arrow up

Đurđica Dragaš: VELEBITU…

Kako da te ne volim kad sve moje u tebi spava. Lutala sam noćas po stazama tvojim, voljeni moj.Šaputala sam ti pesmu, luda od sreće što se sretosmo ponovo.Nestajala sam i rađala se na izvorima bistrim.Umivala se snegom što večno spava na vrhovima tvojim.Pitala sam te, starino moja, što se ne videsmo toliko dugo.Ćutao si… znaš za grehe svoje… Nemoj, podigni glavu, zamiriši lepotom.Opraštam ti…Opraštam pusto Brdo Dragaško,opraštam Kruškovače i Jarčju jamu.Opraštam Šaranovu i Katinu bezdanku,Jaminu i Jadovno,pašku grobnicu plavu.Opraštam ti mili,nisi ti kriv. Znam da si jedar od mladosti njihove.Da si moćan od krvi proključale, momačke.Znam da su tvoje trave kose devojačke.Da se modriš kao oči dečje.Znam da si

Zorica Đoković: Pismo dedi

Tebe su mi uzeli, te zvijeri u crnim uniformama, i ova sjećanja koja sada izmišljam, sjećanja koja nemam. I Gospoda su tako, deda, ubili. I Njega. Piše: Zorica Đoković Dragi deda, Жalila sam od najranijeg djetinjstva što te nisam poznavala. Oteli su te od mene i od života lažima i prevarom, i nisi dočekao da vidiš odraslu ni svu svoju djecu, a kamoli mene, najmlađu od tvoje unučadi. Bolno je bilo odrastati bez tebe koga jednostavno ­ nema. Stanje stvari ­tebe nema, nemam dedu. O tebi se ne govori, jer tebe su pozvali i ti si otišao, nevin i naivan, u stradanje i smrt. Smrt su donijeli fašisti. Ustaše. Izvorno zlo u ljudskom obliku, saznala

Neven Milaković: LIČKA

U jami bezdanki, skrivenoj od Boga krvavim šipražjem i ljudskim kostima, djevojčica snena, budila je oca Mazeći ga blago drhtavim prstima, preslaba da glas ispusti, da se prekrsti… da odveže žicu što ga je sputala, samo mu je lice hladno cjelivala, samo ga je suzom vrelom umivala… što je drugo mogla, pa bila je mala. Nije se plašila mraka jer svi su ovdje bili, i majka i braća i baka… i đedo Radivoje, kao da lome česnicu Božićnu, kao da se u Crkvi mole, kao da pored Korane bistre jaganjce pastirskim strahom broje. A negdje gore, na pola puta do vasione, zavijali su kurjaci gladni, sa snijegom zatrpane Kapele, valjda

Jadovno, mjesto gdje ni ptice na pjevaju

Mjesta bola, patnje, stradanja. Mjesta tišine koja je tamo tako glasna. Toliko glasna, da se ni cvrkut ptica ne čuje. Decenijama. PRIJAVI SE ODMAH NA KANAL JADOVNO 1941. – tebe to ne košta ništa, a udruženju će mnogo značiti – Redakcija internet sajta udruženja Jadovno 1941. duguje zahvalnost za ustupljena prava objavljivanja video reportaže, ELTA TV i autoru Ljubinku Spasojeviću. Udruženje Jadovno 1941. i svi njeni članovi i poštovaoci, nemaju za cilj da šire mržnju. Жelimo da se sačuva sećanje na naše stradale, na njihovu žrtvu i da buduće generacije dobro poznaju ovu strašnu epizodu srpske istorije. Ako te iz bilo kog razloga ovi snimci provociraju, nemoj ih gledati. Udruženje

Bastašić: JADOVNO JE NAJVEĆI PODZEMNI GRAD U LICI

Danas više nego ikada treba podsjećati na istorijsku lekciju koju su srpski Sveti novomučenici krvlju svojom ispisali. Jadovno je najveći podzemni srpski grad u Lici, a u akvatorijumu rta Slana nalazi se druga srpska plava gorbnica, izjavio je predsjednik Udruženja “Jadovno 1941” iz Banjaluke Dušan Bastašić.“Ovaj strašni bezdan, Šaranova jama, samo je jedna od kraških jama Like i Velebita u koje su mučenici često još živi bacani, pa na njihovom dnu danima umirali. Teško je pojmiti tu patnju o kojoj je svjedočio samo mali broj onih koji su se uspjeli spasiti. Ali, Gospod se pobrinuo da sa tih mjesta stradanja uvijek neko pretekne”, rekao je Bastašić. Bastašić je naglasio da

Đurđica Dragaš: NEBO U VODI

Lepo je i strašno jutro divoseljačko. Nebo se u vodi ogleda.Raspuknuto i modro. Potoke Oke isplakale.Zakukale za pesmom devojačkom.Za konjima što grudima njive oru.Za kapom crvenom sa resama crnim,nakrivljenom,opevanom,na srcu iscrtanom. Obeleo sneg staze zarasle.Prekrio pustoš,sakrio tamu. Pod pahuljama belim samuju grobljatragovima zverinjim izgažena.Nema ptica.Nemo je nebo.I zemlja smrznuta tihuje. Lepo je i strašno jutro divoseljačko.Kao izveženi pokrov za pokojnika,kao mladost po livadama rasuta,iznikla,pogažena,večnošću obožena! Od istog autora: KOLUMNISTI – PRIJATELJI: Đurđica Dragaš

„Jer … mi smo ista krv“, pjesnički prvenac Đurđice Dragaš u Banjoj Luci

U Kući Milanovića, u subotu 09. novembra 2024. u 18 časova biće predstavljena zbirka poezije „Jer…mi smo ista krv“ Đurđice Dragaš Vukovljak. Riječ je o prvoj pjesničkoj zbirci koju čine stihovi puni sjete i tuge, a koju Đurđica posvećuje svim nevinim žrtvama Pokolja. Đurđica Dragaš Vukovljak je urednica privredno-političke rubrike Prvog programa Radio Beograda. Iako se dugo bavi pisanjem a njeni tekstovi i pjesme su objavljivani na sajtovima udruženja građana „Jadovno 1941.“ i RTS-a, do sada nije objavila knjigu. Zbirka pjesama Jer… mi smo ista krv njen je književni prvenac. O poeziji, književnom izrazu i inspiraciji za ovu zbirku govoriće scenarista Nataša Drakulić, ispred izdavača Momčilo Mirić, predsjednik udruženja „Jadovno 1941.” iz

Profesor BORIS BEGOVIĆ, član udruženja „Jadovno”

Begović: Jadovno je avangarda najmračnijeg perioda evropske istorije

Logor Jadovno je bio državni projekat, veliki logistički poduhvat, u koji je bila uključena državna železnica, koja je omogućila transport žrtava sa udaljenih mesta NDH. I ove godine, pre svega, u hrvatskoj javnosti kolaju zablude o Jadovnu, kako se uobičajeno označava kompleks ustaških logora “Gospić Jadovno-Pag”, na koje treba odgovoriti činjenicama, izjavio je FoNetu profesor Pravnog fakulteta u Beogradu dr Boris Begović, koji smatra da je Jadovno bilo “avangarda najmračnijeg perioda evropske istorije”. Negirajući tvrdnje da je Šaranova jama jedina jama logorskog kompleksa “Gospić-Jadovno-Pag”, Begović objašnjava da je ona jedina obeležena i njoj se može relativno lako prići. Identifikovane su 32 jame na području Velebita, preciznije na širem području Jadovna,

Mirko Rapaić: Razgovor u vozu 1989. godine

Danima sam krstario od sela do sela moje kršne Like. Na tom putu nađoh se, septembra mjeseca 1989. godine, u vozu, na ličkoj pruzi Gospić-Gračac. Na željezničkoj stanici u Gospiću ispratio me je moj dobri ratni drug Petar Štulić, u čijoj sam kući boravio i uživao gostoprimstvo nekoliko dana, sakupljajući podatke o ustaškim zločinima u Gospiću i okolini. Koliko god da je naš susret, poslije mnogo godina, bio radostan, toliko je i rastanak bio tužan. Kao da se nikad više nećemo vidjeti. Možda i nećemo? Petar je uskoro sa familijom morao da bježi iz gospićkog pakla. Jedva su živu glavu izvukli, a kuću su im Hrvati spalili do temelja, kao i sve ostale srpske kuće. Njegovog rođenog brata Branka

VELEBIT – SRPSKO SVETILIŠTE

Ne krivite Velebit, ne zovite ga nesrećom srpskom, ne zovite ga prokletim. Kriv je zao čovek. „Velebit je jedna od onih čudnih planina, koje i u svom imenu i u svom spoljnjem izgledu nose nešto mitskog, paganskog, nešto sveštenog, uzvišenog, povezanog sa verom i obožavanjem velikih prirodnih sila, kao one antičke, klasične planine, koje su proglašene sedištem bogova ili personifikaciju jednog od njih, često najjačeg, najsilnijeg. Impozantan, stamen, vidljiv sa najdaljih strana kopna za sobom i mora pred sobom, on, sav tamno-modar, u svojim vrhovima osvetljenim snegom i suncem, čuva još uvek tragove nečeg devičanskog, božanstvenog, večnog. On može da bude naš Olimp i Parnas, naša Ida i Kavkaz, kao

Rakić Pane

Kako su popunjavane velebitske jame

Aprila 1986, povodom predstojećeg suđenja ustaškom ratnom zločincu Andriji Artukoviću, nakon pisma primljenog od Rakić Pane, list “Dnevnik”, Novi Sad, objavio je članak: “Kako su popunjavane velebitske jame”. Donosimo faksimil objavljenog članka, kao i integralan tekst pisma pokojnog Rakić Pane. Uredništvu Redakcije lista „Dnevnik“, Novi Sad Povodom članka u Vašem listu: „Zašto je Artuković likvidirao Dr. Ješu Vidića“, kao i da se ne zna datum njegove pogibije u Jadovnom, javljam se jer je bitno i da se ovo sazna u vezi sa zlikovcem Artukovićem. Kao dečak – bolesnik sa 14 g. jula meseca 1941. g. nalazio sam se u bolnici u Gospiću. Bolnica se nalazi pored ceste koja prolazi prema

ljuban_jednak.jpg

Ljuban Jednak: Govorilo mi je nešto da ću ostat živ

Dokumentarni film je priča o čovjeku koji je 1941. godine jedini preživio pokolj u glinskoj crkvi Presvete Bogorodice. Zločin koji se dogodio u Glini nije bio najbrojniji po žrtvama Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane Nezavisne Države Hrvatske, ali je bio jedan od najstrašnijih po svom karakteru. Ljuban Jednak je pored gnusnog zločina u Glini preživio 1995. godine i “Oluju”, da bi mu se duša dve godine kasnije pridružila dušama velikomučenika koji nisu preživjeli pokolj u glinskoj pravoslavnoj crkvi.

Letak – Jadovno 1941.

AGAINST OBLIVION- CONTRE L’OUBLI – PROTIV ZABORAVA – CONTRO L‘OBLIVIONE – GEGEN DAS VERGESSEN – PROTIV ZABЫVANIЯ – PROTI POZABI – PROTIV ZABORAVA Ovaj projekat udruženja Jadovno 1941. iz Banje Luke, letak/flajer na srpskom jeziku ali i na sedam stranih jezika, mnogo znači za objelodanjivanje istine o Pokolju a posebno o Genocidu počinjenom od strane hrvatskih ustaša i drugih oružanih formacija Nezavisne Države Hrvatske, nad Srbima na području Teslinog Smiljana. Klikom na neku od naslovnih fotografija ispod ovog teksta, otvoriće Vam se posebna stranica sa letkom/flajerom na odabranom jeziku. Dogodine na Jadovnu! Preuzmite letak u PDF formatu na jeziku koji odaberete Jadovničku misiju možete pomoći ako štampate letak obostrano, u

visocica-divoselo.jpg

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj na Kruškovačama

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA GORSKI KOTAR I LIKA KRUŠKOVAČE KRUŠKOVAČE Genocid nad srpskim civilnim stanovništvom sela Divosela, Čitluka i Ornica u Lici kod Gospića izvršile su ustaše 5. i 6. augusta 1941. godine. Nečuveni masakr nad izbjeglicama izvela je ustaška vojska Nezavisne Države Hrvatske, poglavara Ante Pavelića, u uvali Kruškovače, jačine jedne bojna, ličkog zdruga, pod komandom Ivana Devičića Pivca. Tog ljetnog dana 5. augusta u samo svanuće srpske izbjeglice iz svojih spaljenih sela kuća, našle su se iznenađene, opkoljene zvijerima u ljudskoj spodobi. Čula se ustaška vika, urlikanje, vriska: „Koljite! Ne pucajte!

nikola_krajnovic.jpg

Nikola – zauvijek beba

Nikola nije doživio i proslavio svoj drugi rođendan, ostao je beba, dječak, mališan, u Božjem naručju za cio život. Majka Jelena rodila je Nikolu negdje oko Nikoljdana 1939. godine u porodičnoj kući u Čitluku, selu kraj Divosela, kotar Gospić. Da li je ime dobio po ocu Nikoli ili po Svetom Nikoli, nije mi poznato. Majka mu je umrla desetak dana po porodu. Imao je dvije starije sestre – Nadu i Milevu. Nakon smrti Nikoline majke njegov otac se oženio – Smiljom. Nikola je kao najmlađe dijete i prvi rođeni muškarčić nakon dvoje ženske djece bio mezimac.   Idiličan seoski život porodice Krajnović i djetinjstvo malog Nikole brutalno je prekinula ustaška

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.