ciglani“. Kroz taj logor prošlo je oko 14.500 Srba. Zatvorenici su mučeni, ubijani, i umirali od mnogih bolesti. Svako jutro „kupili su one koji su umirali od gladi i tifusa, stavljali ih na takozvani „šprajc“ (plato sa točkovima) i odvozili u nepoznatom pravcu.“ Kakvi su monstrumi stražari bili u logoru, svjedoči jedan od preživjelih logoraša, Dado Stajković:

Ubistvo srpskog svata i paljenje srpske zastave – Trajna opomena

Prvog marta 1992. godine, na Baščaršiji u Sarajevu ubijen je srpski svat Nikola Gardović, otac mladoženje Milana i svekar nevjeste Dijane Tambur, a ranjen pravoslavni sveštenik Radenko Miković, dok su ubice, koje muslimanska vlast u Sarajevu nije ni pokušala da pravično kazni, spalile srpsku zastavu. Protiv Nikolinog ubice, Rasima Delalića Ćele, tek početkom 2006. godine Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu pokrenulo je sudski proces, koji nikada nije okončan, jer je ovaj zločinac ubijen 2008. godine u Sarajevu. Osim Delalića, koji je naknadno priznao da je ubio Gardovića, svjedoci su kao napadače prepoznali i Suada Šabanovića iz Zvornika i Muhameda Švrakića iz Sarajeva, koji je sin osnivača zloglasnih „Zelenih beretki“ Emina Švrakića.

Željko Pantelić: U PAKLU SKENDERIJE – Priča o ratnom zločinu za koji niko nije odgovarao (VIDEO)

Telefon u kancelariji u prizemlju pomoćnog objekta Vojne bolnice Sarajevo tog 2. maja 1992. zazvonio je nešto pre 13 časova. Kapetan I klase Marko Labudović znao je ko sa tog telefona zove i pre nego što je podigao slušalicu. Halo – izgovorio je sa zebnjom.– General Kukanjac – predstavio se glas sa druge strane.– Izvolite druže generale, kapetan Labudović.– Labudoviću, Šuput je sa svojima upao u zasedu negde kod Doma JNA, formirajte grupu i krenite da mu pomognete i izvučete ranjene i poginule. ODMAH! Pogledao je za stolom starešine diverzantskog odreda kojim je komandovao. Sedeli su u tišini gledajući u ,,motorolu“ na stolu, iz koje su dopirali vapaji njihovih kolega

Zajednička izgradnja Memorijalnog centra u Donjoj Gradini?

  Danas se obilježava 77 godišnjica proboja i služi pomen za sve nevine žrtve Koncentracionog logora Jasenovac. Prošlo je više od tri godine kako nam je (ponovo) obećano da će se promjeniti nešto u našem, srpskom, institucionalnom odnosu prema žrtvama jednog od najstrašnijih mjesta genocida. Onog u Jasenovcu i Donjoj Gradini. Prođe i osamdeset i prva godišnjica od početka Pokolja, zločina Genocida koji su Hrvati počinili nad srpskim narodom. I ništa.. Evo vijesti koju smo prenijeli sa portala SRNA-e krajem januara 2019. godine. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je danas da će memorijalni centar u Donjoj Gradini zajednički izgraditi Srbija i Republika Srpska i da će to biti veličanstven projekat

KOŠARE (2): Rat na karauli je počeo 30. septembra 1998.

Do 24. marta 1999. godine nismo preduzimali nikakve posebne nove mere, jer smo ih preduzeli još 1998. godine, objašnjava pukovnik Duško Šljivančanin koga je početak NATO agresije zatekao u Đakovici Početkom 1998. godine dolazi do eskalacije sukoba u južnoj pokrajini Srbije. Nasrtaji na granicu su sve žešći, sukobi dobijaju obeležja ratnih okršaja. Vojnik Đula Dorni iz 74. graničnog bataljona Podgoričkog korpusa gine 7. maja 1998. godine. On je prvi graničar koji je nastradao u sukobima 1998/99. godine. – Otprilike u to vreme karaule „Košare” i „Morina” (susedna karaula) su blokirane i upravo tada se VJ prvi put angažuje unutar Kosmeta, i to zbog snabdevanja ovih karaula. Sećam se da je

KOŠARE (1): Jači od OVK pešadije i NATO avijacije

U borbama učestvovale mnoge jedinice Vojske Jugoslavije, ali su tokom prva dva dana napad neprijatelja zaustavili pripadnici 53. graničnog bataljona – mladići na odsluženju vojnog roka i nekoliko starešina Visoko u Juničkim planinama, na oko 1.000 metara nadmorske visine i oko 30 kilometara od Đakovice, nalazila se karaula „Košare”. Oko 500 metara iznad nje bila je jugoslovensko-albanska granica. Sama zgrada karaule izgrađena je sedamdesetih godina 20. veka, kada i druge karaule na toj granici. Uoči početka NATO agresije u njoj je boravilo oko 130 vojnika, mladića na odsluženju vojnog roka, osim komandira i njegovog zamenika, koji su bili podoficiri. Na današnji dan pre dvadeset godina počela je bitka na Košarama,

NAJMLAĐI STRADALNICI NATO AGRESIJE: 79 dečjih žrtava za 78 krvavih dana

Podsećanje na vreme kada su, pre dve decenije, bombama ubijani i mali anđeli. U dnevniku nezaborava i opomene „večernje Novosti“ u spomenik na Tašmajdanu upisale i redni broj smrti Bombe su im prekinule zagrljaj sa roditeljima. Jedinim utočištem,poslednju toplinu. Presekle prvi dodir mladalačke ljubavi i prvi poljubac. Prvu setvu devojčice na očevoj njivi. Igru na mostu. Na putu do škole. U kupatilu, pogodile malenu Milicu Rakić. Zaustavile smeh i radost detinjstva u podrumu Milića, jedne obične surduličke kuće. Otrgle curicu od majke koja ju je na svet donela posle osam meseci borbe da u kolevci zaljulja jedino potomstvo. Projektili su ih zaustavili i u povratku kućama. To su albanska deca,

Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta

U svijetu se danas obilježava Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta tokom Drugog svjetskog rata. Na današnji dan 1945. godine, jedinice sovjetske armije oslobodile su najveći nacistički koncentracioni logor Aušvic sa 7.500 zatvorenika, a u borbama je život izgubio 231 sovjetski vojnik. Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta ustanovljen je 2005. godine rezolucijom Generalne skupštine UN. Opredeljujući se za dan kada je 1945. godine oslobođen Aušvic-Birkenau, najozloglašeniji logor smrti u porobljenoj Evropi, Generalna skupština UN rukovodila se potrebom reafirmacije ljudskih prava, prevencije i kažnjavanja zločina genocida, kao i stalno prisutne opasnosti od rasne, nacionalne i vjerske mržnje zasnovane na predrasudama. Prema podacima Državnog muzeja logora, u logoru Aušvic, proširenom u

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.