Vladimir Nazor: Majka pravoslavna

Zločin nad srpskom porodicom 1941.​

Pjesmu je u januaru 1943. godine napisao Vladimir Nazor, ubrzo pošto je prebjegao u partizane. Bio je zapanjen zatečenim prizorima popaljenog Korduna i masovnih ustaških zločina nad srpskim stanovništvom.

Majka pravoslavna

Jesi li se nasjedila na garištu kuće svoje,
– Oh, ta kuća bijedna!
Tražeć okom i rukama kolivčicu malog Jove,
Ikonicu Svetog Đurđa
i đerđefić tvoje Ruže?
Sve je sada dim i pepel,
sve proguta čađa tavana,
Ti, slomljena krepka grana,
najbednija međ ženama,
Majko pravoslavna!

Jesi li se nahodala nogama što jedva nose,
-Oh, te noge bolne!
Jesi li se umorila tražeć Rulgu, kravu svoju,
Kravu svoju, hraniteljku stare bake i dječice?
Da l je vuci rastrgoše, il je sakri šuma travna?
Ne muči se! Za koga bi sada bili sir i mlieko,
Majko pravoslavna.

Jesi li se zaplakala nad sudbinom druga svoga,
– O druže ljubljeni!
Izdajom ga uloviše, kao psa izmlatiše,
Mučili ga, vezali ga, bacali ga u tamnice.
I on, koga srce vuklo djela vršit teška slavna,
Kao hrom se bogalj vrati, da ti umre na rukama,
Жeno pravoslavna.

Jesi li se nakukala iznad one strašne jame,
– O jamo prokleta!
Gdje s grkljanom prerezanim
djeca tvoja sada leže
Pokraj bake, i gdje majku svoju zovu, za njom plaču;
I boje se, jer je rupa puna ljudi, vlažna, tamna.
Šutiš. Pečat šutnje jad je na usta ti udario,
Majko pravoslavna.

Bliediš, tanjiš i kočiš se, no bol nemoj gušit svoju,
-Bol ti preduboku!
Pusti neka tužba tvoja odjekuje širom zemlje,
I nek traje vjekovima.
Neka čuju u što sada
Promjetnu se sjeta tvoja, tvoja tuga stara, davna.
Šutiš. Bliediš. I oreol mučeništva već te kruni,
Majko pravoslavna.

U popaljenom srpskom selu
kod Vrginmosta, januara 1943.

Izvor: Svetosavlje

Vezane vijesti:

SVE JE PAЖLJIVO ZAPISIVAO – Jadovno 1941.

BRANKO.. – Jadovno 1941.

Knjige su završavale na smetljištu, neke i u vatri – Jadovno …