arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Emisija Veče preko Drine – Nenad Kecmanović i Slobodan Antonić (VIDEO)

Šta nas čeka sa ove, ali i sa one strane Drine, govore istaknuti politikolog dr Nenad Kecmanović i vodeći sociolog dr Slobodan Antonić. Voditelj emisije je Mladen Stojanović. U drugoj emisiji iz serijala „Veče preko Drine“, između ostalog se govori: Da li je ljudskost pojedinca u globalističkom pogledu na svijet svedena isključivo na konzumiranje roba, lako promjenjljivu radnu snagu i izvor seksualnog zadovoljstva? Ko i zašto želi svjetsku vladu? Zašto je građanska ideja nemoguća u BiH? Hoće li se Republika Srpska otcijepiti ili nestati u nekom novom ratnom sukobu? Šta je nacionalni identitet i kome on smeta? Da li stranci upravljaju prostorom od Drine do Bihaća, i da li je

Đorđe Pražić: ZLOUPOTREBA SAMOUBISTVA ADMIRALA BAROVIĆA

Već trideset godina u prizemne političke svrhe, traje propagandna zloupotreba samoubistva kontraadmirala Vladimira Barovića, jednog od omiljenih i poštovanih oficira u JRM. Kontraadmiral Vladimir Barović izvršio je samoubistvo 29. septembra 1991. godine, u kancelariji Komande Vojnopomorskog uporišta Vis. Tih dana trebao je da primi dužnost načelnika štaba Komande Vojnopomorske oblasti (KVPO) a na Vis je došao sa dužnosti komandanta 5. Vojnopomorskog sektora (VPS) Pula. Prethodni načelnik štaba KVPO kontraadmiral Fridrih Moreti je na vlastiti zahtjev otišao u penziju a u otvorenom pismu u dnevnom listu „Slobodna Dalmacija“ optužio je JRM (JNA) za agresiju i zločin prema Hrvatskoj. Kontraadmiral Barović je imao dobar profesionalni ugled među pripadnicima JRM. U svom oproštajnom

Hrvati se bune protiv „nametanja” ćirilice u Republici Srpskoj

Hrvatsko narodno vijeće u Bosni i Hercegovini (HNV BiH) ocenilo je da je nedopustivo nametanje srpskog jezika i ćiriličnog pisma svim narodima i građanima u Republici Srpskoj kroz Predlog zakona o zaštiti, očuvanju i upotrebi srpskog jezika i ćiriličnog pisma. HNV BIH smatra da cilj tog zakonskog predloga nije zaštita i očuvanje načina korišćenja jezika i ćiriličnog pisma u Republici Srpskoj, kao nematerijalnog kulturnog nasleđa, već da je to „još jedan u nizu pokušaja sistemske diskriminacije nesrpskog stanovništva i eliminisanje njihovih ionako ugroženih prava”. HNV smatra da je neshvatljiv izostanak reakcije onih koji se, kako je navedeno, „kunu” u nacionalne interese Hrvata u BiH, pa i reakcije službenog Zagreba, kada

NE PRIČEŠĆUJTE NAS OTROVOM: JASENOVAČKE ŽRTVE I BORBA ZA ISTINU

U martu ove, 2021. godine, Aleksandar Nećak, Jevrejin koji se godinama bori za kulturu sećanja na žrtve Drugog svetskog rata među srbijanskim Jevrejima, ali i među Srbima, jasno i glasno je poručio:“Kad kod se pomenu sećanja na jevrejske žrtve iz perioda Holokausta, kao eho odjekne:“A naše srpske žrtve, njih je bilo najviše?“ TUĐA RUKA SVRAB NE ČEŠE Ni jedan Jevrejin iz Srbije nikada nije sporio postojanje i brojnost srpskih žrtava, NIKADA. To što se mi sećamo naših žrtava, i što se na isti način i uz dužno poštovanje sećamo i svih drugih žrtava, ne znači da smo jedini dužni da se borimo i za memorijale srpskim žrtvama. Naravno da smo

SRPSKA DOBROTVORKA, LEDI LEJLA PEDžET: „Samo da me moji Srbi ne zaborave“

24. septembra 1958. godine umrla je ledi Lejla Pedžet, heroina koja je svojom nesebičnom žrtvom zadužila srpski narod. Lejla Pedžet bila je engleska plemkinja. Ujedno – dobrotvor i požrtvovana bolničarka u jednom od najtežih perioda u srpskoj istroriji, žena koja je samopregornim radom u ratno vrijeme sačuvala živote mnogih naših sunarodnika. U Beograd je stigla 1910. godine. Ubrzo je počeo Prvi balkanski rat, a potom i Drugi, u kojima se ledi Pedžet posvetila brizi o drugima, postala je jedna od prvih dobrovoljnih bolničarki u vojnim bolnicama u Beogradu. Iako je 1913. godine napustila Beograd i vratila se u London, već u novembru 1914. godine, po izbijanju Prvog svjetskog rata, stigla

Srpski mučenici na Krfu, ostrvu homerske princeze

Danas je godišnjica dolaska srpske vojske na Krf i Vido. Posle neuspelog pokušaja da se srpska vojska povlači dolinom Vardara, a zbog prodora bugarske armije i presecanja komunikacija, kao i izostanka planiranog prodora saveznika iz Soluna u susret srpskoj vojsci, Vrhovna komanda je 24. novembra 1915. odlučila da se trupe povuku preko Crne Gore i Albanije na Jadransko primorje. Posle više od mesec dana teških marševa po najtežem vremenu i bespuću, srpska vojska se prikupila kod Skadra, Drača i Valone odakle se povukla na Krf na kojem se do aprila našlo 151.828 vojnika, u Bizerti oko 13.000 vojnika, a na Korzici i u Francuskoj njih oko 5.000. Knjiga Željka Popovića

Slobodan Antonić: Naše crvene linije – deca i Kosovo

Moramo da zaustavimo i obrnemo proces – da tražimo da nam se vrati naša okupirana teritorija, i da odavde ode nepozvana vojska tuđinaca. Naše crvene linije su deca i Kosovo. Bezočno nas guraju i sabijaju, mi smo se i branili i povlačili, ali za to dvoje stvarno nemamo više gde. U senci izbora 2017. pokušano je da se u srpska obdaništa i u škole na mala vrata uvede „seksualno obrazovanje“ (o tome sam pisao ovde). Bilo je, recimo, predviđeno da deca u obdaništima odgovaraju na pitanja ko ih sve dole „dodiruje“ (ovde 12) i gde vole, a gde ne vole da ih „dodiruju“ (ovde 30), a srednjoškolci je trebalo da uče kako se stavlja „zaštita“ na anus

Karlovac: Most nazvan po jedinici čiji je pripadnik pogubio trinaest zarobljenih rezervista JNA

Suđenje Mihajlu Hrastovu trajalo je više od 20 godina i proglašen je krivim za ratni zločin Gradsko veće Karlovca većinom glasova odlučilo je da most preko Korane, na ulazu u grad, nazove po jedinici hrvatske specijalne policije „Gromovi”, čiji je pripadnik Mihajlo Hrastov osuđen zbog ubistva 13 zarobljenih rezervista JNA na tom mostu 21. septembra 1991. Lokalni mediji javili su da je odluka o preimenovanju u „Most specijalne jedinice policije Grom” doneta jutros u 3.40, posle maratonske sednice koja je trajala 11 časova i to praktično na 30. godišnjicu ratnog zločina zbog kojeg je Hrastov posle višegodišnjeg sudskog postupka osuđen na četiri godine zatvora. Rasprava o toj tački, koja je

Sam sa 1700 Srba

Skopaljska dolina, Zanasovići, Zadušnice 2019. godine Tumorno i teško jutro osvanulo je u Skopaljskoj dolini – Zadušnice su danas. Dan kada se  molimo za mrtve i sjećamo se svojih mrtvih. Misao koja mi prolazi kroz glavu – da li  ćemo danas imati s kim da se pomolimo Bogu za pokoj duša svojih umrlih u svetom Hramu? Posmatram pravoslavno groblje u Čipuljiću i Hram koji je poslednji stražar nad  humkama naših umrlih srodnika, gdje se ne čuje ni poj ptice ni ljudska riječ. Samo se  čuju lagani otkucaji crkvenog zvona za pokoj duša svih umrlih i postradalih. Tužno  zvono sa još tužnijeg mjesta koje je nekada vrvilo od života pravoslavnog življa,

FOTO: WIKIPEDIA

Dragoslav Bokan: Ubijali su nam decu – Ovo svaki Srbin treba da zna

Sav smisao istorije krije se u odnosu nekog naroda prema deci svojih neprijatelja. I tome da li su i oni tretirani samo kao „budući ratnici i osvetnici“ ili, ipak, kao deca: bespomoćni mališani što, poput svake svetinje, ne smeju da budu ni dirnuti – a kamoli plašeni, mučeni i ubijani. I u toj disciplini (duboko povezanih sa istinskim hrišćanstvom) mi, Srbi, smo se pokazali dostojnim svog „arhiepiskopa u večnosti“, Svetog Save, pa i njegovih (i Hristovih) zaveta. Za razliku od naših komšija sa zapadne, prekodrinske i prekosavske strane. Surovost onih koji su „imali dovoljno (demonski inspirisane) snage“ da odvajaju našu dečicu od njihovih majki i očeva, besprimeran je slučaj u

Lalovićeva knjiga obračun sa zaboravom i poziv da se u škole uvrsti kultura sjećanja

Knjiga eseja Rada Lalovića „Pamtim da bih postojao“ poziv je nadležnima koji sastavljaju školske udžbenike da poeziju o srpskim stradanjima, sa predloženim načinom analize i obrade, konačno uvrste u nastavu u osnovnim i srednjim školama, istaknuto je na promociji ove knjige u Foči. Autor: Igor Janković Nakon poetske rukoveti “Pred sjenima srpskih mučenika” i zbornika radova “Srpska poezija stradanja i patnje”, ovo je treća u nizu knjiga fočanskog profesora srpskog jezika i prosvjetnog savjetnika za nastavu u kojima se on na sistematičan i metodološki način bavi kulturom sjećanja, ukazujući na problem srpskog zanemarivanja sopstvenog stradanja u 20. vijeku. Knjiga je izašla u izdanju fočanskog Centra za kulturu i informisanje, a

Đurđica Dragaš: Ne opraštam i ne zaboravljam zločine nad srpskim narodom, i to je u redu

Napisala sam i, u prethodnih godinu dana, ovde objavila tri teksta u kojima sam se bavila Drugim svetskim ratom, ali i sukobom koji je početkom devedesetih besneo u bivšoj Jugoslaviji. Pisala sam o sebi, svojoj porodici, narodu kojem pripadam. Kao i uvek kad se „potegnu“ takve teme, bilo je reakcija, što privatnih što javnih, na portalu RTS-a i društvenim mrežama. Zahvalna sam svima koji su mi pružili podršku, saosećanje i razumevanje, ali bilo je, naravno, i onih koji su kritikovali, koji stvari ne „vide“ mojim očima. Iako je normalno da čoveka to pomalo zaboli, kad bolje razmislim, zahvalna sam i njima. Zašto?! Zato što su me podstakli na razmišljanje o

Povodom 80 godina od stradanja srpskih logoraša u norveškim logorima u Norveškoj produkciji počelo snimanje filma (video)

U prošlosti je bilo pokušaja da se ove činjenice prikriju, i da se upotrebe u političke svrhe, tako je i krenula ideja da se ekranizuje priča o srpskom stradalaštvu u Norveškoj za vreme Drugog svetskog rata Tokom Drugog svetskog rata, 4.060 zatvorenika je poslato iz bivše Jugoslavije u Norveška kao robovski radnici. Njih 2398 je izgubilo život. Većina je umrla u pet logora na severu Norveške. Jedan od njih je bio u Karasjoku. U ovom logoru je više od 70% zatvorenika umrlo u roku od nekoliko meseci. Srpski zarobljenici poslati su u Norvešku od leta 1942. i tokom rata u nekoliko grupa. U Norveškoj su završili na nekoliko mesta, a

Rade R. Lalović: IZGRADNjA LIČNOG I NACIONALNOG IDENTITETA I KULTURA SJEĆANjA

Prije nekoliko godina u školskoj praksi u Republici Srpskoj na jedan skroman način počeli su da se realizuju nastavni sadržaji iz nastavnih predmeta Srpski jezik i Istorija vezani za stradanje Srba u 20. vijeku s ciljem osmišljenog njegovanja kulture sjećanja na ta stradanja. Sjećam se, pamtim, dakle, postojim. -mogući model- Posebna pažnja je trebala da bude usmjerena na stradanja u toku Drugog svjetskog rata i na počinjene zločine nad Srbima na području Nezavisne države Hrvatske (NDH). Da bi ovaj proces njegovanja kulture sjećanja, ili kulture pamćenja bio što bolje metodološki osmišljen, Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske je omogućilo da nastavnici srpskog jezika i istorije u manjim grupama pohađaju seminare

Dušan Jerinić: Stradanje dece u logoru Jastrebarsko

Kao dete logoraš preživeo sam ustaški logor Stara Gradiška zahvaljujući akciji spasavanja srpske dece iz logora, koju je vodila humanitarka Dijana Budisavljević. Kao dete logoraš preživeo sam ustaški logor Stara Gradiška zahvaljujući akciji spasavanja srpske dece iz logora, koju je vodila humanitarka Dijana Budisavljević. U poslednjih 12 godina mnogo vremena posvetio sam čitanju literature u vezi sa holokaustom koji su sprovodile ustaše za vreme NDH. Posebnu pažnju posvetio sam izučavanju ustaškog genocida na prostorima zapadne Đakovštine, o čemu sam objavio dve knjige. Pročitao sam autorski tekst „Obaveza sećanja i nezaborava” ministra Zorana Đorđevića, objavljen u „Politici” 13. septembra, i želim da reagujem na deo njegove rečenice „ … kakav je,

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.