Zbogom Nikola, brate naš jadovnički

Prošlo je četiri godine kako se upokojio Nikola Lončina, najstariji član našeg udruženja Jadovno 1941.

Reče mi njegova supruga da je ležeći u krevetu sa visokom temperaturom, zatražio da mu obuče bijelu košulju.

Nedugo nakon toga je usnuo i ubrzo izdahnuo.

Sa nama je bio 22. avgusta 2020 godine u manastiru Sv. Arhiđakona Stefana u Slanicima, na obilježavanju Dana sjećanja na Jadovno 1941 – 2020.

Mada je bio duboko zagazio u 87 godinu, nije mu bilo teško da pođe sa nama i ne spava dvije noći. I tako od 2010. do 2020, jedanaest godina za redom.

Kada bi nam se obraćao, slušali bi ga sa pažnjom. Govoreći jasno i glasno o stradanju svog djeda Petra Kalinića na Jadovnu 1941. nikada ne bi propustio reći koliko je važno da se Pokolj počinjen nad našim narodom ne zaboravi, koliko je bogougodno da obilazimo mjesta stradanja i ustrajemo u tome.

Obraćajući se, uvijek bi nam položio svoju staru težačku šaku na rame i time iskazivao prisnost i zajedništvo u našoj jadovničkoj misiji.

Bio je neobično srećan kada smo juna 2018. u njegovom Novom Gradu prikazali naš dokumentarni film „Krst nad jamom“ i otvorili izložbu „Tamo gdje pravednici počivaju“.

Kod Šaranove jame na Velebitu, 2012. i 2013. godine, novinar lokalne TV stanice snimio je sa njim intervju. Mnogo je Nikola tu rekao. Odrešito, jasno i bez uvijanja.

Gledajući ga prije dvadesetak dana u Slancima, kako nakon neprospavane noći u autobusu, putujući od Novog Grada do Beograda, onako čio, ubrzanim korakom prilazi svakome od nas Jadovničana, pozdravlja i uz osmjeh tapše po ramenu, nisam ni pomisliti mogao da će ovaj rastanak uslijediti tako brzo.

Molimo se Gospodu milostivom da nađe dobro mjesto u Carstvu Svome za našeg brata u Hristu Nikolu.

Amin Bože daj.

Dušan J. Bastašić

Predsjednik udruženja Jadovno 1941.