arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
lobaja-jednog-od-nesrecnika.jpg

Nijesmo željeli osvetu

U pomami nacionalističkih strasti i vjerske zatucanosti, u ludilu mržnje prema svemu što je srpsko, u bezumnom bijesu koji su ustaše ispoljavale nad nedužnim srpskim narodom, bilo je sigurno teško čak i najtrezvenijim i najrazumnijim Hrvatima oduprijeti se i suprotstaviti, stati u odbranu dojučerašnjih komšija i prijatelja. Ako bi se sudilo po onoj Njegoševoj „strah životu kalja obraz često”, onda bi se zaista i moglo donekle shvatiti i uvažiti opravdanje da se časni Hrvati iz straha nijesu u većem broju suprotstavili zločinima svojih sunarodnika i otvorenije stali u odbranu Srba. Takvo opredjeljenje, međutim, pada u vodu pred činjenicom da je to izostalo čak i onda kada su čudovišnoj Pavelićevoj državi

Tata, vadi nas, ne možemo više biti ovde. Vadi nas iz jame!

Vlado Bulut, kome su u jamu bačeni žena, dve kćeri i četiri sina, krišom je i ranije dolazio na jamu. U kameru Zdravka Šotre, koji je tada snimao dokumentarni film o stradanju hercegovačkih Srba, Vlado Bulut je govorio: Tata, vadi nas, ne možemo više biti ovde. Vadi nas iz jame! To mi se vazda pričinjavalo. Kako su džakovi kostiju izvađenih sa dna jame išle od ruku do ruku Prebilovčana, Vladi Bulutu se kroz suze otelo: Evo rođače, primi, evo, đeca naša. Đeca naša! Pedeset godina u jami. Ova rečenica Šotru je inspirisala za naziv filma „Evo naše dece”. Trifku Ekmečiću prepuklo je srce u grudima dok je na jami čekao

sokoli-jasenovacki.jpg

SOKOLI U JASENOVCU

Milutin Krnjajić rođen je 1877. u Jasenovcu. Stupio je u austrijsku vojsku i posle završenog gimnastičkog kursa u Bečkom Novom Mestu 1902. proizveden za vojnog učitelja borenja, gimnastike, igara i sportova. Krnjajić je napustio austrijsku vojsku i koncem 1905. prešao u Beograd. Postavljen je 1906. za nastavnika gimnastike u I beogradskoj gimnaziji. Bio je član „Ispitne komisije za polaganje učiteljskih ispita iz igara i sportova”. Sem u gimnaziji radio je u Beogradskom Dušanu Silnom kao predsednik i učitelj Boračkog odseka. Od Dušana Silnog na Velikom javnom času u Beogradu 14 maja 1906. odlikovan je Diplomom i Zlatnom medaljom I reda. Otvorio je 1909. Privatnu školu za borenje, gimnastiku i igre. Poginuo je u

jasenovac-da-li-pamtimo.jpg

Jasenovac – Mislimo uvek na to i govorimo uvek o tome (2)

Arčibald Rajs je poručivao Srbima da ne smeju zaboraviti zločine koji su im se dogodili, naglašavajući: “Mislimo uvek na to i govorimo uvek o tome”. Da li bi starateljstvo uljudilo Hrvate? Kada se popisu jasenovačkih žrtava doda Živanovićev podatak da je u Jasenovcu stradalo i oko 110.000 dece do četrnaest godina, te da je “Hrvatska bila i ostala jedina država na svetu, koja je imala logore za istrebljenje male dece i jedino su u Hrvatskoj, žrtve prethodno stravično mučene, pa tek onda ubijane”, postaje jasnije zbog čega je, kako piše beogradska Politika(29. avgust 2012), američki predsednik Frenklin Delano Ruzvelt (1882-1945), imajući na umu baš takvu “uljudbu” ustaške Nezavisne Države Hrvatske, predlagao

SUSRET SA ISTORIJOM: Tito prećutao zločine nad Srbima u Jasenovcu

Šta je Josip Broz pisao u “Proleteru” u decembru 1942. godine. Vrhovni komandant pisao da je Pavelić u logor bacio više od 10.000 najboljih sinova Hrvatske Šta je istorija i gde ona počinje? Da li je to saznanje da “stojimo na ramenima” onih koji su živeli pre nas, da li je to svet koji smo pozajmili od predaka, a dugujemo ga potomcima? Ko smo, odakle dolazimo, kuda idemo, mi ovdašnji na ovom uzvrelom Balkanu, u vrtlogu interesa i Zapada i Severa i Istoka i Juga, mi sa nejasnom budućnošću, problematičnom sadašnjošću i (čak!) neizvesnom prošlošću. Kanda smo zaboravili da istorija nije nešto što prolazi i da će nam pogledi ka

SREBRENICA I JASENOVAC: Prava razlika između izmišljenog i stvarnog genocida

Izlaganje u Njujorku 19. maja 2019, na godišnjoj konferenciji „Istraživačkog instituta za Jasenovac“. Naše istraživanje o Srebrenici omogućilo je i vrlo značajne uvide u vezi sa Jasenovcem. Dok je masakr u Srebrenici, koji se odigrao pred kraj sukoba u bivšoj Jugoslaviji 1990-ih godina, bio izveden da bi poslužio nameni koja je u prvom redu bila politička, on je takođe imao i jednu važnu posledicu. Srebrenica danas služi da odvraća pažnju od genocida u Jasenovcu nad Srbima, Jevrejima i Romima koji su se tokom Drugog svetskog rata našli u klopci „Nezavisne Države Hrvatske.“ Jedan od glavnih učinaka Srebrenice bilo je da umanji obim i jezivost Jasenovca tako što je naknadno Srbima

Bokan o Margetićevom video klipu o vezama Britanaca i ustaša!

DOMAGOJ MARGETIĆ O BRITANSKIM VEZAMA PAVELIĆA I STEPINCA, A KROZ (NIKAD OBJAVLjENE) MEMOARE DINKA ŠAKIĆA (pod radnim naslovom: ”S poglavnikom u Alpama tijekom 1946. godine”), POSLEDNjEG UPRAVNIKA JASENOVAČKOG LOGORA SMRTI (sa kojim je Domagoj svojevremeno – krajem 2002. godine – delio ćeliju u zatvorskoj bolnici u Zagrebu). To da su Britanci u svojim rukama (kandžama, kako god) držali sve konce međunarodnih događanja (nasuprot Sovjetima) tokom polovine dvadesetog veka, to postaje sve jasnije i onima koji u to do skoro nisu mogli da poveruju. O tome govori i pokojna Smilja Avramov, mnogo ozbiljniji svedok od Margetića (da je videla dokument u britanskim arhivama koji potvrđuje kako je Pavelić bio britanski agent),

jasenovac-da-li-pamtimo.jpg

Jasenovac – Mislimo uvek na to i govorimo uvek o tome (1)

Arčibald Rajs je poručivao Srbima da ne smeju zaboraviti zločine koji su im se dogodili, naglašavajući: “Mislimo uvek na to i govorimo uvek o tome”. Tek što je moj tekstić Jasenovac – najčuvenija hrvatska “pobeda” u 20. veku objavljen na sajtu Srbel, kao lični stav, više mojih prijatelja blago mi je zamerilo zbog toga što sam o hrvatskim zločinima u Jasenovcu od avgusta 1941. do kraja aprila 1945. godine pisaopremalo, skoro stidljivo, šturo,nedovoljno, a jedno nepoznato lice telefonom me je pitalo da li je pozivanje na svega trojicu autora dovoljna potvrda za sve ono što se priča o jasenovačkim žrtvama. Sledeći redovi, ne samo zbog toga što se neće baviti “tehnologijom” hrvatskih zločina, ne

Raskol

P0MRAČENjE UMA  „…svaki koji zlo čini, mrzi na vidjelo i ne ide k vidjelu da ne pokaraju djela njegovijeh, jer su zla. A ko istinu čini, ide k vidjelu, da se vide djela njegova, jer su u Bogu učinjena…” (Jevanđelje po Jovanu) Dok je četrdesetih godina dvadesetog vijeka zahuktala fašistička mašina tutnjela niz Evropu, sve pršteći pred sobom i sklanjajući kao granu s puta jednu po jednu prepreku oskudno naoružanih, razjedinjenih i demoralisanih protivničkih armija, Ante Pavelić je u zavjetrini i pod tvrdom zaštitom fašizma zadovoljno trljao ruke i čekao da se i jugoslovenska državna tvorevina konačno raspadne kao kula od karata. Krvava jutra koja su drugima donosila strah, neizvjesnost i beznađe,

Zlikovci koje su mrzele i ustaše (4): Najmlađi zlotvor Jasenovca

Jedino Dinko Šakić nije završio, kao ostali upravnici Jasenovca, sa smrtnom kaznom, nego robijom od 20 godina. Počeo je da je izdržava od 4. oktobra 1998. u Lepoglavi, onoj istoj kaznionici u Hrvatskoj u kojoj su nekad mučili i ubijali njegovi kompanjoni. Rođen je u Ljubuškom, u mestu Studenci, u zapadnoj Hercegovini i bio je najmlađi od ostalih zlikovaca. Imao je 20 godina kada ga je Vjekoslav Luburić uzeo da mu pomaže u svemu onome što su činili u logoru u Jasenovcu, navodi hrvatski “Ekspres”. Spavao kao beba Lično je Šakić, sudeći prema svedočenjima, 1942. ubio HSS-ovca i pesnika Mihovila Pavleka Miškinu. Tog leta u Staroj Gradiški videli su ga

Zbjeg Srba u jednoj od pećina u okolini Livna (snimio poznati ratni snimatelj i reporter Žorž Skrigin) u kojoj je Ivan Goran Kovačić, navodno, napisao „Jamu“

Sve je pažljivo zapisivao

Nema nikakve dvojbe da je Ivan Goran Kovačić svoju „labudovu pjesmu“ – poemu Jama — napisao upravo u Livnu. Potvrda za to nije samo činjenica da je on tu prvi put čitao stihove ovog potresnog poetskog svjedočanstva, već sasvim konkretni dokazi da je Goran razgovarao sa većim brojem preživjelih iz jama i sa ustaških stratišta — da je ono što je čuo o ustaškim zločinima u Livnu i okolini, ustvari, bilo presudno, bilo inspirativna okosnica za nastanak ovog velikog poetskog djela. Zbjeg Srba u jednoj od pećina u okolini Livna (snimio poznati ratni snimatelj i reporter Žorž Skrigin) u kojoj je Ivan Goran Kovačić, navodno, napisao „Jamu“ Milan Rosić je

Decu teže ubiti nego odrasle: Ljubi Miloš (u sredini) Foto: wikipedia.org/znaci.net/damjan

Zlikovci koje su mrzele i ustaše (3): Put u pakao Ljube Miloša

U oštroj konkurenciji ustaških zlikovaca, Ljubo Miloš se smatra najizopačenijim. Bio je rođak upravnika Jasenovačkog logora Vjekoslava Luburića. Imao je svega 22 godine kada je počeo rat. Zloglasni Mesar ga je od prvih dana uzeo za desnu ruku, a već u oktobru 1941. postavio je Miloša i za upravnika Jasenovca. Tako je baš njemu dopalo da do marta 1942. u Jasenovcu pazi na Vlatka Mačeka. A stari član Hrvatske seljačke stranke je kasnije pričao da je jednom prilikom pitao Miloša zar se ne plaši Božje kazne zbog svih tih zločina. “Ništa mi ne govori! Ja znam da ću gorjeti u paklu za ono što sam učinio i ono što ću

Maks Luburić sa ustašama

Maks Luburić – masovni ubica iz pakla

Vjekoslav Maks Luburić, jedan od najvećih zločinaca iz ustaške NDH, bio je desna ruka poglavnika Ante Pavelića za likvidacije i komandant koncentracionog logora Jasenovac u kome su ubijani civili, uključujući i djecu. Luburić, koji je nakon rata „pacovskim kanalima“, omogućenima od strane Vatikana, izbjegao pravdu, skončao je 20. aprila 1969. godine, dva dana prije nego što su se napunile 24 godine od proboja posljednjih jasenovačkih logoraša. Ubijen je na isti način na koji je on sa svojim ljudima ubijao kozaračku djecu, samo zato što su bila srpske nacionalnosti i pravoslavna, te civile Srbe, Jevreje i Rome, a onda i sve druge koje je ustaški režim smatrao svojim neprijateljima. Presudio mu

vukasin-ikona.jpg

Radi ti, dijete, svoj posao

Među retkim pričama koje su preživele zub vremena i oštricu kame ističe se ona o starcu Vukašinu, koji je postao simbol srpskog stradanja u NDH tokom Drugog svjetskog rata. Jasenovac predstavlja paradigmu srpskog stradanja, sinonim srpske tragedije i njegov večni košmar. Poprište najmonstruoznijih zločina čovečanstvu poznatih, koji su svojim sadizmom i svirepošću ostavili krvav trag u istoriji naših prostora. U moru priča jasenovačkih stradalnika mnoge će ostati neispričane. Ogroman broj ljudi je prošao kroz njegove kapije. Među retkim pričama koje su preživele zub vremena i oštricu kame ističe se ona o starcu Vukašinu, koji je postao simbol sveopšteg srpskog stradanja tokom Drugog svjetskog rata. Simbol srpskog prkosa i otpora. O

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.