fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Antisrpski fašizam

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/kompleks_jadovno/ns-izlozba/izlozba-novi.sad003.jpg

Ako u Evropi postoji fašizam, to je antisrpski
fašizam. U 21. veku, Srbi su jedini Evropljani koji žive pod realnom pretnjom etnički
motivisanih ubistava i čija kultura i identitet su predmet stalne defamacije. Samo
u poslednjih godinu dana, povratnici na Kosovo i u Hrvatsku bili su prebijani i ubijani,
na decu bacane bombe, a snage reda su bojevom municijom pucale na nenaoružane demonstrante.
Njegoš, zastava, himna, hram Hrista Spasa, freska Beli anđeo, reč „Metohija“ i ćirilična
slova – čim je nešto srpsko, bilo je izviždano, zabranjeno i zapaljeno.

 

Idući dalje u prošlost, preko pogroma 2004. i ’99, etničkog čišćenja ’95. i velikog
povratka ’91, uviđamo da se radi o izvornom obliku fašizma na ovim prostorima.
U periodu ’41-’45, ono što su nacizam i Aušvic bili za svet, za naš deo Evrope
bili su ustaštvo i Jasenovac. Oba pokreta nazivamo fašistima, ne toliko po
njihovom italijanskom savezniku koliko po mržnji i nasilju protiv umišljenih
neprijatelja, u stvari nedužih žrtava. Zato je sasvim razumljivo što su
antifašisti i borci za ljudska prava širom Evrope toliko posvećeni odbrani Srba,
njihove kulture i prava… Stani malo… ali uopšte nije tako!

Naprotiv, antisrpski fašizam se tradicionalno ignoriše još od završetka II svetskog rata.
Nakon 70 godina, u prilici smo da uporedimo dve strategije: ćutanje o
antisrbizmu i govorenje o antisemitizmu. Ćutanje je za rezultat imalo zaborav
žrtava i nekažnjivost zločinaca, a govorenje svest da se zločini ne smeju
ponoviti i uspešan rad na ostvarenju tog cilja. Ponekad pomislim, da kojim
slučajem lokalni fašisti pored zaboravnih Srba i Roma nisu ubijali i pamtiše
Jevreje, danas niko ne bi ni znao za Jasenovac. Ćutanje je, umesto da izbriše
ustaške zločine, dovelo do ratova devedesetih u kojima su ih sve strane
oponašale. Dovelo je, u slučaju Srba, do mešanja počinilaca i žrtava Holokausta.

Ali do najveće patologije ćutanje je dovelo – nije teško pretpostaviti – kod samih
žrtava. Potisnuti antisrpski fašizam je u srpskom društvu osvetnički izbio na
najneočekivanijim mestima. U prvoj Srbiji pojavili su se oni koji su na užas
predaka i sramotu potomaka ponovili deo gnusnih zločina u ime srpstva. Druga
Srbija je iznedrila čudovišni spoj antisrpskog fašizma i srpskog antifašizma.

Kao što su ustaše bile u stanju da žigošu svakog Srbina kao neprijatelja države, ovi
„antifašisti“ su u stanju da zalepe etiketu neprijatelja civilizacije – fašiste –
svakom ko neguje srpsku kulturu. Aktuelni napadi na ćirilicu ujedinili su
srpsku levicu i hrvatsku ekstremnu desnicu. Počelo je napadima na Kulturni
centar Novog Sada, čiji novi ćirilički znak je predstavljen kao kukasti krst.
Nastavilo se tako što su se napadi u Vukovaru i Novom Sadu podudarali, često u
dan. Kada su poštovaoci Pavelića i Gotovine zakazali veliki protest protiv
ćirilice neposredno pred obeležavanje Novosadske racije, pozvao sam srpske
stranke, deklarativno antifašističke, da se suzdrže od napada. Nije pomoglo, a
LSV je na svom skupu, dok su vladika i rabin držali pomen žrtvama, kao po
komandi ponovila defamaciju iz Vukovara i povezala ćirilicu sa silovanjem.

Da li je antisrpski fašizam manje opasan kad dolazi od Srba? Mnogi ustaški koljači
su poreklom bili Srbi. Da li je manje opasan kad dolazi od antifašista?
Staljinove čistke su sprovođene u ime antifašizma. „Antifašisti“ o kojima govorim,
baš kao i fašisti, već javno zastupaju nasilje. Tako su u novosadskom Skejt
parku, jednom od retkih mesta gde se deci i mladima promoviše zdrav život,
nacrtali veliki grafit na kojem jedan čovek prebija drugog palicom.

 

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/preporucujemo/2013/grafit-fajgelj-danas.jpg

 

Ako slušamo učiteljicu života, naša lekcija je bolno jasna. Ćutanje nije lek na ranu,
već ulje na vatru. Ono nas je dovelo u tako duboku krizu vrednosti da ni
najosnovnije, poput ljudskog života, ne važe jednako za sve, da se i najjasnije
granice brišu, poput one između fašizma i antifašizma. Pošto nije osuđen ni
kažnjen, već uspešan u ostvarivanju svojih ciljeva, antisrpski fašizam je postao
prihvatljiv. I to ne samo među potomcima zločinaca, već i u svetskoj javnosti, i
što je najstrašnije, među potomcima žrtava. Revizionisti pišu novu istoriju i
stvaraju novu kulturu, u kojoj je „za dom spremni“ prihvatljiv pozdrav, a srpska
tri prsta su genocidna. U kojoj su koncerti izvođača pesme „Jasenovac i
Gradiška stara“ rodoljubivi, a „Marš na Drinu“ je fašistički. Najnoviji trend na
savremenoj društvenoj mreži Tviter, „Mrzim Srbiju i njen narod“, obećava da nas
nakon nasilne prošlosti čeka zabrinjavajuća budućnost.

Možda se pitamo zašto svet ćuti? Oči sveta su uprte u nas. Mnogi saveznici su spremni
da nas podrže, ali niko nije spreman da bije naše bitke umesto nas. Mi moramo
prvi osuditi antisrpski fašizam, ne obazirući se na lažne zastave, loše navike
i druge izgovore. Ako nismo u stanju da osudimo najgrublji fašizam čije smo
direktne žrtve, kako ćemo osuditi bilo koji fašizam? Ili, jevanđelskim jezikom:
„Licemere! Izvadi najpre brvno iz oka svog, pa ćeš onda videti izvaditi trun iz
oka brata svog.“ (Mt. 7:5).

 

DR ANDREJ FAJGELj

Izvor: DANAS

Vezane vijesti:

Novi Sad: otvorena izložba Moje Jadovno

Govor direktora Kulturnog centra Novog Sada Andreja Fajgelja na vojvođanskoj premijeri filma ”Kad svane dan” Gorana Paskaljevića

 

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: