Zapažanja su zabrinjavajuća

Koncem novembra upućen sam u posjet poljskoj armiji. Posjet je trajao mjesec dana. Upoznao sam njihove preventivno-medicinske ustanove, sprijateljio se sa nekoliko viših oficira… Spoznao sam koliko mrze Ruse i vidio kako dobro poznaju svoju istoriju, svaku bitku, kralja i kneza. Odvezli su me i u Osvjenćim, Aušvic. Neboder, centralnu građevinu u središtu Varšave, koju su im izgradili Rusi, posprdno zovu Hram Svjatovo Josifa. U Varšavi me zadesila Dvadeset prva sjednica Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije. Otišao sam u ambasadu po informaciju i savjet da li da dalje ostanem u Poljskoj ili da se vratim u Jugoslaviju. U Beograd sam se vratio subotom pa sam nastavio za Zagreb, a u ponedjeljak sam opet bio u Beogradu. Najprije iz štampe, a onda uskoro i na sastanku Komiteta SK Komande Pete armije, čiji sam bio član, upoznat sam sa svim političkim događanjima i smjenama. Na nekom skorom vikendu, prilikom posjete majci, čuo sam i prvi vic o minulim događajima. Ranko Preradović, sin jedinac ubijenog Đure, uglavnom povučen, ali u svom momačkom društvu poznati zabavljač, vozio je na trakaču neku kačicu Milanu Biškupu, rođaku. Netko ga upita: „Kuda si naperio Ranko“? On od prve odgovori: „Idem po med, čujem da je crkla matica“. Ovo mi se toliko dopalo da, osim ovog prigodnog humora, nisam upamtio niti jednu drugu dosjetku o tim događanjima. Početkom sedamdest i druge premješten sam za savjetnika u Republički sekreterijat za narodnu odbranu Hrvatske. Tu sam za nepunih pet godina apsolvirao saznanja o sistemskom hrvatskom nacionalizmu sa ličnom konstatacijom: „Bilo je personalnih promjena na vrhu, ali front hrvatskog nacionalizma je ostao čitav na dostignutim pozicijama iz decembra 1971. godine“. Tu su mi još pridodali epitet srpskog nacionaliste, a oni to, kao, nisu bili. Čast rijetkim iznimkama, koje su znale za takvo moje mišljenje. Cijeneći vlastite snage i rezultate na poziciji koju sam imao, dio preokupacija preusmjerio sam u gradnju kuće na očinstvu u Grubišnom Polju i nove vikendice poviše Stančića. Dugoročno, to se pokazalo kao promašaj u mome životu i potvrdilo nepokolebljiv stav moje majke, seljanke sa pet razreda osnovne austrougarske škole – trebao sam na vrijeme otići u Srbiju. Sarkastično zaista do suza moja glava u koju sam strpao, pored osnovne škole, gimnaziju, vojnu akademiju, veliku maturu, medicinski fakultet, specijalizaciju, tečajeve za naučno-istraživački rad i, konačno, odbranu doktorske disertacije, nije bila u stanju da donese takvu razumnu, racionalnu odluku. Kad o tome razmišljam, izlazi mi nekako da je to posljedica nečeg što je u mene bilo unijeto, ugrađeno, a nije bilo moje. Nažalost, sve do 15. avgusta 1991. godine, unatoč nizu mojih saznanja i postupaka suprotstavljenih toj usađenosti stranog, ono je ostalo dominantno!

Uglavnom tihi, a ponekad u valovima, egzodus srpskih porodica (a i pojedinaca i novostvorenih mladih brakova) trajao je konstantno, sve do 1991. godine. Nije zanemariva pojava kupovanja placeva koju sam već spomenuo i gradnja kuća po Srbiji koje su pravljene po onome – zlu ne trebalo.

Spisak srpskih porodica koje su u vremenu 1945–1990. godine odselile sa Bilogore:

Mali Grđevac – Domuzin Vlado (Bgd), Gašparović Jovanka (Bgd), Grakanić Rade (Bgd), Borić Zdravko (Bgd), Mileković Drago (Sombor), Jovanović Nikola (V. Plana), Bobić (Pančevo), Lalić Milan (Bgd), Lalić Branko (Bgd), Lalić Đorđe (Bgd), Dragić Đorđe (Borovo Selo), Bajević (Vršac), Mileković Čedo (Sombor). Toliko je odselilo od tamošnjih sedamdesetak kuća.

Velika Barna – Gajić Dane (Bgd), Gajić Dušan (Bgd), Gašparović Savo (Leskovac), Gavran, dvije porodice.

Mala Barna – Sadžak (Sombor), Sadžak (Smederevo), Vlaisavljević Mićo (Kovin).

Velika Peratovica – Krga Nikola (Požarevac), Krga Milan (Bgd), Krga Branko (Bgd), Krga Milan (Bgd), Ilinčić Savo (Australija), Krpica Savo (SD), Trajković Obrad (SD), Dardić Spaso (SD), Dardić Ljuban (SD), Velagić Nikola (Švedska), Dardić Nikola (Bgd), Rekić Mile (SD), Lalić Dušan (Bgd), Lalić Dušan, Stevin (Austrija), Novković Aleksa (Bgd), Parmak Stevo (Zgb), Parmak Branko (SD), Gazibara Milan (Zgb), Ergarac Andrija (Bgd), Ergarac Blagoja (SD), Karanović Milorad (SD), Vudrag Božo (Bgd), Aleksić Lazo (Bgd), Rekić Sava (Zgb), Rekić Mićo (Bgd), Rekić Tomo (Bgd), Trbojević Milan (Bgd), Trbić Nikola (Loznica), Trbojević Mitar (Švedska), Zagorac Stevan (Bgd), Zagorac Milan (Bgd), Trbojević Čedo (SD), Trbojević Milan (SD), Trbojević Ljuban (SD), Savatović Milan (SD), Savatović Ostoja (Bgd), Vudrag Mile (SD), Vitez Stevo (SD), Trbojević Glišo (Zaječar), Bosanac Nikola (Đakovica), Bosanac Đuro (Kovin), Bosanac Milan (SD), Kosanović Nenad (Bgd), Kosanović Đuro (Bgd), Kosanović Stevo (SD), Kosanović Vlado (SD), Vudrag Pero (Bgd), Vudrag Mile (Bgd), Jovičić Mitar…Dardić Slavko (SD), Vudrag Đuro….Trbojević Stevo (Bgd), Trbojević Gojko (SAD), Trbojević Gojko, Milin, (SAD), Tulum Mićo (Rijeka), Jančija Mićo (Njemačka), Miladinović Pero (SD), Tulum Blagoja (Rijeka), Tulum Rade (Bgd), Tulum Tadija (Bgd), Tulum Rade, Đurin, (Rijeka), Tulum Stevo (SD), Tulum Branko (Bgd), Tulum Boro (Vukovar), Tulum Ranko (SD), Sirovica, lugar (neoznato), Trbojević Ilija (Australija).

Mala Peratovica – Torbica Mirko (SD), Torbica Mitar (SD), Popara Stevo (Bgd), Lolić Jovo (Garešnica), Kovačević Glišo (Bgd), Jezdić Slavko (Daruvar), Jezdić Stevo (Daruvar), Jezdić Nikola (Daruvar), Ječmenica Mića (SD), Ječmenica Mile (SD), Tesla Filip (SD), Šegić Živko (SD), Šegić Dane (SD), Šegić Branko (Zgb), Kovačević Glišo, drugi, (SD).

Dapčevački Brđani – Korać Nikola (Bjelovar), Cvijanović Stevisa (Bgd), Cvijanović Branko (Bgd), Korać Blagoja (Borovo Naselje), Korać Đuro (Njemačka), Kupreš Rajko (Daruvar), Kupreš Cvijeta (Zgb), Ljuđtina Stojan (Bgd), Lolić Nikola (Bgd), Lolić Gojko (Bgd), Lolić Mara (Daruvar).

Grubišno Polje – Cvikić Nikica (Bgd), Pejnović Ljuba (Zgb), Bude Pejnović (Bgd), Mirko Pejnović (Bgd), Jela Popović (Rijeka), Tina Gruber Vojnić (SD), Amidžić Zorka (Rijeka), Šegić Ana (Bjelovar), Šegić Danica (Bgd), Kovačević Stevo (Bgd), Inđić Milan (Bgd), Brkić… (Bgd), Čupić… (Bgd), Prodanović… (Bgd), Kljajić Njegovan i Milovan (Bgd), Kovačević, Tintor Seja, Vitez Stevo (SD), Vekić Milan (Daruvar), Vitez Milan (SD), Korać Stevo (Aleksandrovac Požarevački), Đuro Gazibara…. Dražić Gojko (Šid), Cvikić Dušan…., Golić Stevo (St. Pazova), Kosijer Stevan (Bgd), Pane Torbica (Rijeka), Cvijeta Bugarinović (Bgd), Mačak Boro, Mican (SD), Vukšić Pero i Bosljka…., Nikolić Ilija (Bgd), Kojić Milan (Bgd), Ana Gavran (Bgd), Vekić Dušanka (Bgd).

Napomena:

Tabela je nepotpuna. Nedostaju podaci za čitava sela.

Ipak, poslije sedamdeset i prve na mnoge stvari, događanja i pojave gledao sam drugačije. U svakom slučaju, kritičnije. Nadolazila su spontano, a na neki način sam i prizivao neka sjećanja koja su u meni odranije imala svoje mjesto. Danas, sa distance, kako se to kaže, kad prevrćem sjećanja uvijek si pripisujem nekakvo dvojstvo u meni. Proces moga odgajanja od najranije mladosti imao je osnov u smrtnom strahu koji sam proživljavao i preživio prije toga procesa. Predao sam se bez ikakvog razmišljanja, bez i trunke sumnji i rezerve, svemu onome što su bili sloboda i sigurnost. Očito, meni takvom, sloboda i sigurnost su bili sve i dosta. Sve ostalo bilo je tome podređeno, a živio sam da bi to dvojstvo održao. Međutim, ima tu jedna generalna finesa u mome cjelokupnom odgoju. Opći interesi, populacija, vojska, briga o potčinjenima, razmišljanje o pravdi, korektnost i odgovornost u službi, pa i ozbiljne primjedbe svima koje sam uvažavao i respektirao uvijek su bili u prvom planu. Ja sam bio u drugom planu (ako sam kao briga o sebi uopće postojao). U to područje općeg ispred ličnog normalno se uklapalo i moje dobronamjerno i iskreno razmišljanje i o događanjima vezanim za srpski narod na Bilogori. Kao ni po ostalim pitanjima, nisam ni ovdje vidio razloga da se bavljenje time može loše reflektirati na mene, na moju poziciju u lošem, da ne kažem prezirnom smislu. Zato što se ja time nisam do sada bavio, nisam smatrao da je to tabu ili, u najmanju ruku, za moju okolinu i poziciju nepoželjna tema. Nisam niti zapažao, niti dobivao nekakve loše reakcije, pa sam to, kao i ostale opće stvari, smatrao normalnim i za mene uobičajenim. Nije mi padalo ni na kraj pameti da postoji prešutno, perverzno i podlo praćenje koje će me na kraju, kao nekim argumentima, pritisnuti uza zid i maknuti me iz sistema kojem sam počeo biti smetnja. Bez obzira na to što sam već imao iskustvo da je i među generalima i pukovnicima bilo (pa i da, po mojoj ocjeni, ima) hrvatskih nacionalista i protivnika Jugoslavije, čiji oni generali jesu, naivno sam mislio da oni o mome poštenju, bez obzira na to kojom temom se bavim, imaju mišljenje kao ja. Ipak, osjetio sam zlonamjeru, ali sam bez obzira na to ostao svoj, iskren i pošten, bez dvoličnosti. To su, međutim, perverzni promatrači po zadatku znali da iskoriste i upakuju. Proizveli su mi dvorsku budalu u Zavodu na čije instruirane, provokativne postupke sam starješinski beskompromisno reagirao, a oni su počeli da me, kao, ispravljaju u rukovođenju i komandovanju. Jasno sam stavio do znanja na sastanku sa generalom Špegeljom, Kemalom Buzaljkom i pukovnikom Vuksanovićem da se protiv mene vodi igra na nivou Komande, a ne na nivou dvorske budale u Zavodu. Tu moju tvrdnju uskoro je potvrdilo ukidanje Rješenja kojim mi je bio dodjeljen četverosobni stan. U vezi s tim, tražio sam prijem kod generala Špegelja. Tu je prema meni, a čuvajući i sebe od generala Čanadija, ispao korektan. Vidio je da je sva ta prljavština prešla svaku mjeru. Ponio se ljudski, donio je po mene najbolje rješenje koje je on mogao donijeti.

< Osjeća se dolazak Hrvatskog proljeća           Sadržaj         Prisilno penzionisanje, slobodno vrijeme za stare preokupacije >