Samo me mržnja održava u životu

Ne možemo se oteti užasnom osećaju našeg strašnog poraza u Jasenovcu. Saterani iza žice, gledamo pokolj svog naroda i ne možemo mu pomoći

Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 15. novembra 2015. godine.

Iznad mog boksa „bubnjanje”. Kao u Africi i mi se ovdje sporazumijevamo „bubnjarskim” znakovima. Zovu me opet hitno u „Ljudolovku”. Već sam se zgurio, jedva hodam, ali kad bi ustaše znale, koliko je u meni izlivene žuči od mržnje, živa bi me pekle. Čini mi se da me još samo ta mržnja održava u životu i da me pokreće. „Da mi je samo dočekati i vidjeti obješene razbojnike!”

Jami, bolan, što ideš tamo! Vidiš da će te pozobati ako te nađu da si samo malo bliže vratima. Samo ti tu ostani! – šaptao mi je Savo.

Gledaj mirno na „periskop”! – upućuje me Satler.

Na „periskopu” vidim strašnu cestu. Žene su prtile neke bale, omotane ponjavama, iz kojih su virili jastuci, jorgani, gaće, šalvare, pregače. Od teškog su se bremena saginjale do crne zemlje, kao da nose bremenice vode. Ali sada to posljednji put nose. Ustaše su se sprdale s naivnošću mase i pričale:

Samo ti nosi, ko svoje, trebat će ti u Slavoniji da se pokriješ nečim. Pomozi joj, ti Brko, vidiš jadnica je sustala.

Idete u Slavoniju! – govorile su ustaše.

Jadne mase i ne znaju, iako su prešli Savu, da su već u Slavoniji. Oni će sad prijeći Savu i opet u Bosnu! U njihovu Bosnu, da natope svojom krvlju mučeničku i junačku Krajinu.

Ma koja je to rijeka, da nije Sava?! – pitali su u nedoumici.

Sava, Sava! – neki su seljaci dovikivali.

Hajde, budalo! Kakva Sava, to je Drava, Drava!

Drava?

Satjerani iza žice gledamo pokolj svog naroda i ništa mu ne možemo pomoći.

Strašno stanje. Pakao. Kako samo guši ta prokleta prašina. U samoj bolnici nema više nikoga tko bi mogao štogod reći. Sve je zamrlo, mrtvo. Ostala su trojica mrtvih i trojica u agoniji, koje je fra Sotona sinoć ostavio odvevši sve ostale u „Đakovo” (na klanje u Gradinu). Kotrljamo se u crni bezdan. Samo što prije, ovo se već više ne može gledati.

Tuku ih, tuku ih, nešto se događa, nešto se komešaju – šapće Satler.

Pogledamo kroz „periskop”. Komešanje, gužva, iz daljine se čuju ustaške psovke, vrisak žena i plač djece. Jasan plač djece, ženski krikovi. Pucanj, vrisak. Još jedan pucanj. Strašna gužva, metež. Neka ih bura ustalasala. Već su se zaljuljale veće mase. Čopori ustaša doletješe i počeše kundačiti. Kroz fijuk bure čusmo pucnjavu, psovke i vrisak žena i djece. Znamo okrutni način likvidacije takvih incidenata. Začudo ne upotrebiše mitraljez?!

Tko ih pobuni?

To je onaj, „onaj” Brko Milutinov! Sigurno on!

Milutine, Milutine, alal ti vjera! To je tvoje djelo.

Milutin Kozarče je likovao.

Vidi, vidi, čuda! Ljubo Miloš i Matković razgone ustaše i umiruju masu! – čudi se Satler.

Jasno, ne žele da mase doznaju, što se događa preko Save, jasno! –

odgovara Savo, koji se prenu iz svog plačljivog stanja, kad ču da su se „pobunili”.

Brzo se stišava „bura”. Već se smiriše. Kako da ih još obavijestimo, kako? Prokleti smo! Ne možeš iz ovog labirinta, iz ove paklene mračne katakombe! Nema znakova da se bune. Sve se opet stišalo, mase se opet počeše mirno micati, sve bliže skeli u užasnu klopku smrti. Kasnije su ustaše pričale da se bio pronio glas od nekog sa „čela”, nisu znali od koga, kako idu preko Save na klanje.

Tko ih obavijesti i pobuni? Znali smo da je to bio netko iz logora! Tražili smo da sav logor prevezemo u Gradinu – škripali su zubima koljači.

Jedva su ih razuvjerili, ali su poslije ubojstva tu na mjestu nekolicine seljaka zabranili da se ijedna riječ progovori, prijeteći da će dotičnog odmah ubiti. Narod se je uplašio i umirio, ali su počeli sumnjičavo istezati vratove, gledajući što se događa naprijed.

Šta se propinješ, budalo, zar vjeruješ u te laži? Kako se može ovoliki narod poklati! Pa tko može djecu, trudne žene, djevojke klati? Tko? Takva zločinca nema na svijetu!

Bezbeli da nema, bezbeli! – odgovarali su seljaci, donekle umireni takvim odgovorom. Ustaše su namigivale jedan drugome.

Piše: Nikola Nikolić

Knjiga se može naručiti od  izdavača: „NNK internacional”, Lomina 4/1, Beograd, tel. 011/2687-051, 3618-513; e-mail: i.p.nnki@eunet.rs; sajt: www.nnk.co.rs

Izvor: Politika, četvrtak 10. septembar 2015., str. 25

Vezane vijesti:

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (1)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (2)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (3)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (4)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (6)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (7)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (8)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (9)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (10)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (11)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (12)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (13)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (14)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (15)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (16)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (17)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (18)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (19)

Jasenovac – Jadovno 1941.