arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

PLjUŠTE KAZNE U HRVATSKOJ: Kokarda 1.600, majica sa natpisom Republika Srpska – 1.100 evra

Zbog isticanja simbola koji se u Hrvatskoj smatraju nedozvoljenim policija je privela trojicu muškaraca nadležnom sudu koji im je odredio novčane kazne, jednom od 1.600 evra, a dvojici muškaraca po 1.100 evra. Zbog nošenja majice sa natpisom Republika Srpska mladići su kažnjeni sa 1.100 evra Ovo se dogodilo na području Ogulina u vrijeme obilježavanja Božića po julijanskom kalendaru. Kako neslužbeno saznaje Jutarnji list, prvi muškarac kažnjen je zbog nošenja kokarde, a dvojica zbog majice na kojoj je pisalo Republika Srpska, jedna je nosio, a drugi ga je slikao i to objavio na Fejsbuku. „Policijska uprava karlovačka je na osnovu objava na društvenoj mreži provela kriminalističko istraživanje nad 45-godišnjim muškarcem koji

Krvavi januar u Slavoniji i u Drakseniću

Ustaše iz Podravske Slatine i drugih dijelova Slavonije ubile su 13. i 14. januara 1942. godine 200 srpskih muškaraca iz sela Kometnik i susjednog zaseoka Dobrić, nedaleko od Voćina. Ovaj pokolj predstavlja jedan od prvih masovnih zločina ustaša nad cjelokupnim stanovništvom nekog sela u Slavoniji, podsjećaju iz Udruženja „Jadovno 1941.“. Na licu mjesta, u selu Kometnik, ubijeno je oko 28 stanovnika, dok su ostali stanovnici deportovani van sela. Muškarci iz Kometnika i Dobrića, njih 174 iz prvog i 32 iz drugog sela, otjerani su u improvizovani zatvor u Voćinu, dok su žene sa djecom, spominje se brojka od 190, odvedene u Zdence, selo između Podravske Slatine i Našica, gdje su

Nikola Milovančev: Draža Mihailović o broju žrtava – 600.000 Srba ubijeno u NDH (januar 1943)

Pošto su ustaše ubili 600.000 Srba, bez milosti uništavamo sve što je ustaša. Oni sad sarađuju sa komunistima, piše kraljevskoj emigrantskoj vladi u Londonu Draža Mihailović. Neki od (uglavnom mlađih) istoričara pokušavaju da umanje broj žrtava Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, za koji je najmerodavnija ocena koju je 1952. godine dao tada najkompetentniji statističar Jugoslavije, prof. dr Adolf (Dolfe) Vogelnik. On je, u uglednom stručnom organu Statistička revija (broj 1 za 1952. godinu), zapisao da je broj usmrćenih u ratu i poraću u Jugoslaviji iznosio najmanje 1.814.000, a da su ukupni demografski gubici najmanje (sa odseljenima, nerođenom decom itd.) 2.854.000 osoba. Međutim, po Vogelniku je to „minimalan iznos“, dok je

Miodrag_Linta.jpg

Linta: Skandalozan čin usmjeren ka rehabilitaciji „hrvatske pravoslavne crkve“ iz vremena NDH

Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta poručio je da je obilježavanje „hrvatskog pravoslavnog Božića“ u Dimcima kod Splita u prisustvu zvaničnika Hrvatske, najdublje vrijeđanje srpskih žrtava genocida iz Drugog svjetskog rata, njihovih potomaka i cijelog srpskog naroda. Miodrag Linta; FOTO: Medija centar Beograd Linta je za Srnu rekao da je taj čin sam po sebi skandalozan jer ide ka rehabilitaciji takozvane „hrvatske pravoslavne crkve“ iz vremena Nezavisne Države Hrvatske. – Skandalozna je činjenica da Hrvatska kao članica EU toleriše da se otvoreno rehabilituje jedna od vodećih institucija genocidne NDH. To je bila „hrvatska pravoslavna crkva“ čiji cilj je bio da doprinese uništenju srpskog naroda na području te monstruozne tvorevine.

Nemilosrdni mađarski fašisti: Hortijeve jedinice ubijaju nevino stanovništvo

Novosadska Racija 1942.

„Novosadska Racija“ je naziv za pogrom koji su mađarski fašisti Mikloša Hortija izvršili nad Srbima i Jevrejima u Novom Sadu tokom Drugog svetskog rata. Racija je sprovedena u Novom Sadu i okolnim mestima, od 21. do 23. januara 1942. godine. Za tri dana racije u Novom Sadu u vodama Dunava je nestalo preko 2.000 Novosađana. Ukupan broj nestalih tokom pogroma je oko 4.500. Pored Srba i Jevreja, u raciji je ubijen i jedan broj pripadnika drugih etničkih grupa, najvećim delom Roma. PRETHODNICA 25. marta 1941. u Beču je potpisan dogovor između Nemačke i Kraljevine Jugoslavije o prolasku nemačkih vojnih trupa kroz jugoslavensku teritoriju. Britanska obaveštajna služba je odmah pokrenula u

Dr Đuro Zatezalo: SVJEDOČANSTVA O ZLOČINIMA U PETROVOJ GORI I NjENIM OKOLNIM SELIMA OD DECEMBRA 1941. DO MAJA 1942.

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA KORDUN SVJEDOČANSTVA O ZLOČINIMA U PETROVOJ GORI I NjENIM OKOLNIM SELIMA OD DECEMBRA 1941. DO MAJA 1942. Genocid nad srpskim narodom provode ustaške vlasti cijelo vrijeme postojanja Nezavisne Države Hrvatske 1941 1945. godine. O stravičnim prizorima zvjerstva ustaša, o iznakaženim tijelima srpske djece, njihovih majki, očeva i đedova u ovom prilogu svjedoče tek rijetko preživjeli s područja Korduna, iz okolice Petrove Gore, općine Vojnić. Na području kordunaške općine Vojnić živjelo je, prema popisu stanovništva od 31. decembra 1931. godine, 31.249 stanovnika. Od toga 27.608 Srba, 3.613 Hrvata i 28

Nemanja Dević: Jedna sladunjava jugoslovenska pričica

Da li iko razuman veruje u priču da su hiljade Srba usred NDH svečano slavili Božić u crkvi 1942? Jedan od najbljutavijih mitova savremene srpske istorije vezan je za muftiju iz Tuzle koji je navodno na Badnje veče ’42. spasao Srbe pokolja u crkvi. Zauzvrat kad je umro deset `iljada ljudi ga nosilo na tabutu, među njima i manje-više svi zahvalni tuzlanski Srbi. Mit je osmislio savremeni mitbaster srpske istorije, likom preslikani muftija Kurt, samo bez ahmedije. Dokazao nam čo`ek da Obilić ne postoji i da je stvarni junak srpske istorije muftija Iztuzle. Pa za nagradu postao ministar. Priča ima plemenit motiv i muftija jest bio projugoslovenski, možda i prosrpski

Racija

Skinija Jelke Jovandić

Jedno potresno podsećanje na ljude Božje u užasu mađarske racije u Novom Sadu januara 1942. Nekoliko dana uoči Bogojavljenja 1942. godine, Jelka Jovandić usnila je Svetog Jovana, koji joj je rekao: „Došao sam po svoje stado“. Zabeleženo je to u knjizi o porodici Jovanović–Vakini. Jelka tada nije znala šta ova rečenica znači. A onda je došao 6, odnosno 19. januar 1942. Voda je u Novom Sadu, koji se tada zvao isključivo Ujvidek, bila osvećena, javio se Bog u liku Oca i Sina i Svetoga Duha. Postoji mišljenje da voda briše prošlost, jer ima inicijacijski karakter: uranjanje se može porediti sa polaganjem Hrista u grob, posle čega On vaskrsava. Verujem da

Sandra Blagić: Logor Kruščica, danas mjesto zaraslo u korov, kupinu i šiblje

Nedaleko od opštine Vitez, kod Travnika, nalazi se selo Kruščica. Skrivena od glavnog magistralnog puta, bez ikakvih putokaza i obilježja, stoji Crna kuća.  Logor Kruščica!  Sramota za Bosnu i Hercegovinu da krije veliki zločin.  Mjesto zaraslo u korov, kupinu, razno šiblje. Unakažena Crna kuća.  Kao iz horor filmova izlijeću slijepi miševi a duplje prozora ostadoše crne. Stislo u grudima, pritišće kao kamen i ne da mi da dišem. Na zidu kuće stoji spomen ploča, oštećena od metka iz proteklog rata.  Strah me da uđem. Oronula je, devastirana. Škripi drveni pod. Već mi slike pred očima lete.  Izgladnjeli, pretučeni i bosi čekali smrt. Jer su bili Srbi i Jevreji.  Unutrašnji zidovi unakaženi

Bojan Vegara: Srećan ti rođendan Republiko Srpska!

Da se zna, da smo prvi ustali protiv svog zla svijeta i stvorili Republiku Srpsku. Ništa nam mogli niste, jer bili smo sila Božija. Bili smo vojska i narod, a sa nama je ostao samo Bog. Ostali su nas svi redom ostavili i bar neke snakcije uveli. Znali smo da smo sami. Kravavo smo se tukli sa domaćim i stranim islamskim fanaticima, ustašama, NATO paktom i to skoro četri godine. Nismo im dali pardona, jer kao što rekoh, bili smo sila i tako smo se i ponašali. Znali smo šta stvaramo i za šta krvarimo. Tripili smo nemoguće i nismo se žalili. Odbili smo na onom ratnom referendumu prvi pokušaj

POSLANICA STRADALIH

Jerej Boško R. Marinkov napisao je pesmu posvećenu bebi Milici Jovanović – stradaloj u Mošorinu, u Raciji 1942. godine, i svim žrtvama tog strašnog zločina. Hristos se rodi, porodico moja, i rodi i vaskrse i zločince nadmaši, i mene prihvati bez ijedne molitve, jer ne znam čitati, ali sam Reč poznala. Hristos se rodi, divni moji gosti, osvanuli pred sofrom koju svake godine ukrasim, o Njegovom i svom rođendanu, jer drugog rođenja sem Njegove slave i svoje smrti nemam. I nemam drugih gostiju sem Njegove milosti i vašeg sećanja, da se zaigram i da mi se čestita na smrti. Da sam imala jedan, bilo bi ih mnoštvo do danas, i

STRADANjE SVEŠTENOMUČENIKA TEOFANA BEATOVIĆA: Ubijen od bratske ruke na Badnji dan 1942. godine

Sveštenomučenik Teofan (Tomo) Beatović, rođen je u Bodežištima kod Gacka 1890. godine. Poslije aneksije, zajedno sa hercegovačkim ustanicima prelazi u Crnu Goru kao dobrovoljac do 1912, kada odlazi u Sjevernu Ameriku. Postrig prima u ruskom manastiru Svetog Tihona u Pensilvaniji o gdje boravi od novembra 1919.do marta 1921.godine, kada je rukopoložen za jerođakona od Arhiepiskopa ruskog Aleksandra. Bio je zapaženi misionar, u službi bolničara do jula 1923, kada prelazi u Srpsku Novu Eparhiju (koju osniva episkop Mardarije Uskoković (Sveti Mardarije Lješanski i Libertvilski). U to vrijeme, Teofan prikuplja priloge za manastir-sirotište Svetog Save u Libertvilu. Nakon četiri godine, otac Teofan se teško razbolio. Liječi se u Čikagu i Sent Paulu,

08. januara 1943. zatvoren logor u Sisku

Ustaško-njemački logor u Sisku osnovan je 3. avgusta 1942. po završenim operacijama na Kozari i Šamarici. U svom je sastavu imao i poseban logor koji se službeno nazivao „Prihvatilište za djecu izbjeglica“. Dječiji logor u Sisku, najveći te vrste u NDH, nalazio se pod pokroviteljstvom „Ženske loze ustaškog pokreta“ i „Ustaške nadzorne službe“. Neposredno upravljanje „dječjim prihvatilištem“ bilo je u rukama ustaše Antuna Najžera, ljekara po struci. Logor je bio lociran u nekoliko objekata u gradu: zgradi bivšeg Jugoslovenskog sokola, tzv. Sokolani, dvorani ženskog samostana Svetog Vinka, magacinu solane Rajs, zgradi Guči, osnovnoj školi u Novom Sisku i tzv. Karanteni, odnosno jednoj od šest baraka sabirnog logora. Djeca su ovdje,

Mirko Rapaić: Posljednji Božić

Bila je subota, 4. januar 1941. godine. Bio sam tada đak četvrtog razreda niže gimnazije u Korenici. Dočekali smo školski raspust za Božić. Zvoni školsko zvono i jurimo na ulicu. Svako na svoju stranu. Ja idem za moje rodno selo Jezerce, koje je udaljeno sedamnaest kilometara od Korenice. Daleko je i zima je, ali ću do noći stići da sa svojima provedem božićne praznike. Stigao sam do prvih kuća sela Prijeboj, i još samo tri kilometra pa sam kod kuće. Na ulazu u Prijeboj, naprije je zaselak Mažari ili, kako smo ih mi zvali, Marasovići. Tu su sve hrvatske kuće. Baš u tom zaseoku pojaviše se na prtini tri mladića, mojih godina ili malo mlađi. Ali ih ne poznadoh

KRVAVI BOŽIĆ 1993. godine …

Na dan najvećeg hrišćanskog praznika srpsko selo Kravica u opštini Bratunac zavijeno u crno. Spomen obilježje poginulim borcima i civilnim žrtvama odbrambeno otadžbinskog rata i srpskim žrtvama Drugog svjetskog rata regije Birač i Srednjeg Podrinja Republike Srpske. Od 1992. do 1995. godine 3267 srpskih žrtava – Od 1941. do 1945. godine 6469 srpskih žrtava. Tekst na spomeniku: „Mir vašim kostima Kraj drumova prašnih, Pokoj vašoj duši, Posle muka strašnih. Spavajte kraj druma Snom predačkih senki, Spavajte mladići Nevini vo vjeka“. ++++++++++++++ Piše: Slavko Jovičić Slavuj (1953 – 2022. ) 07. januara 2019. Na pravoslavni Božić, 7. janara 1993. godine, muslimanske snage iz Srebrenice priredile su krvavi pir ubivši 49 Srba

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.