arrow up
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
POMOZITE NAŠ RAD DONACIJOM
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish

Ustaški zločini na području Banjaluke: Iz tame izašli, u tamu vraćeni

7. februar 2025.

Zdrav razum govori da ne postoji zlodjelo koje ostaje bez traga, iz prostog razloga što ne postoji zločin bez žrtve. Svaki zločin ostavlja osnovni trag u vidu onoga što pravna nauka naziva corpus delicti – činjenice o počinjenom djelu koja se sastoji iz posljedice sa jedne strane i uzročne namjerne radnje sa druge. U slučaju masovnih ratnih zločina, koji su po svojoj nužnosti uvijek sistematizovane serije postupaka, tijelo zločina nameće se u svojoj brutalnoj očiglednosti: žrtve su nekada bile žive, govorile su, radile su, imale porodicu, posjedovale pokretne i nepokretne stvari, ukratko, postojale su; u međuvremenu su ućutkane, otpuštene, otrgnute od voljenih, opljačkane, nestale, ubijene. Djela ostavljaju tragove, a tragovi

RTRS – dokumentarni film „NINA“

6. februar 2025.

Svjedočanstvo o pokolju u Drakuliću, Šargovcu, Motikama i rudniku Rakovac. Istinska svjedočenja o stradanju Srba u banjalučkim selima Drakulić, Šargovac, Motike i rudniku Rakovac 7. februara 1942. godine kada su ustaše su iz poglavnikovog takozvanog „Tjelesnog zdruga“, uz pomoć banjalučkih ustaša i komšija, pobile Srbe bez ijednog ispaljenog metka, sjekirama, noževima krampovima i „srbomlatom“. Među žrtvama je bilo i 551 dijete. Autor emisije Mira Lolić Močević

Piskavica

Godišnjica ustaškog pokolja stotina potkozarskih Srba

6. februar 2025.

U isto vrijeme, u februaru 1942. godine kada se u Drakuliću desio stravični zločin, ustaše su počinile još jedan pokolj u potkozarskim selima Ivanjska (današnje Potkozarje) i Piskavica, u kojima je na najbrutalniji način poklano više stotina civila, ali se o ovom zločinu do danas nije pisalo i skoro da mu je zatrt svaki trag. Pokolje u Piskavici i Ivanjskoj partizanska vlast je prećutala, vjerovatno, da bi izbjegla susret sa istinom da su za partizanske diverzije kažnjavani samo Srbi, a ne i pripadnici druga dva naroda. Zemni ostaci umorenih u Piskavici i Ivanjskoj nisu sakupljeni u zajedničku kosturnicu, već su uglavnom ostavljeni da počivaju po seoskim dvorištima, gdje su ih

7. februara 1942. počinjen je svirepi zločin u selu Štrpci kod Prnjavora

5. februar 2025.

Dana 7. februara 1942. godine, gotovo u isto vrijeme dok se dešavao pokolj Srba u selima Drakulić, Šargovac i Motike, u selu Štrpci kod Prnjavora hrvatske ustaše su na najsvirepiji način izvršili težak zločin uglavnom nad srpskim ženama i djecom.  Žrtve su bile starosti od 3 mjeseca do 70 godina. Žrtve su silovane, klane noževima, ubijane tupim predmetima, masakrirane i samo nekolicina je ubijena vatrenim oružjem. U banjalučkim selima ustaše su ubili uglavnom hladnim oružjem preko 2.300 Srba, većinom staraca, žena i djece, jer su vojno sposobni muškarci uglavnom bili u zarobljeništvu. U ovom pokolju stradalo je 551 srpsko dijete starosti od kolijevke do 14 godina. Na isti datum počinjen

Đurđica Dragaš: Jama

4. februar 2025.

Oči ne vide, al’ ruke osete, krv, lepljivi strah i vlažnu zemlju koja ih prima k sebi. Prokleta da si… jamo!!! Gole grane  miluju teški oblaci.Miriše na sneg i more, na so i uvelo lišće.Mešaju se vetrovi s juga i lička bura.Samuje Velebit! Vidim je tamo, kraj šumarka… gotovo neprimetnu, neuglednu, tihu.Otkrila je jesen. Prilazim joj klecavim korakom, udrhtalog oka, rasparanog  srca.Sklanjam grane, razgrćem davno uvelu travu i gledam…Gledam u njeno crno, bezdano oko. Nema sam,nema ni glasa, ni suze.Samo zube stežem…. prokleta da si… Na kolenima sam, crna i bolna kao njena utroba.Oči ne vide, al’ srce  čuje.Čuje smeh  okrvavljenih zveri i varnicu s njihovih kandži.Čuje vrisak,  jauke, nevini

USTAŠE RADOMIRU POKLALE SVIH 49 ČLANOVA PORODICE: Knjiga ratnog siročeta od 1942, posle 30 godina dospela u javnost

4. februar 2025.

Mili i rođeni moji, koji ste živi i vi koji to već odavno niste. Posvećujem vam ovu knjigu svedočanstava i dokumenata o ustaškim genocidnim zločinima nad mojim i vašim precima, s jedinom i poslednjom molbom da čuvate i sačuvate uspomene na ove naše mučenike i da sećanja na njih zadržite dugo, dugo, u neprekidnom pamćenju. Dok je 1991. godine ispisivao ovu posvetu na rukopisu svoje tek završene knjige „Jauk i eho jauka srpskog naroda u NDH 1941-1945“ Radomir Glamočanin (1925), ratno siroče iz sela Drakulića kod Banjaluke, a docnije uspešan i po dobru upamćen dugogodišnji direktor FADIP-a iz Bečeja, osetio je neopisivo olakšanje – nije to obična knjiga već spomenik,

Spomen_ploca_u_skoli_Djura-Jaksic_1.jpg

Pokolj u Šargovcu: 77 godina čekaju da ih pomenemo!

3. februar 2025.

Ima tome već nekoliko godina, mada se čini da je bilo juče. Vjerujem, da će gotovo svi oni koji su toga dana prisustvovali recitalu u OŠ „Đura Jakšić“ u Šargovcu, pamtiti taj dan dok žive. Učenici su recitovali, govorili stihove u spomen na 52 njihova vršnjaka koji su tu u školi pogubljeni prije sedamdeset godina. Kada su niz stepenice, u hol škole, pred okupljene počeli silaziti učenici, njih pedeset i dvoje, svaki sa voštanicom u ruci, niko nije ostao ravnodušan. A onda su potekli stihovi.. Oprostite nam ćutanje Ja, učenik VII razreda vas molim, mi, učenici ove škole vas molimo…u ime naših djedova, u ime naših očeva, u ime našeg

USTAŠE U KRVAVOM PIRU VIKALE: VRATI DECU, DOLAZI PAVELIĆ!

3. februar 2025.

Deda Rade (92) je preživeo Jasenovac, čudom preživeo klanje! Zlodela kakve je ljudski um u stanju da smisli, a ruka krvnika počini, dešavao se tu, pred nama. Čak i oni koji danas slave monstrume zgrozili bi se šta su bili u stanju da urade oni kojima danas kliču, uzvikujući „za dom spremni“. Rade Radivojac, jedan od preživele dece logora Jasenovac, kada je prvi put posetio stratište Srba, imao je tridesetak godina. Samo je video i setio se, a onda se od bola onesvestio! Imao je tu sreću da dočeka duboku starost. Sa svojih 10 godina, deda Rade bio je svedok jezivih strahota koje su se događale na ovim prostorima u

Đurđica Dragaš: VELEBITU…

2. februar 2025.

Kako da te ne volim kad sve moje u tebi spava. Lutala sam noćas po stazama tvojim, voljeni moj.Šaputala sam ti pesmu, luda od sreće što se sretosmo ponovo.Nestajala sam i rađala se na izvorima bistrim.Umivala se snegom što večno spava na vrhovima tvojim.Pitala sam te, starino moja, što se ne videsmo toliko dugo.Ćutao si… znaš za grehe svoje… Nemoj, podigni glavu, zamiriši lepotom.Opraštam ti…Opraštam pusto Brdo Dragaško,opraštam Kruškovače i Jarčju jamu.Opraštam Šaranovu i Katinu bezdanku,Jaminu i Jadovno,pašku grobnicu plavu.Opraštam ti mili,nisi ti kriv. Znam da si jedar od mladosti njihove.Da si moćan od krvi proključale, momačke.Znam da su tvoje trave kose devojačke.Da se modriš kao oči dečje.Znam da si

Bojan Vegara: NAJMLAĐI LOGORAŠ SILOSA

2. februar 2025.

Leo Kapetanović je najmlađi logoraš iz Silosa u Tarčinu. Autobusom je došao sa Ilidže kod babe Savke u zaseok Ravne, kod sela Luke nadomak Tarčina, odmah poslije prvih barikada u Sarajevu. Insistirao je da ide kod babe, jer na Ilidži je napeto i ne zna se ko će doći na vrata. Bilo mu je dosadno u stanu u Lužanima. Kod babe bar može da se igra sa rođacima u selu, a i blizu je šuma. Tako je Leo početak rata dočekao kod babe i našao se na muslimanskoj strani i to odvojen od roditelja za koje ne zna ništa. Znao je samo da je Ilidža srpska, ali više od toga

Božidarka iz Velike Žuljevice

2. februar 2025.

Gosti urednika Zagrebačke televizije, te večeri, bili su Kozarčani. Pred kamere i pod svjetlost reflektora sjeli su generali i heroji, kuriri i djeca s neobičnim ratnim sudbinama. Za istim stolom s ratnicima sjedela je i Božidarka Frajt, filmska i pozorišna glumica. Samo, ona nije došla ni kao lijepa žena iz filma „Živa istina“, za čiju je ulogu na festivalu u Puli 1972. dobila „Zlatnu arenu“, ni kao mlada partizanka iz „Užičke Republike“. Došla je kao gost urednika da čuje priču o Kozari — i sebi. Zato Božidarka neće zamjeriti što tu priču moram ponoviti od početka, jer ona počinje s Kozarom 1942, od njene druge godine. Bogdan Grublješić, Božidarkin otac,

Zločini u Ponikvama u nekadašnjoj opštini Gornje Dubrave kod Ogulina

1. februar 2025.

Ponikve, Gornje Dubrave, Ogulin. 31. januara 1945. godine, sve žitelje sela koje su zatekle ustaše kod kuće, poklale su i spalile u kućama. Njih 30, žena, muškaraca i djece. Povodom godišnjice zločina u  Ponikvama,  na teritoriji nekadašnje opštine Gornje Dubrave kod Ogulina,  iz knjige „Općina Gornje Dubrave – Radovi iz dalje prošlosti i narodnooslobodilačke borbe“ u izdanju Historijskog Arhiva u Karlovcu prenosimo sljedeće redove.   Jedan od najtežih i najstrašnijih pljačkaških pokolja, izvršili su ustaše 31.1.1945. godine u Ponikvama, o čemu Goranski vjesnik donosi slijedeći napis: »Dan 31.1.1945. godine ustaše su, izvršili pokolj u Ponikvama, kotar Ogulin. Poklali su 36 osoba, većinom žena, djece i staraca. Da bi zadovoljili svoje

Sjećanje na Matiju Stijačića, žrtvu ustaškog terora i genocida

31. januar 2025.

Sveti Sava je istovremeno i svjetski dan sjećanja na žrtve holokausta, pa je red da se podsjetimo na neke od žrtava, užasnih zločina i genocida koji su ustaše Ante Pavelića počinile nad Srbima u zloglasnog fašističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Jedna od skoro milion nedužnih žrtava ustaškog i fašističkog terora je i sveštenik Matija Stijačića, rođeni Trebinjac kojeg su nakon mučenja ustaše bacile u jedno od jama i masovnih stratišta na Velebitu.  Nažalost većina Trebinjaca ne zna puno o Matiji, iako je mučenički postradao od ustaške ruke, kako on tako mu otac i sin, a još nema ni svoje ulice u rodnom Trebinju. Kada je izbio Drugi svetski rat, na čelu

BOŽO JUDAŠ: ‘Oca su mi ubili, braću i sestre bacili u logor, a mene je greškom posvojio vozač autobusa. Život mi je spasila mala crvena haljina…’

30. januar 2025.

“Na ljeto, bio je sedmi ili osmi mjesec, 1942. godine odveden sam u Dječji logor u Sisku. U logoru sam bio oko mjesec, mjesec i pol dana. Ne znam tačan datum kad sam ušao u logor, niti kad sam izašao. Imao sam između tri i četiri godine”, započinje Božo Judaš, danas osamdesetogodišnjak, svoju životnu priču. Bio je dijete deveteročlane porodice iz Bosne. Najmlađe dvoje djece, on i oko godinu dana mlađa sestra Rosa, odvedeno je u Sisak, majka i starija djeca u druge logore, otac je već ranije ubijen na polju. Jako dobro pamti, govori naš sugovornik, da mu je majka kada su ih odvajali rekla da pazi na mlađu

Ustaše odvode Srbe na Baniji 1942.

”Noć krvavih noževa” u Šegestinu

30. januar 2025.

DVOR NA UNI – Pokolj nad stanovništvom sela Šegestin, Oraovica i Draškovac pokraj Dvora na Uni, bez obzira na starost i pol se dogodio u selu Šegestin 29. i 30. januara 1942. godine. Pokolj su izvršili ustaše iz sela Zrin, Divuša, Unčani i Struga Banska, pokraj Dvora i pripadnici ustaške bojne pod komandom pukovnika Narcisa Jaszenskog. Postoje različiti podaci o broju stradalih. Jedni izvori navode 189 žrtava, a drugi izvori ističu 273 stradala stanovnika ovih sela, pri čemu se navodi da je ubijeno 84 stanovnika Šegestina (38 djece, 26 žena i 23 muškarca), dok se za ostatak žrtava navodi da su poticali iz Oraovice i Draškovca. Sva tri sela su

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

PRETRAGA

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

PRETRAGA