Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

Kalendar Pokolja: Zločin u Ljeskovom Dubu kod Gacka

Datum objave: ponedeljak, 29 juna, 2020
Veličina slova: A- A+

U Ljeskovom Dubu je 29. juna 1943. na tri stratišta na najmučkiji način pobijeno 183 ljudi – muškaraca, djece, staraca, žena i trudnica, od kojih 165 žitelja ovog sela i 18 mještana okolnih sela koji su se u trenutku ustaškog terora zatekli na tom mjestu.

Spomenik žrtvama otkriven 2013. godine

U samo svanuće, oko 5 časova, pod vodstvom gatačkih ustaša Smaja Dilića i Rama Krvavca, blokirali su selo, dok su njegovi žitelji još spavali. Domaće ustaše i njemački vojnici podijelili su se na grupe-patrole. Grubo su istjerivali iz kuća nemoćne starce, žene i pospanu djecu.

One koji su pokušavali da bježe ili nisu htjeli da napuštaju svoja ognjišta ubijali su, bez milosti, na licu mjesta. Među stradalima je bilo 62 djece mlađe od 10 godina.

Nisu birana sredstva ni način ubijanja, a 101 lice je zatvoreno u jednu kuću i zapaljeno. Stanovništo Ljeskovog Duba raselilo se, posle rata pa trenutno u ovom gatačkom selu živi samo jedna porodica.

Vezane vijesti:

POČELA GRADNjA HRAMA U LjESKOVOM DUBU

Genocid nad Srbima i Srbijom: Ljeskov Dub, 29. juni 1943. ††

Izvor: Zločini u Hercegovini u Drugom svjetskom ratu (Knjiga 1) – Božidar Čučković, Trebinje 2003. str. 493-502


30. jun 2013. – Osvećenje hrama u Ljeskovom Dubu

Sa blagoslovom Preosveštenog Vladike Grigorija, u oktobru prošle (2012.) godine, započeli smo izgradnju hrama u Ljeskovom Dubu. Vladika je hram posvetio SVIM SVETIM MUČENICIMA SRPSKIM među koje možemo svrstati i žitelje ovog sela-stradale od ustaša i Nijemaca 29. juna 1943. godine.

Bogu je bilo ugodno da hram SVIH SVETIH MUČENIKA SRPSKIH u Ljeskovom Dubu bude izgrađen za kratko vrijeme te da najpodesniji datum njegovog osvećenja bude sami praznik NEDJELjA SVIH SVETIH, 30. juna 2013.g.G.

Dug prema drevnom Hristolikom narodu ovog kraja, koji je umio Bogu da se moli i u najranijim trenucima svoje istorije, a ponajviše dug prema postradalim precima u Drugom svjetskom ratu, podstakao je stanovništvo da podigne ovu svetinju i u njoj projavi ljubav i zahvalnost svojim svetim precima.

Sami datum pokolja u Ljeskovom Dubu bio je povod da se potrudimo da ove 2013-te godine, u kojoj se navršava 70 godina od tog stravičnog događaja, osvetimo hram i time ovim mučenicima učinimo da im „duše dostojno na nebu caruju, ka’ im ime na zemlji caruje“.

Ispostavilo se da je ova biblijska numera-70 godina, svojevrsna renesansa u kojoj zahvalni potomci čtuju žrtvu svojih predaka širom Hercegovine.

. . .

U Ljeskovom Dubu je tog dana, prije tačno 70 godina, na tri stratišta na najmučkiji način pobijeno 183 ljudi – muškaraca, djece, staraca, žena i trudnica, od kojih 165 žitelja ovog sela i 18 mještana okolnih sela koji su se u trenutku fašističkog terora zatekli na tom mjestu. Među stradalima je bilo 62 djece mlađe od 10 godina.

. . .

Katili nisu birali sredstva ni način ubijanja. 101 čeljade je zatvoreno u oveću seosku kuću i zapaljeno ognjem živijem, jer je svojstveno paklenim umovima da budu tako maštoviti i da realizuju ono što nose u varvarskim genima.

Mučenici Ljeskovog Duba, postradali za krst časni i slobodu zlatnu, sasvim nevini, ničim ne provocirajući avet fašističku, do time što „su bili to što jesu i što su željeli da to i ostanu“, ispisali su jednu jevanđelsku priču i ostavili vrlo snažnu i obavezujuću poruku malobrojnim potomcima. Ovo pokoljenje Ljeskovčana Bog je udostojio da izgrade ovu prelijepu svetinju i da tako, kako reče Vladika Grigorije :“ona Vaskrsno i triumfalno stoji iznad ova dva mučenička groblja, slaveći život“.

„I OVAJ KRAJIČAK NAŠE HERCEGOVINE-LjESKOV DUB-TOG JUNSKOG DANA ČETRDESET TREĆE GODINE BIO JE ONA HRIŠĆANSKA OAZA KOJA JE PARALA OČI FAŠISTIČKOJ AVETI.

PREOSVEŠTENI VLADIKA PRIJE PAR GODINA REČE: “MI SADA SLAVIMO SVETE MUČENIKE KOJI SU ŽIVOTIMA PLATILI SVOJU ODANOST BOGU I RODU, A IMENA NjIHOVIH TIRANA I UBICA VIŠE NIKO NE PAMATI“. BIĆU SLOBODAN DA DODAM: IMENA TIH I TAKVIH UMOVA PAMTI PAKAO OGNjENI, ALI NEKA BOG-PRAVEDNI SUDIJA-SAM SUDI SVIMA PO DJELIMA“ -lijepo je primjetio gospodin Rako Milidrag pozdravljajući goste.

. . .

U samom danu osvećenja hrama svaki trenutak je djelovao čudesno:

Vremeneske prilike, svečana tišina, novokrštenaa djeca, dominacija malenog ali prelijepog i s pažnjom građenog hrama, nadahute besjede hercegovačkih Arhipastira, prigodan i neophodan istorijski osvrt i kulturno-umjetnički program, gostoprimstvo Ljeskovčana i oko hiljadu ipo Bogobojažljivih ljudi koji su došavši da se poklone mučenicima sa strahom i poštovanjem pratili svetu Liturgiju… Sve navedeno govori o izuzetnom događaju i o svečanosti koja je zaista svjedočanstvo pobjede života nad smrću i dobra nad zlom.

U ranim jutarnjim satima osvećen je spomenik koji je porodica Mučibabić podigla na mjestu stradanja najvećeg broja žrtava.

Božanstvenom službom načalstvovao je Preosvešteni Episkop ZHiP gospodin Grigorije uz sasluženje Vladike Atanasija sedmorice sveštenika, petorice đakona, troje novoprosvećenih i kako rekosmo velikog broja pravoslavnih sabranih oko novoosvećene svetinje.

Da bi se ispunila svaka pravda u savršenju izgradnje i svečanosti osvećenja hrama SVIH SVETIH MUČENIKA SRPSKIH, Preosvešteni vladika Grigorije je na kraju svoga obraćanja istako trud gospodina Milinka Milidraga koji je kako je rekao Vladika:“nesebičnim trudom i žrtvom dostojno predvodio ljeskovački narod prilikom izgradnje ovoga svetoga hrama“. Tom prilikom Vladika ga je darivao „najvećom i najsvetijom knjigom“- Biblijom.

. . .

Prema narodnom predanju, sačuvanim istorijskim izvorima i crkvenim zabilješkama, a posebno na osnovu materijalnih ostataka, duhovni život starog Gacka bio je bogat i raznovrstan, ali najstariji spomenici duhovne kulture iz perioda 11. i 12. vijeka nisu sačuvani.

Iz perioda od 13. do 15. vijeka bilo je više od 20 crkvenih hramova i pet manastira, tada aktivnih, koji su nestali u turskim razaranjima tokom 15, 16. i 17. vijeka, a po predanju jedan od tih manastira nalazio se u Lj.Dubu.

*Stanovništo Ljeskovog Duba raselilo se, pa trenutno u ovom gatačkom selu živi samo jedna porodica.

 Paroh Druge gatačke parohije
jerej Danilo Dangubić

Izvor: https://eparhija-zahumskohercegovacka.com

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top