Nismo zaboravili stradanje naših najmilih krvavog ljeta 1941. godine u srpskom selu Kalatima, kod Kulen Vakufa, srez Bihać.
Ja sam potomak, jedne od mnogih stradalih i skoro zatranih porodica od strane ustaša 1941., iz sela Kalati.
Iz moje porodice pretekla su samo 4. člana.
- Moj đed Kojo Jokić, rođen 1907. godine – Bio u zarobljeništvu u Njemačkoj
- Đedov rođeni brat Ilija Jokić – Bio u zarobljeništvu u Njemačkoj
- Đedov rođeni brat Đuro Jokić – Bio u zarobljeništvu u Njemačkoj
- Đedova rođena sestra Milka Jokić – prije rata se udala u Dobroselo kod Donjeg Lapca
Sve ostalo su ustaše pobile, Srpsko uvo nije ostalo u Jokića Gaju.
Ubiše đedovog oca a mog pramđeda Jokić Milu, kod naše lokve, kod stare kuće.
Ubiše, đedovog brata Jokić Dragana, u kući Medić Dane, sa njegovom familijom.
Ubiše đedovu ženu Miku Jokić, rođ. Pilipović i njihovo troje djece, isto u Kući Medić Dane.
Ubiše đedovog brata Đure ženu Jokić Devu rođ. Pilipović i njeno troje djece. Trudnu Devu ubiše, pa joj rasjekoše stomak i izvadiše još nerođeno djete.
Sve se to desilo krvavog ljeta 1941. godine u Kalatima, gdje su domaće ustaše pobile preko 200 mještana našeg sela, mahom žena, djece i staraca.
Mjesto uz kuću Medić Dane, gdje se nalazi masovna grobnica gdje je zatrpana njegova familija a i moja pošto je ubijena od ustaša 1941. godine. On je svoju familiju prenio u mjesno groblje a moj đed to nije uradio. Kako je sam govorio „da on to ne može“ u tom žbunju nalaze se još kosti đedove žene Mike Jokić, njihovo dvoje djece i izvjesne Đujić Boje. Jame su ostale neotkopane a rane nikada nisu zacjelile.
Ovom vam pišem, podstaknut vašim objavama i postovima. Srdačno vas pozdravljam
Jokić ( Miodraga ) Milan
Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 30. maja 2017. godine.
Vezane vijesti:
One Response
Pišite ćirilicom.