Bilo je to u jednoj zemlji, gdje je vladala smrt. I tada se zvijer sjetila da osnuje logor za djecu. Da, dobro ste pročitali, koncentracioni logor za djecu!
Piše: Sandra Blagić
Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 20. avgusta 2017. godine.
Prije 76 godina na današnji dan, 12. 07. 1942 godine, osnovan je logor u Jastrebarskom, po nalogu Ante Pavelića.
Logor je bio pod upravom časnih sestara „milosrdnica“ sv. Vinko Paulski.
A djeca su bila samo broj bez imena i prezimena.
Raznog uzrasta.
Od kolijevke do četrnaest godina.
Šta li su te male dječije ruke zgriješile?
Da se sa njima postupa na najgori i najsvirepiji način!
Šta li je ono čedo skrivilo?
Otrgnuto od majčinih grudi!
Šta li su skrivili, Miloš, Milica, Ljubica, Ilija, Savo, Stojanka ??
Časne sestre „milosrdnice“ kažnjavale su te plave oči, smeđe i crne, bacanjem na tavan. Zatvaranjem, i poklapanjem sanduka. A tokom te kazne dobijali su po šoljicu slane vode. Stariju djecu su učili ustaškim pjesmama.
Oblačili ih u crna odijela, sa ustaškim kapama sa prišivenim slovom „U“.
Tako su stvarani novi ustaški „Janjičari“.
Djeca u Jastrebarskom i nisu bila djeca, već jedva živi kosturi, koji su se u hodu zanosila, ljuljala kao klasje na vjetru.
I kao klasje pokošeni, na zlatnom julskom suncu.
Jastrebarsko nije bio jedini logor za djecu. Bio je i Sisak.
U Sisku su bili drugačiji uslovi.
Imali su doktora!!
Doktora, Antuna Najžera koji je pravoslavnu čeljad , ubijao zatrovanim injekcijama.
Krvoločnim zvjerima ozloglašene NDH, nije bilo malo, te su nejač, zatvarali u prostorije zaražene, pjegavcem, tifusom. Bez vode i hrane.
Brat i sestra držeći se za ruke umirali su u teškim mukama, moleći za milost.
Mnogi bi te 1942. godine krenuli u školu a otišli su u smrt.
Jer su, preklani.
Vađeni iz utroba! Umrla.
Umrla prije nego su se rodila!!!
Razbijana od zid.
Bačena pa dočekana na nož.
Pogušena. Vješana.
Ubijena i prije logora smrti, na kućnom pragu.
Za vreme NDH od 1941-1945 ubijeno je 74.762 djeteta.
Jer su bili, Srbi, Jevreji, Romi. A tačan broj stradalih od zvijeri nije konačan.
Najednom su prestali da budu djeca a odrasli nisu postali!
Zašto??
Pitam se, Zašto?
Ono malo djece koja su preživjela, svu tu patnju.
Bol.
Golgotu.
Molbu za životom.
Ostavila su nam u amanet, istinu o krvavoj zemlji.
Zemlji, koja se ne može isprati.
Krvavoj zemlji. Natopljenom dječijom krvlju!
Pamtite Srbi, pamti svijete!
Žica
Crna žica, prokletnica,
sva od trnja izatkana,
oslepela oko sunca,
pa je noć i usred dana.
Ova žica čemernica,
veza dušu u čvorove,
useče u živo meso,
u poglede i u snove.
Naše ruke, dah i nadu
zasužnjila vrna žica.
Al’ ipak, oslušni: negdje
pućpuriće prepelica.
Jer još ima čistog neba
po kom premeću se ptice.
Negde deca igraju se
i raste cvet izvan žice.
Crna žico, prokletnico!
Trnjem oči zvezda bodi!
I žici, al’ slobodni su
naši snovi o slobodi.
Đorđe Radišić
Napomena autora:
Na fotografiji koju sam preuzela sa interneta su,
Mali zatočenici u Tesliću „Staklari“, jednoj od prostorija u Sisku.
Od istog autora:
2 Responses
Draga Sandra piši piši i samo piši,a vi braćo Srbi i sestre Srbkinje čitajte,djelite dalje nedajte da nas natjeraju da zaboravimo a naš oprost Nikad.
Goli Otok i prije otoka. Na sve načine su planirali da Srba nestane. Sa svojim saveznicima komunistima napunili su sve jame od BARA do Alpa. U Hercegovini i Krajini su djelovali i Ustaše i Komunisti, dakle udvostručeno .