arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

„NATO agresija” kada smo počeli da stvari nazivamo pravim imenom? (VIDEO)

U godinama nakon NATO agresije visoki vojni i državni zvaničnici izbegavali su korišćenje termina „NATO agresija”. Izvor: Srpska istorija Priredio: Đorđe Bojanić, glavni urednik sajta NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Sve do 2015. godine, izraz „NATO agresija”  nije bio ustaljeni pojam koji je korišćen u zvaničnim obraćanjima već su se koristili pojmovi „bombardovanje” i „agresija”, bez direktnog navođenja odgovornih za ovaj zločin. Negde od 2005. godine, u medijima se „stidljivo” spominje termin „NATO

Arno Gujon: Sećanje na martovski pogrom Srba na Kosovu

Na televizijskim ekranima širom sveta nizale su se potresne, zastrašujuće i nepodnošljive slike. Istovremeno sa svojim sunarodnicima, 17. i 18. marta 2004. gledao sam pogrome koje kosovski Albanci sprovode nad Srbima. Desetine hiljada njih ubijali su i progonili Srbe koji su ostali na Kosovu posle juna 1999, otimali su i pljačkali njihove kuće i imanja. Taj organizovani talas nasilja brzo je preplavio oružane kontigente KFOR-a; neki su se suprostavljali, dok drugi nisu ni mrdnuli prstom. Crkve u centru Prizrena su oskrnavljene i popaljene, kao i zgrade pravoslavne bogoslovije, koje su završile u plamenu zajedno s bibliotekom retkih knjiga i rukopisa, zbirkom ikona i eparhijskom arhivom. Čak i više nego muškarce

Visokim Dečanima dostavljen dokument o progonu Jevreja na Kosovu za vreme Drugog svetskog rata

Manastir Visoki Dečani saopštio je da im je dostavljen vredan dokument o progonu Jevreja na Kosovu i Metohiji tokom Drugog svetskog rata, koji su tada gotovo svi bili srbofoni Jevreji. Dokument su, kako je navedeno na Tviter nalogu Manastira Visoki Dečani, dobili preko ljudi iz Jevrejskog muzeja u Beogradu povodom nedavnog slučaja menjanja istorije Drugog svetskog rata na Kosovu i Metohiji i negiranja progona Jevreja od kosovsko-albanskih kolaboracionista nacista.U izveštaju se ističe da su svim jevrejskim pripadnicima na ruke stavljene crvene trake sa natpisom „Jude“, čim su Nemci došli u Mitrovicu. To je bila, kaže se dalje, olakšavajuća mera za brzo iznalaženje Jevreja u cilju masovne odmazde za slučaj bilo

POKRET ZA ODBRANU KOSOVA I METOHIJE: OTVORENO PISMO VLASTIMA REPUBLIKE SRBIJE

Pokret za odbranu Kosova i Metohije upozorava vlasti Republike Srbije da je neorganizovanje predstojećeg referendumskog izjašnjavanja 16. januara 2022. godine na teritoriji Kosova i Metohije suprotno ustavnim načelima i da zato predstavlja dovoljan razlog za njegovo otkazivanje. Podsećamo da je u preambuli Ustava navedeno: „Polazeći od državne tradicije srpskog naroda i ravnopravnosti svih građana i etničkih zajednica u Srbiji, polazeći i od toga da je Pokrajina Kosovo i Metohija sastavni deo teritorije Srbije, da ima položaj suštinske autonomije u okviru suverene države Srbije i da iz takvog položaja Pokrajine Kosovo i Metohija slede ustavne obaveze svih državnih organa da zastupaju i štite državne interese Srbije na Kosovu i Metohiji u

Košare za decu – protiv „haške istorije“ i autošovinizma

Knjigu „Košare – novi kosovski boj“ namenjenu deci od osam i više godina napisao je istoričar Milan Bojić, ilustrovao Vladimir Krstić Laci, a izdavač i urednik knjige je Aleksandar Miljević iz kuće „Dobrodetelj“. Nedavno objavljena knjiga „Košare – novi kosovski boj“ namenjena deci od osam i više godina, izuzetno je važna u vreme kad se budućim nastavnicima i profesorima istorije nameću „haška istorija“ i autošovinizam. Prema Bojićevim rečima, Miljević je došao na ideju za knjigu jer ništa slično nije napisano za decu, a njemu je važno što je objavljena jer je završio Filozofski fakultet u Beogradu na kome postoji jedna interesna grupa čiji je interes da nam nametne „hašku istoriju“

Matija_Beckovic.jpg

Matija Bećković: Ako predamo Kosovo, možemo dati šta god hoće — tada više ništa nije naše /video/

Ako Kosovo nije naše, naše nije ništa. Ako predamo Kosovo, nema razloga da pravimo pitanje od bilo čega drugog, možemo dati šta god hoće. Ali, onamo namo za brda ona i još dalje, na onoj strani, onostrani se dižu Dečani, opominje jedan od najvećih srpskih pesnika Matija Bećković. Uoči njegovog 82. rođendana, kao dva posebna dara za poštovaoce Bećkovićeve misli i stiha stiže nova zbirka „Onamo namo“, treća iz započete poetske ispovesti u kojoj, kroz portrete savremenika i prijatelja, pesnik na najdublji način slika sebe. Među slavnima jednako važni i oni nepoznati… Svi koji su Bećkovićev život, kako sam kaže, učinili bogatijim, mudrijim, lepšim… Zato je ta knjiga otvorena, nezavršena,

Blizanci, srpski junaci, poginuli su istog dana

Samo onaj ko ima blizance može da razume tu sudbinsku, doživotnu vezanosti braće rođenog istog dana i sata. A ovi blizanci, srpski junaci, su ne samo rođeni, već su i poginuli istog dana (29. oktobra), sata i minuta. Goran i Zoran Orelj (prezime koje asocira na rusku reč za orla) su bili zajedno u svemu, od samog početka pa do zajedničkog im kraja. Od rođenja u Slavonskom Brodu (odakle su morali da odu, u Inđiju, proterani od svojih sugrađana Hrvata, u trećem razredu gimnazije), preko vojnog roka u Somboru i Prištini, pa do odlaska, po komandnoj zapovesti, u vojsku Republike Srpske Krajine (kao instruktori za korištenje minobacača) i, zatim, u Banjaluku,

Slobodan Antonić: Naše crvene linije – deca i Kosovo

Moramo da zaustavimo i obrnemo proces – da tražimo da nam se vrati naša okupirana teritorija, i da odavde ode nepozvana vojska tuđinaca. Naše crvene linije su deca i Kosovo. Bezočno nas guraju i sabijaju, mi smo se i branili i povlačili, ali za to dvoje stvarno nemamo više gde. U senci izbora 2017. pokušano je da se u srpska obdaništa i u škole na mala vrata uvede „seksualno obrazovanje“ (o tome sam pisao ovde). Bilo je, recimo, predviđeno da deca u obdaništima odgovaraju na pitanja ko ih sve dole „dodiruje“ (ovde 12) i gde vole, a gde ne vole da ih „dodiruju“ (ovde 30), a srednjoškolci je trebalo da uče kako se stavlja „zaštita“ na anus

Novi Obilić: Priča o Ivanu koji je poveo 12 srpskih vojnika na 300 OVK specijalaca

Oko podneva, na granični kamen C 4/6 (oko 400 m od karaule) koji je sa 12 vojnika branio vodnik Ivan Vasojević (rodom iz Sjenice), preko proplanka je krenulo u napad oko 300 boraca specijalne jedinice OVK (svi u crnim uniformama). Naredio sam mu zatim da se u slučaju ozbiljnijeg prodora neprijatelja povuče na rezervni položaj, da ne otvara vatru bez velike potrebe i da strpljivo čeka pojačanje koje je već upućeno. Izvestio je da je razumeo naređenje. Usledilo je zatišje. Vasojević je izvestio o brojnosti protivnika i zahtevao artiljerijsku podršku u slučaju da krenu dublje na našu teritoriju. Naređeno mu je da ne preduzima ništa osim naređenih mera. Izvestio je

Tužna godišnjica: U Goraždevcu ubijeni Pantelija i Ivan

Navršava se godišnjica zločina u Goraždevcu, kada su šiptarski teroristi iz automatskog oružja pucali na srpsku decu dok su se kupala na Bistrici. Tom prilikom ubili su Ivana Jovovića (19) i Panteliju Dakića (12). U tom nerasvetljenom zločinu, jednom od četiri najveća počinjena nad Srbima od dolaska međunarodne misije na Kosovo, teško su ranjeni Đorđe Ugrenović (20), Bogdan Bukumirić (14), Marko Bogićević (12) i Dragana Srbljak (13). Euleks je usled navodnog nedostatka dokaza obustavio istragu. Za ovaj zločin niko nije odgovarao. Izvor: Do Hristove Pobjede-Ilija Vujović Vezane vijesti: VIDEO – RTS RTS: Zločin u Goraždevcu 17 godina bez kazne – RTS ZLOČINCI još uvek na slobodi: Navršava se 17 godina

Ković razobličio Kurtija: Ako ćemo o genocidima na Kosovu, bilo je to ovako!

Ako bismo hteli da budemo cinični, primećuje Ković, trebalo bi da kažemo da je istorija albanskog naseljavanja na Kosovo i Metohiju počela genocidom nad Srbima i ostalim hrišćanima a da se, kako vidimo, tako i završava. Aljbin Kurti je zamenio teze jer je trebalo da govori o genocidu Albanaca nad Srbima kroz istoriju, a ne o srpskom genocidu nad Albancima, kaže istoričar Miloš Ković nakon poslednje runde dijaloga u Briselu gde je Priština od Srbije zahtevala da prizna genocid nad Albancima u tri perioda, 1878, 1912, i 1999. godine. Ako bismo hteli da budemo cinični, primećuje Ković, trebalo bi da kažemo da je istorija albanskog naseljavanja na Kosovo i Metohiju

Kosovski novomučenik otac Hariton

Tog 15. juna 1999. godine, nešto pre 11 sati, otac Hariton je ispred episkopskog dvora u Prizrenu primio svoje poslednje poslušanje. Trebalo je otići u grad, po hranu. Rekavši „Neka je blagosloveno“, krenuo je automobilom, bez straha. U samom gradu bio je zaustavljen od trojice terorista i legitimisan. Odmah po legitimisanju, teroristi crnih uniformi i još crnjih duša odveli su ga njegovim autom u nepoznatom pravcu. Ovo se dešavalo naočigled nemačkih vojnika u sastavu NATO „mirovnjaka“. Ceo događaj video je i jedan nemački novinar, fotografisao i istog dana obavestio episkopiju. Počeo je golgotski put novog Hristovog mučenika. Na njegova pleća stavljen je poslednji i najteži krst – mučeništvo za Hrista.

Đurđica Dragaš: Usudio se Srbin da na Gazimestanu digne tri prsta!

Mi smo dobri samo kad ćutimo i kad se sklanjamo, kad se izvinjavamo i priznajemo sve što nam „stavljaju na teret“. „Gledaju nam kroz prste“ samo kad igramo po njihovim pravilima. Nije Risto Jovanović, Srbin iz Podgorice, kako sam sebe predstavi pred sudom u Prištini, slutio da će se njegov put na Gazimestan završiti u kazamatu „nazovi države“ Kosovo. Ali eto… učinio je Risto „neoprostivo“! Sugerisao je policajcima da, na Vidovdan, ne pretresaju monahinju koja je krenula na Gazimestan. Bilo je to dovoljno da na njega, kao na ozloglašenog teroristu, skoče specijalci. Njih deset na jednog Rista!!! Bahato, bezobzirno, nadmeno.. stavili su mu lisice na ruke i počela je još

Ković

Miloš Ković: Vidovdanska beseda na Filozofskom fakultetu

Vidovdan je, bez sumnje, najznačajniji datum u srpskoj istoriji, bremenit značenjima i skrivenim smislom. To nije samo sećanje na jedan veliki istorijski događaj. Kosovska bitka je, zaista, označila pravu smenu epoha, prelazak iz doba veličine i slave u vreme vazalstva i robovanja. Srbija, Bosna i Zeta opstale su, istina, još ceo vek, bogat raznovrsnim dostignućima. Bio je to, ipak, život u senci kosovskog poraza, u osluškivanju topota turskih konja i iščekivanju konačnog sloma. Istoričari će marljivo beležiti kosovske i pokosovske događaje. Primetiće da je poraz Srba u Maričkoj bici bio možda još veći i odsudniji. Rekonstruisaće tok Kosovske bitke i ispitivati dvosmislene vesti o tome ko je, ustvari, u njoj

Sećanje na preminulog vladiku Atanasija: od Kosova do Jadovna

„Pobegao sam iz kasarne iz Vučitrna i, za Božić, otišao u crkvu u Babinom Mostu da se pričestim. Opaze me i prijave, pa sam bio deset dana u zatvoru. To su mi najlepši dani – nisam nosio petokraku i nisam morao da pozdravljam oficire”, ovako je svoju životnu, iskustvenu kosovsku priču započeo Zoran Jevtić. Zamonašio se 1960. kad je stigao sa Kosova i dobio ime Atanasije. Od tada se Kosovo i Atanasije ne razdvajaju.  Predanje kaže da su oko te drevne crkvice, u kojoj se pričestio, sahranjeni učesnici Kosovskog boja, a bliža istorija beleži da su stradale i pomrle srpske vojnike iz povlačenja tokom Prvog svetskog rata sakupljali po kosovskoj

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.