arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Đurđica Dragaš: Roblje

Veslamo ka smrti svojoj, ka ostrvu prokletom. Na leđima nam Velebit, zelen i mračan. Iznad nas plavo,ispod nas plavo,u sredini galija naša.Roblje smo sa krstom oko vrata,sa kućom rodnom u očima. Veslamo ka smrti svojoj,ka ostrvu prokletom.Na leđima nam Velebit,zelen i mračan. Pregazismo ga tabanima krvavim,napunismo ždrela njegova životima našim.Oživesmo,obožismo bezdanke mračneočima dečjim,plavljim od neba. Roblje smo,zverskim kandžama okovano.Veslamo ka hridima sivim.U pustinji onoj smrt nas čeka.Kezi se razastrta po vrhovima kamenim. Veslamo…y oči je gledamo.Živi, a mrtvi.Bez sutra,bez straha jer….iza smrti je nebo,plavo,naše,večno. Od istog autora: KOLUMNISTI – PRIJATELjI: Đurđica Dragaš

Nikola Milovančev: Draža Mihailović o broju žrtava – 600.000 Srba ubijeno u NDH (januar 1943)

Pošto su ustaše ubili 600.000 Srba, bez milosti uništavamo sve što je ustaša. Oni sad sarađuju sa komunistima, piše kraljevskoj emigrantskoj vladi u Londonu Draža Mihailović. Neki od (uglavnom mlađih) istoričara pokušavaju da umanje broj žrtava Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, za koji je najmerodavnija ocena koju je 1952. godine dao tada najkompetentniji statističar Jugoslavije, prof. dr Adolf (Dolfe) Vogelnik. On je, u uglednom stručnom organu Statistička revija (broj 1 za 1952. godinu), zapisao da je broj usmrćenih u ratu i poraću u Jugoslaviji iznosio najmanje 1.814.000, a da su ukupni demografski gubici najmanje (sa odseljenima, nerođenom decom itd.) 2.854.000 osoba. Međutim, po Vogelniku je to „minimalan iznos“, dok je

Miodrag_Linta.jpg

Linta: Skandalozan čin usmjeren ka rehabilitaciji „hrvatske pravoslavne crkve“ iz vremena NDH

Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta poručio je da je obilježavanje „hrvatskog pravoslavnog Božića“ u Dimcima kod Splita u prisustvu zvaničnika Hrvatske, najdublje vrijeđanje srpskih žrtava genocida iz Drugog svjetskog rata, njihovih potomaka i cijelog srpskog naroda. Miodrag Linta; FOTO: Medija centar Beograd Linta je za Srnu rekao da je taj čin sam po sebi skandalozan jer ide ka rehabilitaciji takozvane „hrvatske pravoslavne crkve“ iz vremena Nezavisne Države Hrvatske. – Skandalozna je činjenica da Hrvatska kao članica EU toleriše da se otvoreno rehabilituje jedna od vodećih institucija genocidne NDH. To je bila „hrvatska pravoslavna crkva“ čiji cilj je bio da doprinese uništenju srpskog naroda na području te monstruozne tvorevine.

Sandra Blagić: Logor Kruščica, danas mjesto zaraslo u korov, kupinu i šiblje

Nedaleko od opštine Vitez, kod Travnika, nalazi se selo Kruščica. Skrivena od glavnog magistralnog puta, bez ikakvih putokaza i obilježja, stoji Crna kuća.  Logor Kruščica!  Sramota za Bosnu i Hercegovinu da krije veliki zločin.  Mjesto zaraslo u korov, kupinu, razno šiblje. Unakažena Crna kuća.  Kao iz horor filmova izlijeću slijepi miševi a duplje prozora ostadoše crne. Stislo u grudima, pritišće kao kamen i ne da mi da dišem. Na zidu kuće stoji spomen ploča, oštećena od metka iz proteklog rata.  Strah me da uđem. Oronula je, devastirana. Škripi drveni pod. Već mi slike pred očima lete.  Izgladnjeli, pretučeni i bosi čekali smrt. Jer su bili Srbi i Jevreji.  Unutrašnji zidovi unakaženi

STRADANjE SVEŠTENOMUČENIKA TEOFANA BEATOVIĆA: Ubijen od bratske ruke na Badnji dan 1942. godine

Sveštenomučenik Teofan (Tomo) Beatović, rođen je u Bodežištima kod Gacka 1890. godine. Poslije aneksije, zajedno sa hercegovačkim ustanicima prelazi u Crnu Goru kao dobrovoljac do 1912, kada odlazi u Sjevernu Ameriku. Postrig prima u ruskom manastiru Svetog Tihona u Pensilvaniji o gdje boravi od novembra 1919.do marta 1921.godine, kada je rukopoložen za jerođakona od Arhiepiskopa ruskog Aleksandra. Bio je zapaženi misionar, u službi bolničara do jula 1923, kada prelazi u Srpsku Novu Eparhiju (koju osniva episkop Mardarije Uskoković (Sveti Mardarije Lješanski i Libertvilski). U to vrijeme, Teofan prikuplja priloge za manastir-sirotište Svetog Save u Libertvilu. Nakon četiri godine, otac Teofan se teško razbolio. Liječi se u Čikagu i Sent Paulu,

Srboljub_Zivanovic_001.jpg

In Memoriam – Akademik Prof. dr Srboljub Živanović (1933 – 2024.)

Navršila se godina dana kako je u Londonu, posle kraće bolesti, u 90. godini preminuo Akademik Prof. Dr. Srboljub Živanović. Rođen je 1933. godine u porodici železničkog činovnika u Sarajevu. Vihor Drugog svetskog rata je porodicu Živanović kao izbeglice proneo kroz čak osam gradova bivše Jugoslavije, konačno ih zaustavivši u Beogradu. Niže razrede gimnazije i Malu maturu položio je 1948. godine u Prvoj muškoj gimnaziji u Beogradu, a više razrede gimnazije u Prvoj mešovitoj gimnaziji u Zemunu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu beogradskog univerziteta 1959. godine kao jedan od najboljih studenata. 1964. godine postao je jedan od najmlađih doktora nauka u bivšoj Jugoslaviji. Svoju profesionalnu karijeru posvetio je anatomiji, paleopatologiji

Olivera Šekularac: Da l’ da jaučem ili da mučim, muk samo poneko čuje, prepozna…

O Pokrovu kad bi u crkvu zavičajnu trebalo poći tragovima predaka, najpre tiho, suzno zamolim Gospoda i sve naše pretke mučenike da nama, koji smo ostaci naših preživelih loza, da utehu i snagu da ostanemo pod Bogorodičinim plaštom. Mi koji znamo šta znači slava u Vrepcu pod nebom, pod onim istim nebom pod kojim su se vekovima rađali oni čiju krv nosimo… Od njihove duše je i to nebo, kosti u zemlji, koren na nebu. Ako išta pamtim i znam, a pola života sam na sreću uz Baku provela, znam da je moj deda Nikola redovno crkvi hodio. Njega ubiše tuđi u njegovoj ’45-oj, crkvu srušiše oni koji za Boga

Đurđica Dragaš: Znam da sam ponosna što si bio moj đido

E moj djede, koliko me bole ove ruševine i tvoj trud koji polako i sigurno nestaje. Znam da je bolelo i tebe, zato si i otišao prerano… I kako da te ne boli, kako da zaboraviš i zatvoriš ta vrata?! Gledam ove slike već danima….i razmišljam … Deda je bio stvaralac, majstor, stolar koji je svojim rukama gradio život i školovao decu. Svi prozori, vrata, sve drveno što je postojalo u ovoj kući i dvorištu, njegovo su delo, njegova muka i znoj. I ne samo to! Ostavio je moj vredni đido svoj pošteni i stvaralački trag i u selu… na kućama, štalama, u podrumima, na kacama (drvenim buradima) koje je

Gde je završilo krvavo blago Srba ubijenih u genocidu u NDH

Prema izveštajima američke obaveštajne agencije, u toku 1947. godine, blago koje su ustaše nakon genocida opljačkale od Srba i Jevreja u NDH su katolički fratri položili u Kartner Landes und hipoteken bank iz Klagenfurta. Autor: Rade Jerinić Ova banka, koja je postojala od 1897. godine, bila je finansijska institucija s kojom su dugo vremena sarađivali. Zašto je ova banka zanimljiva za nas? Iz ove banke će 1992. godine nastati Hipo Alpe-Adrija banka u Austriji, koja će se potom proširiti i na tržište Balkana. Naravno, prvu podružnicu otvoriće u Hrvatskoj 1994. godine. Bežeći iz Zagreba, krajem aprila 1945. godine, Ante Pavelić je sa sobom poneo ogromnu količinu zlata. Izveštaji tajnih službi

Nadvili se sivi oblaci nad Jadovno

Crvenu zemlju ništa ne očisti od krvi u zvijerstvima prolivene. Spustilo se nebo,teško i olovno,Olujni vjetrovi duvaju sve jače. Nadvili se sivi oblaci nad Jadovno,Za srpskim življem,Bog kroz kišu plače. I zemlja sablasno zadrhti,Osluškujući žalosni poj. Posramljena što se logor smrti,Nalazi baš na njoj. Sa Velebita i dalje oblaci dolaze,Noseći hladnu kišu.Da sapere izmučene obraze,Poluživih, što za slobodom uzdišu. Al’ crvenu zemlju ništa ne očisti,Od krvi,u zvijerstvima prolivene. Riješeni su antihristi,Da pravoslavlje iskorijene. Uzalud se duge na istoku javljaju,Bespomoćni oblaci u daljinu hode.Mučenja i torture se nastavljaju,Miješa se krv sa lokvicama vode. Jauk odjekuje i poneki promukli glas,Priželjkuju mučenici sudnji dan. Da u smrti potraže svoj spas,Da utonu u vječni

Krvavo kordunaško jutro

Kordun je to decembarsko jutro dočekao prekriven snegom, koji je te godine, po priči njegovih meštana, napadao kao retko do tada. Belinu brda i dolina prekidale su samo zbijene drvene kućice, raštrkane po raznim zaseocima kordunaških sela. Doručak na stolu u jednoj od tih zavejanih drvenih kuća je ostao da se hladi. Majka, u naručju noseći malo dete i za ruku držeći petogodišnjeg sina, potražila je spas duboko u šumi, bežeći od zveri u crnim odelima i sa potkovicama na čelima, koja su se tog prohladnog jutra probijala kroz zavejane seoske puteljke, krvožedno tražeći plen. Znala je da te potkovice nisu potkovice koje donose sreću, već naprotiv. Ostatak porodice to

Knjiga pjesama, svojevrsni testament budućim generacijama

Dana 12. decembra 2024. godine, u Kući Milanovića u Banjaluci, održana je promocija zbirke poezije pod nazivom „Haj nabu“. Ovo je prva knjiga autora Pavla Pavlice i sadrži pjesme koje su nastajale u vremeskom rasponu od četrdesetak godina. Već u svom naslovu zbirka nosi zanimljiv anagramski kod koji u svom semantičkom razjašnjenju krije one tanane, suptilne, poetske strukture koje opredmećuju veći broj pjesama. Prvi ciklus – Lament nad Krajinom izdvaja se u vrstu autopoetičkog i poetskog iskaza čiji je epicentar tragedija podnevlja i ljudi nekadašnje Krajine. Drugi cikus pjesama – Tačka u vječnosti upućen je na religiozno-tradicionalne elemente srpskog pravoslavlja, dok je treći – Začarani krug u velikoj mjeri usmjeren

Jovo Bajić: ZLOČINI HRVATA U DONjEM MALOVANU I ĆURKOVOM DOLU POD CINCAROM

DONjI MALOVAN,  22. APRIL 1942. – SVEDOČENjE MOMČILA DUVNjAKA[1]           Tokom prve ratne zime kupreški Hrvati pravili su plan o upadu u Donji Malovan, srpsko selo na Kupreškoj visdoravni. Italijanska vojska, u čijoj se proširenoj okupacionoj zoni nakratko našla i Kupreška visoravan, procenila je da se bez gubitaka neće moći održati na ovom prostoru pa je u decembru 1941. godine napustila Kupres i povukla se u Duvno. Dok su držali Kupres, Italijani su, kao i u ostalim delovima novoformirane okupacione zone, i ovde razvlastili hrvatsku vlast, raspustili vojne i policijske jedinice, obezbedili slobodu kretanja.  U Kupres  su u to vreme  dolazili i Srbi iz okolnih sela gde su mogli da

Dušan Bodiroga: Film „Garavice“ mora biti proglašen za film od nacionalnog značaja

Dragan Radović je snimio film koji je možda i najbolji film o stradanju Srba u Drugom svjetskom ratu! Ono što bi trebalo da rade državni instituti, fakulteti, državna politika i timovi ljudi koji ionako primaju plate iz budžeta, uradio je jedan jedini čovjek bez ičije bilo kakve pomoći! Naime, i u Foči je prikazan film „Garavice“ o jednom od najvećih stratišta Srba u Drugom svjetskom ratu i o stradanjima našeg naroda u Bihaću, Cazinu, Bosanskoj Krupi, Velikoj Kladuši i Bosanskom Petrovcu. Autor ovog filma je Dragan D. Radović iz fondacije Zaboravljeni korijeni koji je u ovom filmu bio sve: režiser, tekstopisac, istraživač, istoričar, snimatelj, montažer, producent i finansijer. Taj Dragan

Slobodan Čikarić: Bekstvo na Kozaru 1942.

Za vreme NDH (1941–1945) ustaše su poslale u smrt 1.700 Srba pravoslavaca svih uzrasta i oba pola u maloj dubičkoj opštini smeštenoj u „Banijskom trokutu”. Gotovo sva srpska deca su pobijena. Hitlerova Nemačka rešavala je „jevrejsko pitanje” tako što je šest miliona Jevreja spalila u krematorijumima ili im na drugi, podjednako surov način oduzela život. Pavelićeva NDH prihvatila je doktrinu glavnog ustaškog ideologa u Pavelićevoj vladi doglavnika Mileta Budaka, koja se može nazvati „sveto trojstvo”. Naime, Budakova ideologija o rešavanju srpskog pitanja u NDH sastojala se u sledećem: trećinu pokrstiti, trećinu proterati, a trećinu pobiti. Kasnije su se ustaški ideolozi u NDH predomislili. Ipak, sve Srbe u NDH (i one

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.