fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

73 godine oslobođenja Lenjingrada: Vatromet pobede nad Nevom

Svečanosti posvećene 73. godišnjici oslobođenja Lenjingrada, koji je bio pod opsadom tokom Drugog svetskog rata, održane su u Sankt Peterburgu.

Foto: vostok.rs
Foto: vostok.rs

27. januara se navršilo se 73 godine od dana potpunog skidanja blokade Lenjingrada. Ovaj veliki datum je u Rusiji proglašen za Dan vojne slave. Hitlerovska opsada je trajala 900 dana i noći. Za sve ovo vreme grad je u neprijateljskom okruženju živeo, radio i borio se. Bez obzira na pucnjavu, bombardovanje, neljudsku glad i strašne mrazeve Lenjingrad je izdržao i pobedio.

Bitka za Lenjingrad je bila najduža u godinama Drugog svetskog rata. Hitler je hteo da sravni grad sa zemljom. Blokada koja je uspostavljena od jeseni 1941. godine, odnela je živote oko milion građana. Cela zemlja, a i ceo svet su pratili junački podvig Lenjingrađana. Prodor vojnika s Lenjingradskog i Volhovskog fronta počeo je u januaru 1943. godine. Blokada je prekinuta, ali je u potpunosti ukinuta tek 27. januara 1944. godine. U toku borbi za grad na Nevi uništeno je 50 nemačkih divizija, kaže stručnjak Instituta za opštu istoriju RAN Mihail Mjahkov.

– Podvig Lenjingrada i žrtve Lenjingrada nikad ne smeju zaboraviti ni naša, ni sledeće generacije. Lenjingrad je bio ostrvo koje je praktično povezivalo nemačku vojsku na celom severnom krilu sovjetsko-nemačkog fronta. Ma šta da se danas priča, pad ovog grada je mogao imati efekat domina i pada celog fronta. A 1941. godine možda je mogao dovesti i do osvajanja Moskve. Zato je odbrana Lenjingrada imala kako moralno-politički, tako i strogo vojni značaj. Mnogo je napisano u vezi sa skidanjem blokade Lenjingrada, ali su mi najbliži, naravno, stihovi poznate pesnikinje Vere Inber, koja je napisala: „Zagrmeo je strašni lenjingrdski sud.“ Ovaj sud je za Lenjingrad zagrmeo upravo u januaru 1944. godine kad smo se praktično osvetili za svu nesreću i bol koji su nemačko-fašistički osvajači naneli našoj zemlji u toku Velikog otadžbinskog rata.872 dana stanovnici opsednutog Lenjingrada, prevazilazeći glad, hladnoću, bombardovanja, herojski su branili svoj rodni grad. Fašistička vojska počela je opsadu 8. septembra 1941. godine.

Potpuno oslobođenje je stiglo 27. januara 1944. godine. Blokada Lenjingrada je primer izuzetne hrabrosti i istrajnosti armije i civilnog stanovništva. To nije samo jedna od najtragičnijih strana u istoriji Drugog svetskog rata, nego i događaj svetskog značaja, konstatuje akademik Akademije vojnih nauka, istoričar Jurij Rubcov.

– Ne samo naši, ruski istoričari, nego i istoričari SAD, i drugi strani autori ističu podvig opsednutog Lenjingrada kao unikatan. I naroda – mirnog stanovništva grada na reci Neva, i armije. Jer se odbrana odvijala u najnepovoljnijim okolnostima. Potpuni obruč, glad, hladnoća, zastrašujući sanitarni uslovi, neuređeni životni uslovi. Sve to, i mnoge druge stvari uslovljavaju da se bitka za Lenjingrad tretira kao događaj, koji je ostavio memorijalni i veoma ozbiljni trag u istoriji rata.

Herojska odbrana Lenjingrada odigala je značajnu ulogu i u drugim ključnim bitkama tih godina, takođe je uticala i na rezultat rata, kaže u nastavku istoričar.

– Ne samo činjenica potpunog proboja opsade u januaru 1944. godine, nego i sve faze odbrane grada unele su, bez sumnje, promene i u strateške planove zaraćenih strana, i u moral ruskih vojnika na frontu, i u pozadini. Sama po sebi činjenica, da je grad istrajao, tokom gotovo 900 dana, prvo u potpunoj, a zatim, tokom zadnje godine, u delimičnoj blokadi, – imala je demorališući uticaj na nemačke i finske vojnike. Jer su Nemci, kada su septembra 1941. godine prišli Lenjingradu, bili ubeđeni, da će za mesec ili dva osvojiti grad.

Svake godine sve je manje svedoka tih dana, „blokadnjikov“. Zinaida Ševkunenko je imala sedam godina, kada je počeo rat. U opsednutom gradu je provela godinu i po dana. U to vreme ona nije odmah bila svesna svih strahota događanja. Bilo je strašno, glad, hladnoća, iznosi svoja sećanja Zinaida Ševkunenko.

– Kada su bombardovanjem bili uništeni Babajevska skladišta, u avgustu 1941. godine, sledovanja hrane su odmah smanjena. Deca su dobijala 125 grama hleba, a na radnu karticu davali su 250 grama. Bombardovali su obično noću, ali naša zgrada je imala sklonište. Mi smo odlazili u skloništa, i čak smo spavali sedećki. Kasnije je počelo artiljerijsko bombardovanje. Naša kuća nije bila pogođena, ali druge su zgrade jako nastradale. U početku smo bili ja, sestra, brat i mama. Stariji brat je bio na frontu. Brat i sestra su mi umrli, i mama i ja smo dugo živeli sami. Zatim je i mama umrla. Kada sam ostala sama, prebacili su me u dečje prihvatilište, i zatim „Putem Života“ su me prebacili iz grada.

Izvor: vostok.rs

Vezane vijesti:

Nepokoreni grad: Proboj Lenjingradske blokade | Jadovno 1941.

Njena potresna priča će vas rasplakati

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: