U snovima javlja mi se često
moje rodno mjesto ,
sada mi i kose sijede često
nedostaje mi moje rodno mijesto ,
ko otjera sivu pticu
sa šamarice u ravnicu
mjesto moje spominjem te često ,
gdje pšenica je nicala ,
a šljive su se kupile ,
gdje rakija se pekla vruća ,
gdje je ostala moja kuća
tuđe sunce me sada mije ,
a rodom sam sa banije
devedeset petu ne spominjem lako
zbog nje bi cjelu noć plako
godine su mnoge prošle ,
a od une do drine
ostalo je puno praznine ,
tuđina me štipa za grudi ,
a srce hoće da poludi
ostao mi je strah u duši ,
a imanje mi se polako ruši
prazne kuće zjape i plaču
dok ja prelazim raču …
Autor: Veljko Ostojić
Izvor: Banija onlajn
Vezane vijesti: