Posmrtni ostaci jedne od prvih žrtava ratnih zločina mudžahedina u BiH, djevojčice Mirjane Dragičević – koja je prije 20 godina prvo silovana, a potom ubijena – sahranjeni su danas na groblju na Sokocu kod Sarajeva.
Iz MUP-a Republike Srpske ukazuju da, uprkos dokazima, nijedan ratni zločin mudžahedina još nije procesuiran u Tužilaštvu BiH, a da vlasti BiH uglavnom deportuju mudžahedine u afro-azijske zemlje, iako su pojedini osumnjičeni za zločine.
Mirjana, koja je kad je ubijena u selu Donja Bioča decembra 1992. imala devet godina, bila je sahranjena u obližnjem Ilijašu, ali su na zahtjev njene majke – koja je glavni svjedok zločina – posmrtni ostaci danas prebačeni na Sokolac.
Majka, Rada Dragičević, ispričala je istražiocima da su joj u kuću, u kojoj je živjela sa majkom, tetkom i dvoje maloljetne djece, tog jutra – 28. decembra 1992 – upala trojica mudžahedina.
Kćerku su odmah odvojili u susjednu prostoriju, gdje su je brutalno silovali, a potom ubili hicima iz vatrenog oružja. Radu su teško ranili, hicima u stomak, a njen maloletni sin preživio je sakriven ispod kreveta.
Prema podacima iz policijske prijave, koju je Centar javne bezbednosti Istočno Sarajevo podnio tužilaštvu 2005. godine, pripadnici 2. bataljona Sedme muslimanske brigade u zoru su upali u selo Donja Bioča u kojem su ubili troje civila, među kojima i devetogodišnju Mirjanu. Ubijeni su i Nikola Mićić i Lenka Skoko, a ranjene Milojka Draškić i Rada Dragičević.
Ovaj zločin nikad nije procesuiran.
Inspektor Uprave kriminalističke policije MUP-a RS Simo Tuševljak potvrdio je da je CJB Istočno Sarajevo Tužilaštvu BiH prije sedam godina podnio izvještaj protiv 11 lica, koja se terete za krivično djelo ratnog zločina u selu Donja Bioča, opština Ilijaš. Osmorica osumnjičenih terete se po komandnoj odgovornosti, dok se preostala trojica sumnjiče kao neposredni izvršioci krivičnog djela ratnog zločina.
„Riječ je o jednom od prvih zločina mudžahedina u BiH. Ti zločini dešavali su se i oko Konjica, u srednjoj Bosni, u Vozućoj i svugdje tamo gdje su mudžahedini djelovali, ali nikada nijedan nije procesuiran“, kaže Tuševljak za Press RS.
On upozorava na činjenicu da je Tužilaštvo BiH „ostajalo njemo“ čak i kad su iz BiH deportovani ili su u fazi deportacije lica iz afro-azijskih zemalja koja se sumnjiče za ratne zločine.
„Ta lica su deportovana ili su u fazi deportacije uprkos upozorenjima MUP-a RS, koje je u više navrata pismeno obavjestilo postupajućeg tužioca da je riječ o licima koja se sumnjiče za krivično djelo ratnog zločina“, ukazao je Tuševljak.
O stradanju porodice Dragičević, 2005. godine snimljen je i dokumentarni film „Mirjana“.
„Užasno je to što Tužilaštvo BiH još uvijek ništa nije preduzelo u ovom, kao i u brojnim drugim slučajevima ratnih zločina nad Srbima u Sarajevu i okolini. Riječ je o čistoj opstrukciji Tužilaštva BiH, posebno kad je riječ o slučajevima u kojima postoje preživjeli svjedoci, a mogu se utvrditi imena nalogodavaca i izvršilaca zločina“, rekla je Mirjana Simanić, predsjednica Regionalne koordinacije Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Sarajevsko-romanijske regije.