arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Olivera Šekularac: Preklali ste mi Božić, bor, jelku, dvorište, ugasili kovačku vatru i kućno ognjište

Dolaze Nove godine, nove jelke i borovi, daleko u ravnici kraj Severnog hladnog mora. Dolaze praznici, a nema tog Božića u kojem nisu moji baba i deda. O tim njihovim Božićima znam iz babinih priča koje ne blede. I ne, ovo nije tugovanka, nit beg, nit sećanja, nit neko zaboravljeno sukno na dnu škrinje izgorelo dok odelom postalo nije. U mojim Božićima su uvek Smiljana i Nikola i njihova deca za prazničnom večerom, zajednički izgoverenim Očenašem i badnjakom iz njihove šume, osveštanim u crkvi Pokrova Presvete Bogorodice u koju je deda redovno hodio. Ali tog Božića ’44. godine rekao im je za tom istom trpezom, na kojoj je uvek bila

Godišnjica masakra 1.446 Srba u Prkosu Lasinjskom i Dugom Selu Lasinjskom 1941.

U Prkosu Lasinjskom, Dugom Selu Lasinjskom, Stipanu, Kirinu, Sjeničaku i još nekoliko mjesta sjeveroistočnog dijela Korduna, 21. decembra 1941. godine, ustaše su na najmonstruozniji način pobili 1.446 Srba, među kojima bijaše 359-oro djece do 15 godina starosti. Usmrćivani su ne samo iz vatrenog oružja, već i najzvjerskijim iživljavanjima – noževima, premlaćivanjima, spaljivanjima, zlostavljanjima i na druge monstruozne načine.  Nakon usmrćivanja svih uhvaćenih žitelja, opljačkana su, a zatim i spaljena napadnuta sela. Cilj je bio uništiti bilo kakve uslove za dalji život na ovim prostorima. Nakon partizanskih akcija u dolini Kupe, Ante Pavelić je naredio svojoj vojsci ofanzivu na sjeveroistočni dio Korduna. Odlučeno je tada da se uništi sve srpsko stanovništvo

Parastos_zrtvama_u_Prkosu_Lasinjskom.jpg

Zorka Popov: Prkos na Kordunu

Naše duše, ma gde bili, tog dana osvanuće tužne, suzne i zatvorene, baš kao što je osvanula i nedelja 21. decembra 1941. godine u našem Prkosu. Selo Prkos, severni deo Korduna, desna obala reke Kupe – nedelja, 21. decembar 1941. Malo selo, „nepoznato” na geografskoj karti, ali je stvarno, i stalno, neizbrisivo iz istorijskih karata i karata naših duša već 80 godina. Obgrljeno maglom, snegom i zatvorenim nebom, kao da je i priroda slutila pogrom i umiranje, tužna što ne može da učini čudo, selo Prkos je opkoljeno. Pohapšeno je 478 nedužnih stanovnika, 477 Srba i jedna Hrvatica – jer je bila udata za Srbina. Više od polovine, 244, bila

DUŠAN BASTAŠIĆ: UMANjIVANjE ŽRTAVA JASENOVCA I JADOVNA JE NASTAVAK GENOCIDA

Gost nove emisije „Rubikon“ bio je dr. Dušan Bastašić, osnivač i predsjednik udruženja Jadovno 1941. – Jadovno 1941. koji je govorio o kulturi sjećanja, sistematskom zatiranju tragova zločina nad Srbima u NDH i opasnim trendovima revizionizma. Gospodin Bastašić posvetio je posljednjih 15 godina istraživanju i dokumentovanju stradanja Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Njegova lična motivacija potiče iz porodične tragedije – oba djeda i stric ubijeni su u kompleksu logora Jadovno-Gospić-Pag, dok je njegov otac kao dvanaestogodišnjak preživio Jasenovac. JADOVNO – PRETEČA JASENOVCA Bastašić je u razgovoru istakao da je Jadovno bilo prvi likvidacioni centar NDH, koji je funkcionisao od aprila do avgusta 1941. godine, prije nego što je Jasenovac počeo

Olivera Šekularac: Prepolovljena je zemlja i prepolovljeni mi

E moj deda, procvetao mi je naš dren u tuđini. I njega sam krišom prenela, brat me je sa njim ispratio. Kažu da zemlja pamti. U osvit novog dana koji se lagano od noći odvaja, ovde na severu Holandije, gde su i jutra siva… Beli papir držim u ruci, svetliji od svitanja. Prvi dokument dedin, koji me svu noć suzama obavija… Smrtni list, deda i ja. Prvi put nešto opipljivo, njegovo. Javljam svima da sam to preko prijatelja dobila. Srećna kao da sam dedu zagrlila, a ne list hartije kao parče svetinje prigrlila. Pa ne znam vide li me oči njegove, neviđene. Sa smrti smo odrastali, uvek je bila blizu.

Gordana Dostanić: SVETI NIKOLA

Branitelju čudotvorče i sjajni Hristov ugodniče, svetitelju Nikolaje, slavim te s ljubavlju… U svanuće palim kandilo, a misli se iskradaju na daleku, dedinu grudu gde samuje i ćuti sokak Babića. Samo sitan sneg provejava i ledi se na granama podivljalih šljiva i jedine dve nesasušene grane na krivom stablu jabuke, koju je pre više od jednog veka posadio tada mladi domaćin Miloš. Uvukao se sokak u svoju tišinu kao pod hladan pokrov. Odavno se ovde ni šapat nije čuo, ni korak lagan, mek od tankih opanaka, ni meket janjeta, ni dodir zamrznute grane na oknu malenog prozora, ni pucketanje vatre u toploj sobi… Kao da se sve zavetovalo da niko

Adam Pribičević

Adam Pribićević: Ante Starčević – prvi učitelj genocida u Evropi

Adam Pribićević (Kostajnica, 1880 – Windsor, 1957) je bio srpski političar i publicista, bavio se u emigraciji sa istraživanjem naše političke prošlosti, gde je objavio i ovaj studiozni članak. Priredio: Dušan Buković Uredništvo „Glasa Kanadskih Srba“ preštampavalo je izvesne studiozne i zapažene članke Adama Pribićevića iz svojih ranijih izdanja (u br. od 20 i 27 maja 1971).Članak je važan iz dva razloga: on će osvežiti naša sećanja i poštovanje prema milionskim i nevinim žrtvama novih srpskih mučenika u tragičnom HH stoleću, u isto vreme članak će upozoriti rodoljubive Srbe na nove opasnosti, koje nam prete od poltronskog beogradskog internacionlističkog i izvesnog zapadno-evropskog i američkog establišmenta, koji je u izvesnoj meri

Linta jedan od 26 narodnih poslanika koji je ponovo glasao da se dnevni red sjednice Skupštine dopuni tačkom Prijedlog Deklaracije o genocidu…

Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta je jedan od 26 narodnih poslanika koji je 16. decembra u Skupštini ponovo glasao da se dnevni red sjednice dopuni tačkom  Prijedlog Deklaracije o genocidu Nezavisne Države Hrvatske nad Srbima, Jevrejima i Romima tokom Drugog svjetskog rata. Za dopunu dnevnog reda novom tačkom treba da glasa najmanje 126 poslanika od ukupno 250 poslanika koliko čini Narodnu skupštinu.  Ispod je izvještaj sa rezultatima glasanja. Linta  je bio jedan od 13 narodnih poslanika koji je i 25.novembra u Skupštini glasao da se dnevni red sjednice dopuni tačkom  Prijedlog Deklaracije o genocidu Nezavisne Države Hrvatske nad Srbima, Jevrejima i Romima tokom Drugog svjetskog rata. Podsjećanja radi, Linta

AMNEZIJA SUDBINE JEDNOG NARODA ILI ZAŠTO ZABORAVLjAMO

Nisam sreo – a srećem ih svakodnevno jer su moj narod, moji, braća – Krajišnika koji je u negativnom pomenuo Srbiju. Međutim skoro svako od njih u negativnom pominje tadašnju političku vrhušku sa SDB kao produženom batinom iste. Piše: Nemanja Zivlak Baba Mara: „Ako o nekoj temi ne znaš dovoljno, ako nisi upućen ili nisi siguran –pitaj i slušaj! Nije sramota ne znati, sramota je ne pitati, srećo!“ Nisam slučajno za uvod u ovu kolumnu iskoristio savjet žene koja me je svojom mudrošću vaspitala za budući život. A evo i zašto sam ga iskoristio kao uvod. Naime, o seriji „Tvrđava“ koja je ovih dana izazvala buru emocija čuli smo i

Propao još jedan pokušaj da se Deklaracija o genocidu u NDH uvrsti u dnevni red Skupštine

Jučerašnja, četvrta sednica Drugog jesenjeg zasedanja Skupštine Republike Srbije zabeležila je još jedan neslavan rekord. Za ponovni predlog da se Deklaracija o genocidu Nezavisne Države Hrvatske nad Srbima, Jevrejima i Romima tokom Drugog svetskog rata stavi na dnevni red dašnjeg zasedanja glasalo je 26 narodnih poslanika, od 168 koliko je bilo prisutno. Prema vesti RT Balkan, „Za“ Predlog glasali su: Mi snaga naroda (4 poslanika), Mi glas iz naroda (4), Pokret socijalista, Narodna seljačka stranka, Ujedinjena seljačka stranka (3); SNS Aleksandar Vučić (5); Narodni pokret, Novo lice Srbije (8), Srbija centar SRCE (1) i SPS Ivica Dačić (1 poslanik). Na prethodnoj, trećoj, sednici jesenjeg zasedanja (25. novembra) od prisutnih 179 poslanika, zeleni

Stope u snijegu..

Svjedočenje Kate Bukve rođene Trbojević o obruču na Petrovoj gori, pokoljima i zbjegovima po Bosni i vrletima snijegom zavijane Like. (Tekst je prenesen sa audio – zapisa, svjedočenja Bukva Kate (rođ. Trbojević, 1934.) koji je Kresojević Danica (rođ. Gabrić) snimila u Vojniću, 13. avgusta 2008. godine.) Zovem se Bukva Kata, djevojački Trbojević. Rođena sam 14.11.1934. godine. Četrdeset i prve, kad je pala Jugoslavija onda mi je otac otiša u vojsku. Već kad je to počelo i pala Jugoslavija otišao je u logor.  Mama i nas troje djece ostali smo sami. I ondak je mama vako s nami kad pobježemo, ona je nas vodla po šumi. Ustaše su bacali letke.  „Ko

Nacistički robovski logor za Srbe u rudniku Trepča 1941-44.

O koncentracionom logoru ,,Trepča”, u kojem je vršen genocid nad srpskim narodom, vrlo malo se zna. Kao da je nekom bilo stalo da se unište tragovi o postojanju logora. Istraživači u Memorijalnom muzeju holokausta su dokumentovali sve nacističke koncentracione logore, geta, mesta na kojima se odvijao robovski rad, kao i fabrike smrti koje su postojale širom Evrope. Dokumentovano je čak 42.500 lokacija. Brojka uključuje 30.000 kampova s robovskom radnom snagom, kao i 980 koncentracionih logora. Raniji podaci su pokazivali da je logora širom Evrope bilo oko 7.000. Istraživači smatraju da je oko 20 miliona ljudi umrlo ili su bili zatvoreni u logorima. Među mestima nasilja su bili i centri u

Sudbina Livanjskog polja u vreme NDH

„Krici i odjeci Livanjskog polja“ U jugozapadnom delu Bosne i Hercegovine, pod širokim obroncima Dinare i Cincara, otvara se Livanjsko polje – prostrana kraška ravnica, koja se pruža između Livna, Glamoča i Kupresa. Porodica Cvijetić, koja se u livanjsko selo Lištane doselila iz Dalmacije u 19. veku, generacijama je čuvala priče o svom poreklu i opstajanju na vetrometini Livanjskog polja. U vreme Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine, u ustaškim zločinima stradalo su čak 54 člana te porodice. Porodično sećanje očuvala je Sava Cvijetić, koja je pukom srećom preživela. Iako joj je suprug u međuvremenu stradao, Sava je ostala u Sremu, gde se posle rata skućila. Uprkos opasnostima u ratnom vremenu,

Bojanić: Lobograd i Tenja nisu zaboravljeni slučajno… zaborav je obično poslednja faza zločina

Postoje mesta o kojima se malo govori, ne zato što su manje stradala, već zato što je bol koji nose suviše težak za površno sećanje. Lobograd i Tenja su upravo takva mesta. Bez velikih spomenika, bez školskih lekcija koje im posvećuju dužnu pažnju, ali sa hiljadama nedužnih života ugrađenih u zemlju i tišinu. Logor Lobograd, osnovan 1941. godine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, bio je logor za žene i decu, uglavnom Srpkinje i Jevrejke. Ta činjenica sama po sebi ruši svaki pokušaj relativizacije ustaških zločina. Lobograd nije bio „radni logor“, niti „privremeno sabirno mesto“, već prostor sistematskog uništavanja kroz glad, bolesti, poniženje i namerno zapostavljanje. Istorijski izvori, uključujući svedočenja preživelih, dokumentaciju

Srpska Ramonda: Godišnjica stradanja Srba u Bjelovcu, Sikiriću i Lozničkoj Rijeci

Navršilo se 33 godine od masakra nad Srbima u bratunačkim selima Bjelovac, Sikirić i Loznička Rijeka. Muslimanski zločinci iz Srebrenice predvođeni Naserom Orićem ubili su 14. decembra 1992. godine u ova tri sela 68 mještana, a ukupno tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata njih 109. „Tog 14. decembra 1992. muslimanske snage tzv. Armije BiH iz Srebrenice pod komandom Nasera Orića u ranim jutanjim časovima izvršile su napad na srpska sela Bjelovac, Sikirić i Loznička Rijeka, koja se nalaze na lijevoj obali Drine jedno pored drugog. Stanovnike ovih sela je probudila rafalna paljba i povici sa okolnih brda: „Ćetnici, sve ćemo vas poklati! Predajte se! Hvataj žive!…“, a koji su se čuli pri napadu

NAJNOVIJE VIJESTI

U toploj kući

„Ajmo, na posao, da djeca ne čekaju“, naredi Joško. Došli smo do

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.