Ove godine sam na poklonjenje svetim mučenicima u Jadovnu poveo i svoga sedmogodišnjeg sina. Za put se iskupilo jedva nas petnaestak s raznih krajeva Slovenije – živa slika uhvaćenosti naših ljudi u kolotečine svakodnevnice i poklonjenje ikonama u obliku različitih ekrana. Bez novčane podrške našeg ljubljanskog sveštenstva teško da bi nas bilo i ovoliko, pošto troškovi prevoza vrtoglavo rastu. Već sam prije nekoliko godina bio na ovakvom putovanju. I tada je bilo upečatljivo i potresno, ali ovaj put mi je sve u duši odjekivalo trostrukom snagom. Možda i zbog prisustva mog dječačića zbog kojeg su mi daleko doživljenija bila podsjećanja na hiljade takve bez milosti usmrćene djece čija tjelašca još