
Vreća brašna ili kako je počeo rat u mom selu
„Sine, nemam od čega djeci napravit uštipke“… Babine riječi zaparale su ćaćine uši. Čekao ih je danima. Znao je šta će se dogoditi. Sredina juna 1992. Koridor prema istoku presječen. Poslije se ispostavilo da su neki oficiri u tim danima pripremali akciju o kojoj se i danas ispredaju mitovi. Na zapadnoj strani haos. Bebe umiru u porodilištu, panika, nevjerica. Mnogi nisu bili svjesni da je rat počeo još u martu. Sve dok nije nestalo brašna. „Idem dok se vratim sa straže. Naći ću negdje vreću brašna, majku joj jebem“. Suludi dani. Na jednom kraju sela postavljena linija. Srbi i Muslimani u rovovima. Ma, nisu to rovovi, to su neke rupice.












