arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Bojan Vegara: RECI ĆAĆI DA TRAŽI KAMION

DESILO SE 21. DECEMBRA 1995. GODINE Ujutru, kad sam ustao da idem u školu, mama mi reče. -Kad dođeš danas iz škole idi kod babe i đeda, vidi kako su i donesi jaja i mlijeka! Klimno sam joj glavom i otišao u školu. U školi sam bio do velikog odmora i vratio se kući, čim je mami prošla pauza za doručak, da me ne bi zatekla kući. Od kraja novembra u školu idem samo da starcima zamažem oči. Selimo i nikako mi ne paše tišina na času. Donese mi neke crne misli o ponovnom izbjeglištvu. A takva bjeda me oneraspoloži. Znam kako je to i nikako ne želim ponovo da

Bojan Vegara: Srpsko Sarajevo je tog ljeta `95 pobjedilo čitav svijet!

Prvu pobjedu nad NATO-paktom i njihovim avlijanerima zabilježili smo mi Srbi iz Srpskog Sarajeva ljeta Gospodnjeg 1995 godine. Prvo su napali muslimani sa četri svoja korpusa i podržani od strane NATO ariljerije sa Igmana.Imali su na raspolaganju samo na vanjskom prstenu oko 60 000 vojnika i unutrašnjem prstenu više od 70 000. Imali su 43 topa, 406 minobacača i 19 tenkova.Vojska Republike Srpske imala je 17 500 vojnika na prvoj liniji fronta, 41 top, 132 minobacača i 24 tenka.A Sarajevo je bilo ključ rata. Prvi dan su nam presjekli put između Semizovca i Srednjeg i zatvorili nas u totalni obruč. A onda smo ih potukli, da će to da pamte

Hadži Mirjana Stojisavljević: Knjiga izlaska

Nije pitanje hoćemo li ili nećemo da se borimo, nego hoćemo li ili nećemo da postojimo. Car Lazar Sada već u godinama kada „izvesni delovi moga života počinju da liče na ispražnjene dvorane palate jer je siromašni vlasnik odustao da živi u celoj palati” (M. Jursenar), odlučih da na jednom mestu saberem sopstvena razmišljanja o svome milom srpskom rodu. Stoga sam u svojevrsnu audijenciju primila vlastite uspomene na dvadesetdvogodišnju borbu za srpski jezik, i to od onog časa kada sam početkom maja 1992. godine sa rekom Srba morala napustiti Sarajevo. „Knjiga izlaska”, simboličnog naziva, sadrži u drugom delu pripovest o tome kako sam izašla iz ratom zahvaćenog grada, odbijajući da

Bojan Vegara: KUMOV PAKET

Kroz glavu idu misli u nizu i teku mi suze od neke čudne sreće. Pomislih. Nisu nas zaboravili kumovi. Niko nas nije zaboravio. Probudila me ekspolozija granate blizu zgrade. Čujem majku u kupatilu. Ustala je i sprema se. Uspravljam se i gledam u prvo jutarnje svjetlo, koje dopire kroz vrata od kuhinje i hvata metar hodinka. To je jedino svjetlo koje ulazi u hodnik i razbija potpunu tamu. A, ta tama je ista i po danu i po noći. Na svim drugim prozorima postavnjene su željezne ploče i grede. Samo je u kuhinji željezna ploča do pola prozora i ulazi to malo svjetla. To nam je svjetlo već danima jedini

Za ubistvo srpskih djevojčica niko nije odgovarao

Navršava se 29 godina od ubistva srpskih djevojčica Milice Lalović i Nataše Učur u sarajevskom naselju Grbavica, a za taj zločin još niko nije odgovarao. Snajperista sa zgrade „Lorisa“ na Trgu Pere Kosorića, današnjem Trgu heroja, ubio je 11. marta 1995. godine desetogodišnju Milicu i devetogodišnju Natašu koje su igrale lastiša u Ulici Rave Janković, ispred zgrade na broju 59, u naselju koje je tada bilo pod srpskom kontrolom. Bila je to njihova posljednja igra, osam mjeseci prije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Djevojčice su odmah prevezene u bolnicu Kasindo, a prema zapisniku iz bolnice, Milica je dovezena mrtva, dok je Nataša umrla 15 minuta nakon prijema. Prema navodima svjedoka, djevojčice

Bojan Vegara: Logor Silos – sarajevski Aušvic

Familijo, kumovi, prijatelji i komšije nek vam je srećna ova 28 godišnjica slobode i nek vam je Sveti Savo uvijek na pomoći! Prije 28 godina, na Svetoga Savu raspušten je zadnji koncentracioni logor za Srbe, Silos u Tarčinu. Raspušten je dva mjeseca po završetku rata i sigurno je najozloglašeniji logor kakav na srpskoj strani ni u snu nije postojao u tadašnjem Srpskom Sarajevu. Poznavao sam i poznajem većinu logoraša, jer sam sa tog kraja i znam sve njihove muke u tih 1357 dana postojanja Silosa. Pola moje familije je prošlo kroz taj logor i kroz logore u mojoj školi 9. Maj Pazarić i kasarni Krupa, iz kojih su svi kasnije

Svirepa mučenja Srba u Hrasnici bez adekvatne kazne i nakon 30 godina (VIDEO)

Nakon što je beogradsko pravosuđe potvrdilo desetogodišnju zatvorsku kaznu Huseinu Mujanoviću, upravniku jednog od najmanje pet logora za Srbe u sarajevskom naselju Hrasnica, sarajevsko pravosuđe privodi kraju tužbeni proces protiv Senada Gadže, Zaima Laličića i Sulje Hebiba, pripadnika tzv. Armije BiH. I oni su, prema svjedočenjima, baš kao i Mujanović učestvovali u zatvaranju, premlaćivanju, sakaćenju i ubistvima hrasničkih Srba i torturama nad Srpkinjama. Čak i srpskom djecom. A hrasničkih „mujanovića“, „laličića“, „gadža“ i „hebiba“, još mnogo uživa u slobodi! Počelo je mnogo prije krvavog aprila. Još dok su se u mir i suživot javno zaklinjali, a Jugoslovenska narodna armija bila jedina legitimna vojna sila! Pod budnim okom tvorca Islamske deklaracije

silos.jpg

Komemoracija srpskim žrtvama u „Silosu“ (VIDEO)

Ispred nekadašnjeg koncentracionog logora „Silos“ u Tarčinu kod Sarajeva u kojem je u proteklom ratu tamnovalo oko 700 srpskih civila održana je komemoracija. U mjesnom hramu prislužene su svijeće, a u Kulturnom centru u Istočnom Sarajevu održana akademija, u znak sjećanja na 24 mučenika ubijena ili preminula od posljedica mučenja. Nakon 44 mjeseca postojanja, logor „Silos“ zatvoren je, simbolično istog dana, kada i zloglasni Aušvic – 27. januara. Izvor: RTRS

Rafael Izraeli: Rat u BiH bio je islamska revolucija

Stručnjak za terorizam i islamski radikalizam Rafael Izraeli rekao je da je rat u BiH bio islamska revolucija u kojoj su učestvovale mnogobrojne radikalne islamističke falange iz cijelog svijeta i koju su finansirale arapske zemlje. “Tragovi Izetbegovićeve islamske revolucije očigledni su danas u Raškoj oblasti (tzv. Sandžaku) i na samoproglašenom Kosovu. Nije iznenađenje da su Srbi 1996. godine morali da napuste Sarajevo, jer im nije bilo mjesta u tako radikalizovanom islamskom okruženju”, rekao je Izraeli za “Večernje novosti”. Izraeli, koji je jedan od autora izvještaja Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu između 1991. i 1995. godine, kaže da se on i njegove kolege nisu određivali ko je

Nikola Milovančev: SLUČAJ LISTA DžERUZALEM POST

Besramna manipulacija i tendenciozno skrivanje činjenica Povodom agresivnih i dobro organizovanih pokušaja da se umanji broj žrtava u logoru Jasenovac, ekskluzivno objavljujemo javnosti malo poznate činjenice – izveštaje stručnjaka koji su radili na rasvetljavanju istine o stradalima u ovom zloglasnom logoru, ali i na drugim područjima NDH. Minulih godina svedoci smo intenziviranja besramnih pokušaja da se umanji broj žrtava Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, posebno žrtava u logoru Jasenovac, kao najvećem stratištu na području nekadašnje jugoslovenske države. U avgustu ove godine su oglašavanja tim povodom prevršila svaku meru.Nije na nama da se bavimo pitanjem da li uopšte postoji autor, ili ko je inspirator, članka koji je objavljen a zatim povučen

Nikola N. Živković: O nekim Jevrejima i njihovom pogledu na stradanje Srba (i Rusa)

Srbi se ubrajaju u narode koji su poslednjih nekoliko vekova mnogo stradali. Marek Edelman, kao Jevrejin, izgleda želi da njegov narod i ovde zauzima istaknuto, prvo mesto. Nikola N. Živković (Foto: Sonja Rakočević) NAPOMENA: Ovaj prilog je prvi put objavljen 12. 3. 2021. Ponedeljak, 2. avgust 1993. Najzad sam oko ponoći našao vremena da pregledam štampu. Među retkim nemačkim važnijim novinama, gde može da se nađe pokušaj objektivnog izveštavanja o građanskom ratu u Jugoslaviji, nalazi se „Frankfurter rundšau”. U članku od 31. jula 1993. stoji izjava Mareka Edelmana: „Od Aušvica ka Sarajevu ili: O kukavičluku Zapada… Činjenica jeste da je reč o bivšim komunistima koji sprovode ove metode u ime

ISPLAKANI OKEAN JOŠ NIJE PRESUŠIO: U BiH se zaklinju u multietničnost, a najteži pakao rata prošli su sarajevski Srbi

Još se ne zna gde su tela 260 ljudi, od 800 nestalih koliko je zvanično prijavljeno. Piše: Dušan STOJAKOVIĆ Rat u Bosni i Hercegovini odneo je 100.000 žrtava. Na hiljade je neutešnih majki, očeva, sestara, braće, ćerki i sinova ostalo bez svojih najmilijih. Samo jedan život, samo jedna suza je bila previše. Isplakani okean ni danas nije presušio. Kada topovi utihnu, svode se računi. Statistika skoro da podrazumeva da su vojnici ginuli. Ali, ginuli su i ubijani i obični građani. Kome je bilo najteže? Borci su znali onog trenutka kada su uzeli puške da mogu biti na nišanu suprotne strane. U svoju odluku uračunali su mogućnost pogibije. Međutim, oni koji

U SARAJEVU UBIJENO 3.000 SRBA, DVE TREĆINE CIVILI: Izveštaj nezavisne međunarodne komisije – Izetbegović otvorio 211 logora!

U Sarajevu je tokom rata u BiH ubijeno oko 3.000 srpskih civila, a 1.700 ih je teško ranjeno, navodi se izveštaju Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu od 1991. do 1995. godine. Piše: O. MATAVULj Komisija, koja je formirana po nalogu Vlade Republike Srpske, konstatuje da dve trećine mrtvih i ranjenih nisu imale veze s ratnim dejstvima, već sa zločinačkim delima. – U Sarajevu je bilo 211 logora i mesta zatočenja Srba. Na hiljade ih je zatvoreno bez jasnog povoda, a zatvorenici su pretrpeli najteže nasilje, isključivo zbog nacionalnosti – navodi se u rezimeu. Dodaje se da je prijavljeno 800 nestalih Srba na području grada Sarajeva, koji

FELjTON – POZIV NA LINČ SVIH SRBA: Direktiva Teritorijalne odbrane nije bila ništa drugo do objava rata SFRJ i JNA

Uprkos neprekidnom haosu u gradu, lideri SDS-a pokušavali su da sačuvaju mir. Uprkos riziku da bude ubijen, predsjedavajući parlamenta Momčilo Krajišnik vratio se u grad i u ime SDS-a susreo se sa Alijom Izetbegovićem u Sarajevu, u napuštenoj zgradi parlamenta RBiH. Priredili: Dragan Vujičić i Ivan Miladinović Predložio je nekoliko opcija za preuređenje statusa Sarajeva, ali ne i njegovu podjelu, „jer su se međunarodni posrednici protivili novom Berlinskom zidu“ (Krajišnik, 2011, str. 424). Alija Izetbegović je odbio. Krajišnik je dao Izetbegoviću skupu olovku kao oproštajni poklon i rastali su se. Na 69. zasjedanju, 14. aprila 1992. godine, Predsjedništvo RBiH Alije Izetbegovića proglasilo je SDS „agresorom i totalitarnom strankom“: „U Bosni

FELjTON – NASILjE NA ULICAMA SARAJEVA: Bande SDA pljačkale su po centru, sve radnje bile su srušene i prazne

Specijalna policijska jedinica pod Draganom Vikićem provalila je u hotel „Holidej in“ i uhapsila članove SDS-a koje su pronašli na licu mjesta. Priredili: Dragan Vujičić i Ivan Miladinović Oni su odvedeni u Policijsku stanicu u Lugavinovoj ulici, pretučeni i ispitivani. Prema njihovim izjavama, niko od njih nije imao snajperske puške niti je pucao na demonstrante. Kod njih nije nađeno oružje. Kako nije bilo inkriminirajućih dokaza protiv njih, pušteni su nakon dva dana. Svi zaposleni u hotelu, za koje je CSB sumnjao da su povezani sa SDS-om, takođe su uhapšeni. Međunarodni novinari su nasilno „evakuisani“, dok je „Holidej in“ opljačkan. Sarajevska policija, kao i druge državne institucije, praktično su etnički očišćeni

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.