“Topoli užasa” produžen život

Banjaluka – “Topoli užasa” na mjestu gdje se Una uliva u Savu, prirodnom spomeniku koji svojim postojanjem svjedoči o stravičnim ustaškim zločinima, stručnjaci Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa, sa restauratorom i konzervatorom Milicom Kotur na čelu, udahnuli su novi život.

Milica Kotur kaže za “Glas Srpske” da su radovi bili izuzetno zahtjevni, ali rad na jednom ovakvom projektu ima višestruki značaj.

– Na ovom “gorostasu” od drveta, koje je bilo na otvorenom prostoru, primijenili smo potpuno nove metode, jer se do sada nismo sreli sa sličnim projektima u našem radu. Restauracija se nije odnosila samo na drvo kao drvo, jer ono ima posebno istorijsko sjećanje, koje na sebi ima toliko muke i patnje da mi nismo smjeli uništiti nijedan trag toga – istakla je Koturova.

Kako je pojasnila, u svom radu su se trudili da ne poremete nijedan doživljaj drveta koji je živi spomenik stradanja od ustaških zločina.

– Drvo smo zatekli u veoma lošem stanju, bilo je prilično trulo, zahvaćeno crvotočinom, napuknuto, ispunjeno lišajevima, mahovinom, truleži. Sve smo to uklonili i iščistili posebnim tehnikama i materijalima, a velike grane smo osigurali od daljeg propadanja, tako što smo ih armirali i učvrstili – kaže Milica Kotur.

Ona dodaje da su to sve uradili ne opterećujući samo drvo, tako što su koristili posebne materijale i nove tehnike, vršeći potrebne eksperimente na licu mjesta.

– Drvo je armirano rostfrajnim flahovima i armaturama, tako što smo ušli u srž drveta koja je čvrsta. Odlučili smo se za rostfraj, jer on neće korodirati i ni na koji način oštetiti drvo. Oko armature smo drvo učvrstili posebnim smolama koje ne reaguju sa drvetom, tako da smo i na taj način zaštitili samo drvo – pojasnila je Koturova i dodala da su sve popunili  posebnim elastičnim plombama, te na kraju sve zamaskirali korom drveta, kako se ne bi vidjele njihove intervencije.

Ona je naglasila da “Topola užasa” danas izgleda kao živo sjećanje na svu patnju i užase koje je ona pretrpjela i doživjela, pa su se zbog te velike simbolike potrudili da se nijedna intervencija na drvetu, dužine 17, a širine četiri metra, ne vidi.

– Posebnu pažnju smo posvetili tome da restauracija da najbolje od topole, a da ne bude naša intervencija ta koja je vidljiva, nego “Topola užasa”, kojoj smo produžili život i tako ostavili budućim generacijama na sjećanje na svu patnju i stradanja u Donjoj Gradini – zaključila je Koturova i dodala da su ponosni na ovaj veliki i obiman projekat, te da je to na neki način bila njihova dužnost prema svemu onome što se dešavalo u Donjoj Gradini

Radovi na “Topoli užasa” trajali su mjesec i po, od planirana dva. Restauracija je rađena po projektu Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa, a projekat je finansiralo Ministarstvo prosvjete i kulture RS.

Publikacija

– Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa planira da do kraja ove godine objavi publikaciju svih radova koje smo vršili u Donjoj Gradini na “Topoli užasa”. Dobili smo ponude da se ta publikacija predstavi u najjačim institutima za drvo, pa ćemo joj zbog toga posvetiti više vremena – rekla je Milica Kotur.

Izvor: GLAS SRPSKE