arrow up

Moramo biti glas nevinih žrtava Jasenovca

Glas stotina hiljada nevinih žrtava – muškaraca, žena i dece, brutalno i surovo ubijenih tokom „ustaškog konačnog rešenja” u zloglasnoj ustaškoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koje je, uz blagoslov ustaškog vikara i nadbiskupa genocida Alojzija Stepinca, sprovodio ustaški firer poglavnik Ante Pavelić, zavapio nam je sa Zemlje molbom da ne budu zaboravljeni, niti da se zaboravi ko je počinio te strašne bestijalne zločine. Ekskluzivno za „Politiku” Prof. dr Gideon Grajf* Mi, koji smo ostali, moramo biti njihov glas. Plačimo glasno kako bi njihov glas mogao da se čuje po celom svetu. Zato su važni filmovi, knjige i izložbe. Oni bi trebalo da pomognu da se zločini počinjeni u Jasenovcu, Aušvicu i

Kako se traume predaka prenose na sledeće generacije i gde se se “arhiviraju”

Šta se događa kada jedan vojnik doživi traumu? Ili kada žena preživi silovanje? Gde se “arhiviraju” sve traume naših predaka i da li ikada nestaju iz našeg genetskog koda? Institu za psihijatriju „Maks Plank” u Minhenu već godinama istražuje “epigenetsko nasleđivanje”, odnosno način na koji akumulirana iskustva tokom života roditelja utiču na gene njihovog potomstva i kakvu ulogu to može da ima u razvoju dece, piše Dojče vele. Pojam epigenetika sastoji se od reči genetika i epigeneza, odnosno razvoj živog bića. Kao svojevrsna veza između uticaja okoline i gena, epigenetika istražuje pod kojim okolnostima koji gen postaje aktivan ili neaktivan. To se naziva regulacija gena. Kako nastaju traume i koje

Genocida nad Srbima nema u čitankama

U svojoj knjizi posvećenoj stradanju Srba u XX veku i njegovom prikrivanju, profesor dr Smilja Avramov koristila je isključivo strana dokumenta i otkrila dramatične ali i decenijama zataškavane razmere zločina nad srpskim narodom. Dvotomna knjiga “Genocid u Jugoslaviji od 1941-1945. i 1991. godine”, profesora dr Smilje Avramov, dodatno je “uznemirila” pristalice teorije o štetnosti pominjanja zločina, naročito genocida nad Srbima. Knjiga se oslanja isključivo na pisana dokumenta iz arhiva i instituta stranih država, i bavi se ne samo genocidom nad Srbima, već i problemom njegovog prikrivanja. Otkriva imena zemalja čije su obaveštajne službe igrale dvostruke igre, onih koje su zamenom teza optuživale druge države za sve što su one činile. U tom kontekstu,

Zorica i Vukašin

Istina mijenja pogled na život i smrt

„Pa, ti samo ideš po tim logorima“, rekoše mi, kad saznaše da opet idem na hodočašće. „Dug precima“, iznenađena odgovorih kratko, bez razmišljanja. „Nema mira dok se stvari ne postave kako treba“, dodah, sabravši se malo. Piše: Zorica Đoković Kakvi su to logori, šta li je to što čovjeka vuče da traži i ide u te zabiti, vrleti i bezdane, toliko vremena nakon što se zbilo, čitav jedan ljudski vijek poslije, ljudski vijek otet na neljudski način – dovoljno za bol. Kakva su to mjesta koja skrivaju zlo, kao da je zlo moguće sakriti, kao da se ljudski jad nigdje ne piše i ne broji. Od Posavine do Hercegovine, od

Jovan Ćulibrk: Broj žrtava Jasenovca u budućim enciklopedijama neće biti 600 ili 700 hiljada (2015.)

PAMTIMO!! Trista hiljada Srba proterano, većina žrtava nije ubijena po logorima – ostatak drži pedesetak neprijateljskih divizija, i pri tome ubijete 700 hiljada ljudi u Jasenovcu?! Nije realno! Episkop slavonski Jovan (Ćulibrk) održao je zanimljivo predavanje u Bijeljini još aprila 2015. godine. Razlog što se sada vraćamo na ovaj video zapis jeste značajno izlaganje vladike Jovana o Jasenovcu i broju žrtava Jasenovca. Tema predavanja je bila „Jasenovac viđen iz Svete Zemlje“, a odgovarajući na pitanje koji je tačan broj ubijenih u Jasenovcu, episkop slavonski Jovan je rekao (na snimku od 1:06:33). „To je prokleto pitanje. Komunistička vlast ne samo da nije ohrabrivala i potpomagala, nego je aktivno sprečavala istraživanje žrtava

Kustos Muzeja žrtava genocida: Mogao bih da zaključim da je u Jasenovcu život izgubilo između 122.000 i 130.000 osoba (2013.)

PAMTIMO!! Na tribini organizovanoj još maja mjeseca 2013. godine u Zagrebu, o žrtvama Jasenovca govorio je Dragan Cvetković, viši kustos Muzeja žrtava genocida u Beogradu. Prenosimo dio intervjua koji je tom prilikom dao novinaru srpskog tjednika NOVOSTI, Nenadu Jovanoviću. Koliki bi mogao biti konačan broj jasenovačkih žrtava? Na osnovu dosadašnje revizije – koja je najobuhvatnija u slučaju Jevreja, a najgora u slučaju Roma – i iskazanom trendu u obrađenim podacima, mogao bih da zaključim da je ondje život izgubilo između 122.000 i 130.000 osoba. Naravno, to nije neoboriva procena, ali je najrealnija u ovom trenutku. Iskreno, sumnjam u neke drastične promene, više je reč o relaciji od nekoliko hiljada, dva-tri

Nikola Жutić: Koncentracioni logor Gospić, april – avgust 1941.

Gospićki sistem logora smrti (Gospić–Jadovno–Tribanj (Šibuljina, Kruščica) – Karlobag–Pag) Apstrakt: U dokumentarnom članku analizira se prostor Like i podvelebitskog primorja, na kom su tendencije genocidne mržnje dostigle monstruozne razmjere, pa potom i realizirane kroz sistematske likvidacije pravoslavnih Srba u Koncentracionom logoru Gospić, koji je obuhvatao i logore Jadovno na Velebitu, Slano i Metajna na otoku Pagu. Ovim člankom ističem ključna svjedočanstva o inspiratorima i izvršiocima zločina u vremenu ličkog krvavog ljeta 1941. godine. Ključne reči: Gospićka kaznionica, logor Gospić, Velebit, Jadovno, Pag, Slano, Metajna, Nezavisna Država Hrvatska, ustaše, Rimokatolička crkva, SPC, prozelitizam, Ante Starčević, Ante Pavelić, Andrija Artuković, Mile Budak, Đuro Zatezalo Uvodne napomene Kobni događaji iz 1941-45, 1971-72, 1991-95,

Srbi kao jevrejski albatrosi

Davno pre izjave Josija Gevira, direktora spoljnih poslova Jad Vašema, da Hrvatska postaje „svetski lider sećanja na holokust” lansirane su dosetke da se istorija reprizira kao farsa ili parodija, a sad smo saznali da replike povesti vaskrsavaju i kao groteske Nezavisna država Hrvatska (NDH)  počela je, u proleće 1941. da hapsi i isporučuje Jevreje i Srbe u svoj logorski kompleks smrti Gospić-Jadovno-Pag i ubija ih, dakle pre 31. jula te godine, kada je rajhsmaršal Herman Gering uputio pismeni nalog šefu tajne policije Rajnhardu Hajdrihu da „preduzme sve potrebne pripreme za konačno  rešenje jevrejskog pitanja”. Franjo Tuđman, prvi predsednik Republike Hrvatske (RH), „vrhovnik” i „otac  nacije”, izjavio je 1990. da je

dane_lastavica.jpg

Dane Lastavica: Ustaše decenijama spremale genocid

Pokojni Ličanin Dane Lastavica, nekadašnji pravnik iz Gospića, objavio je knjigu “Hrvatski genocid nad srpskim i jevrejskim narodom u koncentracionom logoru Gospić (Lika) 1941-1945. i nad Srbima od 1991.” Lastavica je već poznat po svojim dosadašnjim istraživanjima o stradanju naroda u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, a koja su pretočena u knjige. U jednom razgovoru za “Vesti” otkrio je motive svoje predanosti u istraživanju zavičajne istorije, odnosno stradanju Srba u Hrvatskoj. Šta vas je motivisalo da decenijama otkrivate srpska stratišta? – Motiviše me ono što sam kao dečak preživeo 21. novembra 1941. kad su mi Hrvati, ustaše, 12 metara daleko od mene, ubili oca, u rodnom selu Kosinju, srez Perušić. Za ceo

Komići

Skrivanje istine ne ubija heroine – Milica Mika Pavlica

Avgusta meseca, kada je započela akcija “Oluja” , krenule su kolone izbeglica. Baka Miku ubiše na njenom ognjištu, baš kao i njenog Vasu. Piše: Srpska književnica Gordana Pavlović Selo Komić smešteno je u divnom predelu Like, udaljeno desetak kilometara od Udbine, a od Gospića 43 km. Nekada su ovo selo krasile dve pravoslavne svetinje: crkva Presvete Bogorodice, koja je  uništena  tokom Drugog svetskog rata i Hram Svetog oca Nikolaja, koji datira još iz 1778.godine, takođe spaljen  u Drugom svetskom ratu, a posle potpuno porušen. Komić obeležava Pokrov Presvete Bogorodice (14. oktobar) kao svoju slavu. Selo je bilo naseljeno pretežno srpskim življem i po popisu iz 1991. godine, imalo je 153

Svjedočenje Divoseljanki koje su se uspjele žive izvući iz Jarčje jame

Probijajući se iz obruča u Kruškovačama, dio naroda se našao u okolnim šumama i šipražju, a najveći se uputio padinama Velebita i Visočice u namjeri da se probije do Počiteljske Dulibe. Prilikom pročešljavanja šume, ustašama je palo u ruke 48 muškaraca, žena i djece, koje su odveli na Alanak, dijelom pobili, poklali i polužive i žive bacili u Jarčju jamu. JARČJA JAMA je jedna od mnogih kraških pojava u srednjem Velebitu iznad sela Alanka. Kao prirodna rijetkost mogla bi biti interesantna iz turističkih i speleoloških razloga. Znajući za nju, loklani ustaše su predložili da se iskoristi kao masovna grobnica za narod pobunjenih sela. Jama je duboka, nastala je proticanjem nadzemnih

Bog me je spasio da svijetu pričam gdje sam bila i što sam vidjela

Milica Matić, rođena Počuča iz Divosela zapisala je potresnu, istinitu priču, kazivanje svoje majke Marije Počuča, Vujkanove koja je sa 75 svojih komšija Divoseljana bačena u Jarčju jamu na sjevernom dijelu Velebita 06.08.1941. godine u vrijeme pokolja srpskog naroda u Divoselu. Jarčja jama je jedna od brojnih kraških pojava iznad zaseoka Alanak  /Alanak  – toponim Olanak/ u zaseoku Veliki kraj – Divoselo. Jama je dosta duboka, a izdubile su je nadzemne i podzemne vode, kojima je ovaj kraj obilovao od riječnih bujica do otapanja snijega sa Velebita. Hrvatske ustaše /u službi politike NDH/, znale su za ovu jamu posredstvom Hrvata koji su živjeli na Alanku, a i sami su bili

Ubici svoje porodice osvetio se posle rata ali pravdu nije dobio

DUŠANOVA TRAGEDIJA JE POČELA KAD SU USTAŠE UŠLE U SELO “Moja nesreća je počela 3. aprila 1942. u Begovom Brdu, tamo gdje sam, kako mi je moja pokojna Bosiljka govorila, tresnuo glavom o zemlju. Stasao sam u sedamnaestu. Sjedili smo u svojoj drvenari. Sjećam se, mama je rekla: “Đeco, danas je Veliki petak. Idem zamijesiti pogaču i uštipke!” Mi odrasliji smo napravili kozaljke. Igramo se. Ćaća je neprekidno tvorizao i lupao vratima. Timario je krave. Ođednom britka pucnjava. Ustaše u selu. Nešto mi, u meni reče: Sakrij se, Dušane! Bacim se u živicu i gledam šta će biti. Moji su ostali u kući. Mama je okupila oko sebe četvero djece:

Vladimir Bursać: KORAK KA ISTINI O GARAVICAMA

Ne treba dozvoliti  bilo kakve dalje zloupotrebe sa brojem žrtava i identitetom stradalih, jer ih je do sada bilo i previše. Ne dozvoliti upotrebu ovakvih stratišta za dnevno političke potrebe, potrebe izbornih kampanja i dalje zaoštravanje odnosa između dva entiteta Bosne i Hercegovine i između komšija različite nacionalnosti. Na tradicionalnom pomenu žrtvama Pokolja za vreme Nezavisne Države Hrvatske na Garavicama sam bio 2016.g. Tada sam upoznao članove Zavičajnog udruženja ”UNA” iz Banjaluke, koji su 2010.g u Banjaluci organizovali Prvi okrugli sto ”Garavice 1941.g”, izdali ”Zbornik saopštenja, svjedočenja i dokumenata o Garavicama”[1] na 300 strana na srpskom i engleskom jeziku, obnovili i od 2010.g svake godine organizovali ovo tužno i svečano

Sadilovac, Hram Rođenja Presvete Bogorodice | Sadilovac, Hram Rodjenja Presvete Bogorodice

Dani(j)el Simić: Borić Mare Novorođenče

Ono je ono. Ne znam muško ili žensko. Ali kako znam da je – srpsko? Zašto danas, kad se poneko sjeti okupirane Republike Srpske Krajine, biram da pišem baš o njemu? Zato što je to isto. Zato što ili nema, ili ne zna, a najčešće neće niko drugi. Drago naše Novorođenče, moram. Jer možda nijesi moje, ali jesi naše. Da nijesi naše, živjelo bi možda. Sjeme nastavilo. A i šta može biti nekom kao tebi, tek rođenom u prvoj polovini dvadesetog vijeka, bez majčine sise? Zaklaše ti bebi-formulu. Udaviše te u odsječenom pupku. Sramota me tebe. Sramota me, a ti vjeruj ako možeš. Jer možda nijesi moje, ali jesi naše.

NAJNOVIJE VIJESTI

Dobri moj!

Kažeš „Ne želim tamo da idem. Oterali su me. Nas su oterali.

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.