Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Dan sećanja na Jadovno 1941-2019. biće obeležen u subotu 15. juna ove godine na Velebitu, Smiljanu i u Medku. Uskoro sledi više informacija.

Slava, zločin i zaborav

Datum objave: ponedeljak, oktobar 15, 2018
Objavljeno u Banija, Stratišta NDH
Veličina slova: A- A+

Među nevinim žrtvama ustaškog zločina nad Glinjanima srpske nacionalnosti u maju 1941. godine bili su i popularni nogometaši gradskoga kluba. U poraću su njihova imena uklesana na spomen-ploču koja je uništena 1991. godine, a do danas nije obnovljena

 Turnir održan povodom otkrivanja ploče 1961. godine
Turnir održan povodom otkrivanja ploče
1961. godine

Ljeto 1961. godine, u sklopu proslave 15. godišnjice obnove nogometnog kluba i 20. godišnjice narodnooslobodilačke revolucije, predstavnici Sportskog društva Banovac iz Gline organizirali su prigodni turnir i svečano otkrivanje spomen-ploče članovima predratnog Glinskoga športskoga kluba: na ploči je bilo uklesano 15 imena, grb Društva (koje je preuzelo obilježja predratnoga) te rečenica ‘Dali smo svoje živote za bolju budućnost našeg naroda’.

Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 22. decembraa. 2016. godine.

Bio je to ne samo civilizacijski čin nego i obilježje koje je upozoravalo na tragične događaje iz ne tako davne prošlosti, kako bi se očuvalo sjećanje na zajedničku žrtvu u izgradnji boljeg društva. Pa ipak, do danas nije jasno ustvrđeno kako su stradali članovi glinskoga nogometnoga kluba, radi čega im je podignuta spomen-ploča i kakva je bila njezina sudbina. Rekonstruiranjem i analizom predratne, ratne i poratne povijesti Gline pokušali smo pronaći odgovore na ta važna pitanja.

Prilikom izgradnje novih svlačionica i ostalih klupskih prostorija, nije obnovljena spomen-ploča likvidiranoj devetorici nogometaša, uništena u sukobima 1991. godine, nego je srušen i spomen-portal

Uoči početka Drugoga svjetskog rata, odnosno sve do 1941. godine, nogometaši Glinskoga športskoga kluba, osnovanog još 1920. godien, uživali su najveću popularnost u svome gradu. Uspješno su se natjecali u Sisačkoj nogometnoj župi, a igrali su na Oberstariji, nekoć omiljenom glinskom šetalištu koje je potkraj 30-ih prenamijenjeno u igralište i svečano otvoreno u proljeće 1939. godine, kada ondje prvi put gostuju veliki zagrebački klubovi HAŠK i Građanski, a u jesen 1940. godine i reprezentacija Zagrebačkoga nogometnog podsaveza. Tokom proljeća 1941. godine GŠK igra najbolji nogomet i ravnopravno se nosi s najboljim klubovima Sisačke župe.

Ubrzo nakon sloma Kraljevine Jugoslavije i proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, Glina postaje poprištem masovnih stradanja tamošnjih Srba. Tako je 11. i 12. maja 1941. godine do 400 muškaraca mlađih od 60 godina bilo uhapšeno po svojim kućama; danas znamo da su žrtve najprije bile zatočene u zgradi Kotarskog zatvora, a potom kamionima prevezene u obližnje selo Prekopa, gdje su likvidirane u noći s 12. na 13. maja. Znamo i to da je nalogodavac toga masovnog zločina bio predratni glinski odvjetnik i ustaški ministar pravosuđa dr. Mirko Puk, a da su mu počinitelji bili ustaški povratnici, pripadnici poglavnikove tjelesne bojne predvođeni Ivicom Šarićem; tragična je spoznaja da je među egzekutorima bio i Josip Misson, istaknuti član lokalne ustaške organizacije i predsjednik Glinskoga športskoga kluba.

Među nevinim žrtvama bilo je i devet igrača GŠK-a, čija su se imena našla na spomen-ploči postavljenoj u poraću. Ubijen je bio Božo Metikoš, ponajbolji igrač i jedan od osnivača Kluba obnovljenoga 1933. godine, koji je predložio klupsku crveno-plavu boju i grb po uzoru na beogradsku Jugoslaviju, pa standardni članovi prve postave, golgeteri Dušan Dokmanović i Rodoljub Baltić. Stradali su i braća Jarić, Milan i Božo, prvi ljevokrilni napadač, a drugi vezni igrač. Smrt je 13. maja 1941. snašla i Milana Samardžiju, Nikolu Brkovića te Mojsiju Vujasinovića, klupskog blagajnika. Žrtvom je postao i glinskom nogometnom svijetu manje poznat Stevo Uzelac.

Tragičnu sudbinu nogometaša podijelila su i dvojica klupskih funkcionara, inženjer arhitekture Boško Meandžija (zaslužan što je općina Klubu dala Oberstariju na trajno korištenje) i Nina Sunajko. Na spomen-ploči u čast žrtvama ustaškog režima bilo je i ime Frane Paulića, glinskog dopisnika petrinjskog lista Banovac, koji je redovito izvještavao o uspjesima GŠK-a, a stradao je, zajedno s još 11 osoba, kao član prvog Narodnooslobodilačkog odbora Gline u bombardiranju Topuskoga 27. veljače 1944. godine.

 Danas nepodobna spomen ploča za nastradale glinske nogometaše
Danas nepodobna spomen ploča za
nastradale glinske nogometaše

Spomen-pločom se odalo priznanje još trojici istaknutih, a preminulih članova GŠK-a, premda oni nisu stradali tokom Drugoga svjetskog rata: to su Berica Prpić, učitelj i poznati nogometni sudac koji je umro nakon nesretnog pada s motocikla u srpnju 1938. godine, Dane Tojagić, prvi i dugogodišnji predsjednik GŠK-a koji je iznenada preminuo u travnju 1940. godine, te Hinko Krausel, osnivač i dugogodišnji tajnik GŠK-a kojeg je smrt zatekla nakon oslobođenja, u travnju 1946. godine. To je bio velik udarac za glinski sport, jer je (zajedno s Tošom Metikošem, trenerom i bratom stradalog Bože), u veljači te prve poratne godine pokrenuo Fiskulturno društvo Banovac.

Potkraj 40-ih prošlog vijeka Banovac se natječe u Karlovačkom, a od sredine 50-ih u Sisačkom podsavezu. Premda su sportski uspjesi i rezultati Društva varirali, u veljači 1958. godine pokrenuta je inicijativa da se na ulazu na igralište podigne spomen-obilježje tragično stradalim i preminulim članovima predratnog kluba, preteče Banovca. Ubrzo je oformljen i odbor čiji je zadatak bio prikupljati priloge za spomen-portal u okviru kojeg bi se izgradile i klupske prostorije, blagajna i svlačionice.

Radove su sami izvodili članovi Društva, a o cijeloj je akciji izvještavao list Banovac, godišnjak istoimenoga Sportskog društva, koji u siječnju 1959. godine informira čitatelje da je za obilježje od 508 darovatelja prikupljeno 240.000 dinara; od lokalnih kolektiva najviše su izdvojili Odgojno-popravni dom i Narodni odbor općine, ali su se pozivu odazvale i brojne druge ustanove i poduzeća, kao i Glinjani koji su živjeli u Zagrebu.

Klub je dobio i priloge više sportskih organizacija, među kojima se ističu oni FK-a Crvena zvezda iz Beograda (10.000 dinara) i NK-a Dinamo iz Zagreba (5.000 dinara). Spomen-portal je dovršen u nekoliko narednih godina, a spomen-ploča je svečano otkrivena 20. kolovoza 1961. godine, a tom je prilikom održan i dvodnevni nogometni turnir na kojem su sudjelovali klubovi Duga Resa, sisački Borac, petrinjska Slavija i domaći Banovac; u finalu je Duga Resa pobijedila Banovac s 2:1.

Iako će u godinama nakon otkrivanja spomen-ploče Banovac bilježiti solidne rezultate, klub se početkom 1968. godine gasi, ali se već sredinom 1969. obnavlja u sklopu novoosnovanoga Sportskog društva Banija. Unatoč promjeni imena, novi klub nastavlja tradiciju, preuzimajući nekadašnju klupsku crveno-plavu boju te ponešto izmijenjeni grb. Sredinom 70-ih i početkom 80-ih prošlog stoljeća, glinska Banija u Zagrebačkoj nogometnoj zoni ima zapažene rezultate.

Prigodom Dana Gline 11. siječnja 1986. godine SD Banija organizira svečanu sjednicu klupske skupštine u povodu 65 godina postojanja, na kojoj su podijeljena priznanja pojedincima i ustanovama zaslužnima za razvoj glinskoga nogometa. Priređena je i komemoracija na igralištu, kojom prilikom je preživjeli igrač predratne generacije, tada 73-godišnji Vladimir Rukavina, položio vijenac na spomen-ploču svojim tragično stradalim drugovima.

Od 1996. godine klub se ponovno naziva Banovac i nastupa u Županijskoj nogometnoj ligi – bez nekog značajnijeg uspjeha, ali s izraženom nacionalnom notom. Preuzima tradicionalne boje, a s vremenom i nekadašnji GŠK-ov grb, na kojem sada stoji ime Banovca.

Nažalost, prilikom izgradnje novih svlačionica i ostalih klupskih prostorija ne obnavlja se i spomen-ploča uništena u sukobima 1991. godine, nego se, štoviše, ruši i spomen-portal… U povodu stote obljetnice kluba u ljeto 2013. godine organiziran je prigodni turnir na kojem su nogometno majstorstvo iskazivali stari rivali, klubovi Karlovac, Segesta, petrinjska Mladost i Banovac, ali je obilježavanje neponovljivog jubileja na tome i stalo: nije bilo čak ni svečane klupske sjednice, a propuštena je i sjajna prilika da se izda monografija o bogatoj povijesti nogometa u Glini.

Nakon bratoubilačkih ratova četrdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka, Glina je danas grad bez antifašističkih obilježja. To zasigurno ponešto govori o kolektivnom stanju duha te sredine, ali i tamošnjega sportskoga kluba. Ipak, pred Banovcem je otvorena mogućnost prilika da inicira obnovu spomen-ploče svojim nekoć popularnim, a tragično stradalim i preminulim članovima. Ako ništa, time bi se pokazalo da i mali klub može biti velik, barem u humanosti i iskazivanju pijeteta prema zaslužnima za njegov bogat i buran život.

Autor: Igor Mrkalj

Izvor: PORTAL NOVOSTI

Vezane vijesti:

Utakmica života desnog krila ‘Geška’ | Jadovno 1941.

Pečat: U Glini zabranjeno odavanje počasti žrtvama ustaškog …

Revizionistička istoriografija na mestu glinskog martirijuma




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top