fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

„Teško svakom svome bez svojega“ – pomognimo pokloničko putovanje na obeležavanje godišnjice stradanja sela Prebilovci u genocidu NDH

Komeserijat za izbeglice Srbije objavio je 12.jula preliminarnu listu projekata koje novčano podržava po prethodno objavljenom konkursu za obeležavanje važnih datuma iz istorije, značajnih za populaciju izbeglica, posebno datuma stradanja našeg srbskog naroda. Podržali su 31 projekat ali na spisku nema udruženja SND Prebilovci za obeležavanje godišnjice stradanja sela Prebilovci u genocidu NDH 6.avgusta 1941.godine.

Milenko Jahura, predsednik ovog udruženja, kaže da je planirano pokloničko putovanje iz Beograda i Novog Sada za Prebilovce 5/6.avgust 2018.godine.

„TEŠKO SVAKOM SVOME BEZ SVOJEGA… Mesta u autobusu od 73 mesta su popunjena, a nemamo novac na računu da platimo prevoz, kakva je situacija bila i prošle godine pa je na kraju rešena. Zahvalni smo Vladi Cuciću i Komesarijatu za dosadašnju podršku i nećemo se žaliti. Od sredstava koje imamo možemo pokriti 1/3 troškova samog prevoza s tim što ove godine nećemo štampati majice, niti moći da pomognemo naš Hram u Prebilovcima, ni ishranu onih koji tamo dođu, niti da organizujemo posetu jamama u okolini… Za nedostajući deo novca za prevoz opet trebamo tražiti donacije od fizičkih i pravnih lica, što je jako neprijatno.“

Pozivamo naše čitaoce da pomognu da udruženje SND Prebilovci 6.avgusta zaista oda poštu stradalima u genocidu NDH

Dinarski račun:
SND Prebilovci, Beograd, Rimska 5
svrha: donacija
račun: 205-106373-02

Instrukcije za uplatu na devizni račun:

Nebivali zločin

U zoru, 4. avgusta, ustaški rojevi iz okolnih sela, postupajući po brižljivo pripremljenom planu, u gustim streljačkim strojevima, opkolile su prostrani teren sela Prebilovaca. Stanovništvo sela je tu noć prespavalo u brdu, ali u svanuće žene i deca se vraćaju svojim kućama, ne očekujići da će i oni biti meta napada. Kako je pucnjava počela pre nego što je potpuno zatvoren obruč sa istočne strane, veliki broj odraslih muškaraca iz sela uspeo je da umakne u Hutovo blato, gde su mnogi, u ševaru, preživeli.

Ustaše prikupljaju žene sa decom i zatvaraju ih učionicu seoske škole. Oko 11 časova, dotle prikupljene, u koloni ih po četvoro, uz batinjane, sprovode nadomak mosta na reci Bregavi. Prethodno su ispred škole, kundacima poubijali starice koje nisu mogle da pešače. One koji su stigli do mosta, potrpali su u četiri kamiona i odvezli u žitni silos u susednim Tasovčićima, koji je toga leta bio sabirni logor čapljinskih Srba na putu za jame.

Tu je, bez vode i hrane, ova grupa prebilovačkih nesrećnika prenoćila, uz stalno uznemiravanje ustaša koje su upadale sa baterijskim lampama tražeći lepše devojke za silovanje. Odavde je, u svanuće, kada je ustaški stražar za kratko otvorio silos, uspela da pobegne Joka Ekmečić, udata Jahura, jedina od mnogih koje su ustaše povele ka Šurmanačkoj jami. Iz seoske škole spasile su se Mara Bulut, žena Gojka i Jela Ekmečić, žena Marka, sa dve devojčice.

Popodne 4. kao i 5. avgusta ujutro, ustaše po Prebilovcima hvataju i dovode u školu preostale žene i decu kojima govore da će ih preseliti u Srbiju. Jadan narod je u ovo poverovao pa su se oblačile u najlepše što su imali, noseći sa sobom zavežljaje. Ova grupa bila je izložena stravičnijem iživljavanju, posebno nad devojkama, dok su uhvaćeni muškarci, posle mučenja, ubijani u dolu ispod sela. Ispred škole, posle silovanja i mučenja, ubijene su Stana Arnaut, seoska učiteljica i Slavica Bulut, Slovenka, ranije katolička časna sestra, koja nije htela da se odrekne muža Žarka.

Ova grupa je 5. avgusta poslepodne, prvo pešice, a zatim kamionima sprovedena pravo u centar Čapljine, na železničku stanicu, gde je potom dovezena i grupa iz silosa.

Bezdušno i sadistički, ova nejač, njih oko 500, pred očima hrvatskog i muslimanskog stanovništva koje im nije pružilo ni kap vode a kamoli pokušalo da ih spase, na temperaturi od oko 40 stepeni, potrpana je i zatvorena u šest stočnih, tzv. G vagona. Predveče su odvezeni sedam kilometara na sever, do Šurmanaca, gde u ostali na koloseku zaključani u vagonima do jutra, 6. avgusta.

U njihovoj pratnji bila je velika grupa ustaša iz Čapljine i okoline, na čelu sa Andrijom Buljanom, monstruoznim tabornikom iz sela Dretelja. Sačekala ih je isto tako velika grupa zločinaca iz Šurmanaca, Merđugorja i Bijakovića na čelu sa zloglasnim Ivanom Jovanovićem Crnim, ustaškim glavarem sela Šurmanaca. Bilo ih je više stotina, a jedan od njih je posle rata na sudu rekao da ih je neposredno u zločinu učestvovalo 150.

Ovi zločinci, opremljeni drvenim kocima od 2 metra, na koje su vezivani venci duvana za sušenje, isterala je iz vagona prebilovački narod i poterala ih uzbrdo. Zaustavili su ih na kilometar od jame Golubinke, gde su ih pretresli i opljačkali, a zatim podeljene u manje grupe, počeli voditi ka ponoru. U jamu su ih gurali kočevima, a manju decu su sadistički bacali uvis iznad ždrela jame, širokog oko 4 metra. One koji si se u očaju hvatali za kamene ivice udarli su kočevima po rukama i glavi sve dok ne popuste i padnu u ponor, čiji je vertikalni pad otovora 27 metara da bi se posle spiralne strmine jama završila velikom galerijom, na dubini od 66 metara od otvora.

Samo iz Prebilovaca u ovu jamu živo je bačeno oko 500 žena, devojaka i dece. Vrhovni sud Bosne i Hercegovine pominje brojku od 570, ustaše jamari 520, a Okružni sud u Mostaru 470 žrtava iz Prebilovaca, stadalih u Šurmanačkoj jami. Većina njih je preživela pad, sa prelomima ili bez njih, kao i brdo kamenja koje su posle toga ustaše gurale u jamu. Naime, prebilovačka nejač je padala na gomilu leševa prethodno bačenih sarajevskih Srba, što je ublažavalo udar čije su posledice lakše preživljavala deca. Ivan Jovanović Crni je sutradan bacio dve bombe u jamu, verovatno da u okolnim kućama meštani ne bi slušali krike paćenika. Ovo je svakako bilo bez efekta, jer su se bombe morale rasprsnuti znatno pre pada na tlo jame, pa su se jauci iz nje čuli još 7 dana.

Narednih dana i nedelja, sve do 28. avgusta u Prebilovcima (koje hrvatske vlasti kolonizuju ustaškim porodicama i menjaju naziv mesta u Novo Selo) i okolnom terenu, ustaše organizuju hajke na preostale Srbe. Masovna ubijanja su vršena na Kravarici kod Medanovih kuća, pored jezera Škrka, u dolu ispod sela, na Gostiljcu i pored bunara u Bregavi, zaseoku Brdo, seoskom groblju, Orahovom dolu… Na lokalitetu Morin otok kraj Bregave, zaklano je 50 Prebilovčana koji su se dobrovoljno predali ustašama, utučeni saznanjem da su im cele porodice stradale u Šurmanačkoj jami.

Prema podacima hrvatskog oružništva (žandarmerije), ustaše su u avgustu 1941. godine ubile 820 Srba iz Prebilovaca. Iz 51 porodice niko nije preživeo, a preživelo je ukupno njih 170, od čega su njih 15 žene, devojke i deca mlađa od 15 godina.

(IZVOR: JADOVNO-PREBILOVCI)

Sveti Novomučenici Prebilovački
Sveti Novomučenici Prebilovački

Sveti novomučenici Prebilovački i donjohercegovački, molite Boga za nas!

19.7.2018. za SRBski FBReporter priredila Biljana Diković

Izvor: SRBski FBReporter

Vezane vijesti:

Pođimo u Prebilovce jer Krajišnici ne zaboravljaju!

Da nikad ne zaboravimo: Najstrašniji zločini nad srpskom decom i mladim majkama

Kako su prije 26 godina Prebilovčani po drugi put ubijeni

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: