arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Partizansko testerisanje po Srbiji

U „Politikinoj” rubrici „Među nama” objavljen je članak prof. dr Slobodana Čikarića „Satanski pir na Dubičkom mostu” 2. januara 2021. koji autor završava racionalno-moralnim obrazlaganjem zašto „kopa” po istorijskim ranama navodeći Ciceronove reči da upoznajući svoju (pravu) istoriju odrastamo. Ovom prilikom bih iskoristio svoje pravo da konstruktivno doprinesem upoznavanju (prave) istorije radi nacionalnog odrastanja. Naime, više od polovine stoleća svih šest priznatih naroda, deset narodnosti i više od dvadeset etničkih grupa i grupica na prostorima bivše Jugoslavije je izučavalo njenu opštu istoriju u kojoj je glavni akcenat bio na tzv. Narodnooslobodilačkoj borbi i revoluciji a u čijim se nastavno-edukativnim planovima i programima (od osnovnoškolskih do univerzitetskih postdiplomskih studija) Brozovi partizani

Vjekoslav Maks Luburić

Luburić predvodio ubijanje Srba u Jasenovcu

U ustaškom logoru smrti Jasenovac od 1. do 3. januara 1942. godine ubijeno je više od 260 zatočenika srpske nacionalnosti, podsjećaju iz Udruženja „Jadovno 1941“. Prema svjedočenju više preživjelih logoraša, među ubijenima se nalazio i veći broj stanovnika Sarajeva, dotjeranih u logor 24. decembra, kao i određeni broj stanovnika Pakraca i okolnih sela, dotjeranih u logor 25. decembra 1941. godine. Najodgovorniji za ovaj zločin bio je upravnik logora Vjekoslav Maks Luburić koji je odabrao logoraše koji će biti ubijeni. Selo Kirin, kod Vrginmosta u Hrvatskoj, opljačkano je i spaljeno 2. i 3. januara 1942. godine, a ubijeno je 18 srpskih stanovnika. Veće stradanje stanovništva osujećeno je partizanskim otporom i evakuacijom

Znamo šta slavimo i šta branimo

SNP – Izbor je naš danas je, 09. januara 2021. godine, osamnaestu godinu za redom proslavio Dan Republike Srpske. Velika kolona vozila  prošla je banjalučkim ulicama i uz prikladnu muziku, koja se čula sa razglasa unijela radost u srca Banjalučana. Srpska je naša potreba i iznuđeni odgovor da se srpskom narodu ne ponove Jasenovac, Jadovno, Šušnjar.., što je bilo u najavi devedesetih godina prilikom razbijanja Jugoslavije. Zbog toga je današnji događaj nosio poruku „Znamo šta slavimo. Srećan Deveti januar. Znamo šta branimo“. Ova proslava je i prilika da se prisjetimo 28.000 srpskih boraca koji su ugrađeni u temelje Republike Srpske kao i svih drugih civila – neka je njima vječna

RTRS, 20.10 – Film „Koridor 92“ na Dan Republike (VIDEO)

Dokumentarno-igrani film „Koridor 92“ bavi se hronologijom jedne od najznačajnih bitki Vojske Republike Srpske – bitkom za proboj koridora u Posavini. Koridor – dokumentarni film. Foto: RTRS Bila je to bitka koja je definisala dalju sudbinu Republike Srpske, bitka koja je spojila zapadni i istočni dio Srpske, bitka koja je ponovo uspostavila vezu Banjaluke sa Bijeljinom i Beogradom. Operacija „Koridor“,  kako se zvanično zvala ova velika vojna akcija, za stanovništvo obje Krajine značila je život.  Omogućila je ponovo uspostavljnje snadbijevanja hranom, strujom, dostavu lijekova. Zbog nedostataka kisonika, do kojeg je došlo poslije presijecanja putne komunikacije sa Jugoslavijom, u banjalučkom porodilištu tokoma maja i juna 1992.godine umrlo je 12 beba. Proboj Koridora

Mile Dakić

Umro istoričar i pisac Mile Dakić

Istoričar, pisac i krajiški političar Mile Dakić umro je juče u bolnici u Batajnici, od posledica KOVID-19, preneo je predsednik Pokreta za preokret Janko Veselinović. Mile Dakić je bio dugogodišnji direktor memorijalnog centra Petrova Gora, a od 1997. godine bio je predsednik Udruženja za pomoć izbeglicama i prognanicima iz Hrvatske. Bio je profesor u Karlovcu, upravnik Narodnog sveučilišta i direktor Memorijalnog parka Petrova Gora, a od 1974. do 1987. godine bio je predsednik Skupštine Opštine Vojnić. Kasnije je postao predsednik Jugoslovenske samostalne demokratske stranke u Hrvatskoj, zatim potpredsednik Srpskog nacionalnog vijeća SAO Krajine 1990/1991. Osnivač je radio-stanice Glas Petrove Gore 1973. godine, zatim srpske RTV Petrova Gora 1991. godine. Od

Nikola Milovančev: Rat u Hrvatskoj počeo u vreme SFRJ, 1989. godine

U stvarnosti je već krajem 1989. bilo jasno da sledi pokušaj oružane secesije i da će Srbi u Hrvatskoj biti na udaru. Kada je počeo rat i raspad Jugoslavije? Većina ljudi će danas odgovoriti da je to bilo 1991. godine. Ostavimo sada po strani činjenicu da je raspad Jugoslavije pripreman decenijama i da je neuspeo pokušaj secesije Hrvatske planiran i za početak 1972. U stvarnosti je već krajem 1989. bilo jasno da sledi pokušaj oružane secesije i da će Srbi u Hrvatskoj biti na udaru. Dok su se mnogi intelektualci, ali i obični građani, u Beogradu uljuljkivali u očekivanju „demokratskih sloboda“, mnogi Srbi sa druge strane Drine, Save i Dunava

Kravica: napomene na godišnjicu jednog zaboravljenog pokolja

Pored Branjeva, Kravica 1995. je drugo važno srebreničko stratište koje zaslužuje detaljnu obradu i pažnju. To je tako ne samo iz kvantitativnih razloga, mada je i to značajan činilac pošto se tvrdi da je na ovom mestu, u Zemljoradničkoj zadruzi, bilo ubijeno preko 1,000 žrtava. Piše: Stefan Karganović Ali Kravica je analitički interesantna u prvom redu zato što, za razliku od brojnih drugih lokaliteta gde su se navodno odvijala srebrenička streljanja, ali slično Branjevu, za ovo mesto se vezuje i poprilično materijalnih dokaza. Kravica je srpsko selo koje se nalazi na oko 10 kilometara od Srebrenice. Srebrenica se, kao što se poznato, u ratnom periodu nalazila pod kontrolom 28. divizije

Dobrica Erić: Badnji dan

Svuda vatra i povesma dima / Grme puške po zaseocima / I ori se naša pesma stara / Tako moje selo razgovara! Na Badnji dan nikud ne idemoPečenicu na tremu pečemoI suzimo od ljutoga dimaA praporci nam bruje u prsima I stalno nas sleću oči plačneNa zaponce-zabranjeno grožđePečenica može da se načneTek sutra kad položajnik dođe Ali kad god zavaramo ocaŠtrpnemo bar zubatim pogledomRepić, uvce, ribić sa zaponcaI kožicu prelivenu medom Svuda vatra i povesma dimaGrme puške po zaseocimaI ori se naša pesma staraTako moje selo razgovara! Izvor: Stanje stvari

Miloš Ković: Velikoalbanska pobuna i proterivanje Srba sa KiM okidač za razbijanje Jugoslavije

Intelektualci koji su se 8. novembra 1988. okupili u prostorijama Književnih novina, zaista su vodili dijalog bez ograničenja. Trebalo je tada sagledati pređeni put i nazreti budućnost. Danas se jasno vidi da tekstovi nastali u okviru Istorijskog foruma Književnih novina, održanog na sedamdesetogodišnjicu osnivanja jugoslovenske države, predstavljaju dragoceno svedočanstvo o jednom vremenu. Mlađe čitaoce mogao bi da iznenadi slobodan ton u javnom dijalogu vođenom u Beogradu, pre pada Berlinskog zida. Te 1988. godine Beograđani su, međutim, trčali sa tribine na tribinu i kupovali novine, upijajući, još u neverici, svaku novu, smelu i slobodnu reč. Osamdesete godine, sa svojim predukusom slobode i umetničkog stvaralaštva, bližile su se kraju. Iza nejakih sunčevih

U Srbobranu obeležena 79-godišnjica Racije u Bačkoj

Centralni pomen u znak sećanja na nevino stradale Srbe, Jevreje i Rome u zloglasnoj Raciji u južnoj Bačkoj održan je u ponedeljak, 4. januara 2021. godine, u Srbobranu. Njegovo Preosveštenstvo Episkop novosadski i bački g. Irinej služio je parastos u Svetobogojavljenskom hramu, uz sasluženje sveštenstva naše Eparhije. Besedeći po završetku parastosa, vladika Irinej je kazao da uznosimo molitve za pokoj duša svih nevino postradalih one hladne zime 1942. godine. Stradali su nevini ljudi, mnogi drugi su mučeni, hapšeni. Cilj naš nije da izazovemo bilo kakav revanšizam, bilo kakvo osvetničko raspoloženje, čak ni prema direktnim potomcima izvršiteljâ Racije. Kad nije cilj izazivanje bilo kakvog osvetoljublja onda je molitveni spomen neophodni temelj

Mihailo Medenica

MEDENICA: Da te nemam zbog čega drugog prezreti- prezreću te zbog očevih suza

Ako šta pamtim da je vazda tata govorio bratu i meni, jeste: “Voda sve opere do crna obraza”, pa nema tog crnila kojim možeš zapretiti da se obraza odreknemo. Piše: Mihailo Medenica Da te nemam zbog čega drugo prezret- prezro bih te zbog suza mojega oca. Znaš li ti mojeg Momčila? Mora da ga poznaješ jer on tebe odlično zna, bedniče, zlo je u Crnoj Gori vazda imalo tvoje lice! Baš su takvi kao ti prebili na mrtvo ime kad se ljutnuo što sprovode stoku u moračku crkvu. Znaš li koliko mu je godina bilo, fukaro? Tek što je dorastao da dohvati najniže grane zove… Dete, ćutljivo, poslušno, verujuće, vazda

Hteo da pokatoliči sve Srbe: Alojzije Stepinac Foto: commons.wikimedia.org, en.wikipedia.org

Prota Steva Dimitrijević o Stepincu 1948. godine

Prota Steva Dimitrijević je u jednom pismu Petru Momiroviću, 25.marta 1948.godine, pišući o utamničenom episkopu Varnavi Nastiću, izneo svoje mišljenje o, tada takođe utamničenom, Alojziju Stepincu: “ …To se trebalo da uvidi i da se pravoslavno religiozno opijeni vladika, fizički slabodušan, osuđuje na mnogogodišnji prinudni zatvorenički  rad, dok se rimokatoličkom vladici Stepincu, koji je MORALNI  SAUČESNIK u  uništavanju stotine hiljada Srba, rušenju stotine bogomolja  pravoslavnih i nasilnom prevođenju u rimokatoličanstvo, stvori čak u zatvoru kapela radi svakidašnjeg moljenja i za nestanak ostalih šizmatika. Razum je trebao da nadvlada mržnju. Daće Bog, da on naknadno izvrši svoje delo, ublaži tamnovanje pravoslavnog vladikeu kome su svi misleni Srbi pravoslavci gledali i očekivali budućeg moralno – nacionalnog

„Kosti“ udaraju do kosti

Odavno me neki umetnički sadržaj nije toliko prodrmao i „dotakao“ kao serija „Kosti“, koja je nedavno emitovana na RTS-u. Nisam jedina, svakako, pošto su „Kosti“ ostavile ravnodušnim samo one koji ih nisu gledali. Piše: Đurđica Dragaš Verujem, međutim, da su brojne reakcije i pohvale dovoljan razlog da je, „odloženo“, na RTS Planeti, pogledaju i oni koji su skeptični prema domaćim serijama i kako kažu, iz principa ih izbegavaju. Ja spadam u onu drugu grupu. Meni je, od kad znam za sebe, termin od 20 časova rezervisan za njih pa priznajem da gledam čak i reprize. Ipak, uprkos mom strpljenju i zaista dobroj nameri da odgledam sve što se u tom

Mapa golootočkih zatvorenika: Pogledajte gdje ih je bilo najviše

Skoro da niko od nas nema člana porodice koji nije robovao na zloglasnom Golom otoku. Ovaj koncentracioni logor, na kome su zvjerski mučeni i ubijani protivnici komunističkog režima, formiran je 1949. godine, i trajao sve do 1988. godine. Prema zvaničnim podacima na Golom otoku bilo je zatvoreno 16.101 osoba, od toga njih 413 je izgubilo život, a strahuje se da je ovaj broj još i veći. Spekuliše se da je od 3.000 do 15.000 ljudi tu skončalo pod batinama, od iznurenosti, difterije ili se prosto ubilo skokom u ambis. Zatvor se sastojao od četiri logora: Prvi muški (Mala žica), Drugi muški (Velika žica), Petrova rupa (Kota 101) i kasnije Ženski logor.

NAJNOVIJE VIJESTI

Mračni bezdan smrti

Doktor Nikola Nikolić (1896-1986) bio je član organizacije Mlada Bosna, aktivni učesnik

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.