fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Ubijanje civila – velika pobjeda

Drugi tuzlanski korpus, jedan od najvećih korpusa Armije BiH, koju su kontrolisale muslimanske vlasti, u svojoj monografiji među najveće pobjede ubrojao je uništavanje na stotine srpskih sela, kao i ubistvo nekoliko hiljada srpskih civila – ističe direktor beogradskog Centra za istraživanje zločina nad Srbima Milivoje Ivanišević.

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/preporucujemo/2012/milivoje-ivanisevic.jpg

On u „Eseju o muslimanskim vojnim pobedama tokom rata 1992-1995“ godine, u koji je SRNA imala uvid, analizira i ocjenjuje da sa strateške tačke ta mjesta nisu imala nikakav značaj, da se radilo o malim srpskim selima i zaseocima, u kojima su na svirep način uglavnom ubijani srpski civili, stariji ljudi, žene i djeca.

Ivanišević analizira podatke iz „Monografije Drugog korpusa Armije BiH“, u kojoj su na oko 500 stranica dosta precizno evidentirani svi značajniji dokumenti, događaji i „pobjede“ tog korpusa od formiranja do kraja rata, kao i napadi na srpska sela u deset opština – Bratunac, Brčko, Gradačac, Banovići, Vlasenica, Kalesija, Kladanj, Zvornik, Srebrenica i Tuzla.

Ovaj srpski istoričar ocjenjuje da je Armija BiH bila angažovana u „oslobađanju“ isključivo nebranjenih sela i zaselaka srpskog stanovništva, državljana BiH, i viševjekovnih katastarskih vlasnika posjeda na kojima su živjeli i njihovi daleki preci.

Ivanišević navodi da ugljenisana tijela stradalih mještana, ubistva na svirep način hladnim oružjem ili spaljivanjem nisu bila rijetkost u pohodima jedinica Tuzlanskog korpusa.

Zahvaljujući „tolikim uspjesima“ ovog korpusa, ironično primjećuje Ivanišević, oslobođeno je ili uništeno, prema podacima iz Monografije, više stotina srpskih sela, naselja, zaselaka, a ubijeno je 3 585, kako se navodi, „agresorskih vojnika“.

„Kako je moguće, izuzev kad je reč o posebnom strateškom interesu, nazvati značajnim uspehom ili značajnom pobedom osvajanje sela od svega nekoliko stotina stanovnika, kad je u pitanju ne samo relativno malo naselje, već i naselje u kome žene i deca čine skoro dve trećine meštana“, pita Ivanišević.

U neke od svojih „velikih pobeda“ Tuzlanski korpus ubraja napad na JNA u „Tuzlanskoj koloni“, gdje su ubijena 84 lica, uglavnom državljana BiH, kao i napade na 12 srpskih sela – Kravice, Ratkovići, Dubnica, Željeva, Brežani, Klještani, Bukovac, Cerik, Avramovina, Rastošnica, Jelačići, Pelemiši.

U napadima od maja 1992. do 1994. godine, prema Ivaniševićevim podacima, u „Tuzlanskoj koloni“ i 12 manjih sela ubijena su, imenom i prezimenom, 434 uglavnom srpska civila svih uzrasta – žene, djece, starci.

U svoju „veliku pobedu“ Tuzlanski korpus ubrojao je i surovo ubistvo 75 Srba u selu Kravica, na Božić, januara 1993. godine, dok broj ranjenih i protjeranih nikada nije mogao biti evidentiran, a prikupljanje i sahrana pokojnika trajali su mjesecima.

Muslimansku vojsku, jedinice 8. operativne grupe, potom 28. divizije, sa sjedištem u Srebrenici, u sastavu Tuzlanskog korpusa, predvodio je Naser Orić, a poslije „oslobodilačkih pohoda“ ovih formacija ovaj kraj desetkovan je više nego u vrijeme Drugog svjetskog rata i ustaških pokolja na Srbima 1941–1945. godine.

Jedinice Tuzlanskog korpusa su u napadu na Rastošnicu, najveće srpsko selo u opštini Zvornik, u septembru 1992. godine ubile 74 lica srpske nacionalnosti, među kojima je bilo i dosta starih i žena, kao i srpskih izbjeglica koji su se tu sklonili.

U napadu na pretežno srpsko selo Dubnica, opština Kalesija, 25. maja 1992. godine ubijeno je 38 Srba, od kojih su mnogi ubijeni hladnim oružjem, veliki broj je ranjen i otjeran u okolne, pretežno tuzlanske logore, a reporter tuzlanske televizije je istog dana trijumfalno obavijestio svoje gledaoce: „Dubnica nije više selo u kome se može živjeti“.

U opštini Srebrenica u junu 1992. godne u napadu na selo Brežani ubijeno je 30 Srba, a u ovom selu su nakon napada nađena i ugljenisana tijela nekoliko žrtava iz porodice Rankić.

Snage takozvane „Viteške brigade“ Tuzlanskog korpusa su dva puta tokom 1992. godine napadale malo selo Cerik, u opštini Brčko, gdje su ubili 28 Srba, a iste godine je u napadu na seoce Avramovina, u opštini Gradačac ubijeno deset srpskih mještana.

U napadu na srpsko selo Ratkovići, u opštini Srebrenica u junu 1992. godine ubijeno je 27 srpskih civila, a fotografija majke koja je, prilikom obdukcije i sahrane u susjednom bratunačkom selu Fakovići, držala lobanju svog sina koga su ubili muslimanski vojnici, obišla je svijet i objavljena je u mnogim publikacijama često sa veoma spornim i neistinitim potpisom. Riječ je o Dobrini Prodanović koja je držala glavu sina Živana.

Godine 1994. u napadu na dva srpska sela u opštini Kladanj, u januaru i martu, ubijeno je 27 Srba u selu Jelačići i 17 Srba u selu Pelemiši, a 1992. godine u posavskom selu Bukovac ubijeno je 15 Srba, najviše u dvorištima svojih kuća poslije povratka sa poljoprivrenih radova.

Preživjeli su otjerani u logore i izloženi najraznovrsnijim fizičkim zlostavljanjima koje stari i bolesni nisu mogli preživjeti.

U junu 1992. godine u napadu na malo srpsko selo Željeva sa nešto više od 350 stanovnika, u opštini Banovići, ubijeno je pet srpskih civila, a veliki broj ih je odveden u zloglasni koncetracioni logor koji se nalazio u zapuštenim podrumskim prostorijama Željezničko-transportne radne organizacije „Banovići“, imovina im je poharana, kuće razorene i spaljene.

U „velike pobjede“ Tuzlanski korpus je ubrojao i napad na srpsko siromašno brdsko selo Klještani sa 82 stanovnika, koje je napadano dva puta i gdje su ubijena četiri lica iz porodice Klještani, a u traganju za skrivenim Srbima učestvovali su i muslimanski civili, žene, čak i djeca.

Ivanišević ukazuje na paradoks da je korpus koji sebe naziva pobjedničkim tokom rata imao gubitke od 7 450 šehida – „mučenika za vjeru“, dok je ubijeno 3 585 pripadnika, kako je navedeno, „poraženog srpskog agresora“, odnosno da je poražena strana imala duplo manje gubitaka od „pobjedničke“.

Ovaj beogradski istoričar zaključuje da je u tom svom „pobjedničkom“ pohodu tokom čitavog rata u BiH Drugi korpus poznatiji kao Tuzlanski korpus „oslobodio“ od „srpskog agresora“ jedva 2,5 odsto ukupne teritorije BiH i procjenjuje da bi mu za „oslobađanje“ čitave BiH tim tempom trebalo sto godina.

Priredila: Vesna ŠURBAT

Izvor: srna

 

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: