arrow up
Latinica | Ćirilica
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
POMOZITE NAŠ RAD DONACIJOM
Latinica | Ćirilica
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish

Gordana Dostanić: ZAOSTAVŠTINA LIVANjSKIH SRBA

19. mart 2026.

Da li ste nekada bili u Livnu, gradiću jugozapadne Bosne, koji se preprečio na samom putu od Banja Luke ka Splitu? Piše: Gordana Dostanić Znate li da je to gradić kome njegovi stanovnici dali tri imena: Lijevno, Hlivno i Livno? Ili da je taj troimeni grad kolevka srpske srednjovekovne dinastije Mrnjavčević, kako nam kazuje istoričar Dubrovačke republike,  enediktanac, Mavro Orbin, dok u svom delu Kraljevstvo Slovena predstavlja prošlost Južnih Slovena? Orbin piše da je, Mrnja, od koga su Mrnjavčevići, živeo u Livnu iz koga ga je, sebi u službu, uzeo car Dušan, kada je 1350. godine prolazio tim krajem. Taj „sjajni, bijeli biser, kakvog nema na čitavom dunjaluku“, kako je

dr Jovan Rašković

Zavet i ispovest

19. mart 2026.

Uzrastanje bez zaveta, mora stvoriti slabe, perverzne i koristoljubive ljude. Narcise i egocentrike. Često potpuno poremećene.  Piše: Miroslav Pušonja Naleteh sinoć na intervju sa akademikom Jovanom Jovom Raškovićem. U tom razgovoru pred svanuće političkih pa potom ratnih sukoba, Jova reče da smo u jednom periodu vremena živeli iznad naših mogućnosti (strani krediti o kojima se nije pričalo pre osamdesetih), da smo zborili iznad naše pameti (ideološko slepilo za stvarni svet u nama i oko nas) i da smo odlučivali iznad naših znanja (organi samoupravljanja). To nas je dovelo do stanja svesti da nam nema ravnih, i da ništa ne treba menjati.  U tom sjajnom intervjuu Jova još reče da je

Mali čuvar sećanja

18. mart 2026.

Ovde je rod naš najbliži, čuva ga utroba Velebita. Ovde si kod svojih došao i ti. Piše: Olivera Šekularac Početkom leta, tamo u mojoj Lici, gde se pomen u Jadovnu služi, stoji dečak, lep k’o slika, sa iskrom u oku i tuži. Dok s bolom izgovaram stih kraj jame, sretnem njegove bistre oči. On mali, a već Bogu služi i tišinom više od reči zbori. Kroz glavu mi misli lete, kao bura s ove spomen-planine. Bože, ovo za mališane nije. Milane, jabuko sa grane, ti si samo dete, a stojiš uz oca i majku kraj jame. Znaš ti od malena, kao i ja što sam znala: ovde su stradala deca,

Srpsku decu obavezno odgajati na ustaškim načelima i u katoličkoj veri

17. mart 2026.

(Odlomci iz knjige „U mučilištu – paklu Jasenovac“ Đorđa Miliše, reprint piščevog izdanja iz 1945, izdavač Politika, Beograd, 1991.) Nadasve je bio svirep, tragičan udes srpske djece okolnih kotareva Kozare i Prosare. Tu su sva djeca od dojenčadi do 12 godina bila pohvatana i istrebljena prema ustaškim krvničko-ubilačkim metodama. Kotarevi, koje je zadesio taj najteži udes, jesu: Bosanska Gradiška, Bosanska Dubica, Bosanska Kostajnica, Prijedor, Hrvatska Kostajnica i ostali susjedni kotarevi. Na taj je način bilo sakupljeno ispod Kozare oko 100.000 srpske djece nad kojom su vršena nepamćena zvjerstva… Dojenčad su otimana s majčinih grudi, silom otrgnuta i odvađana od svojih roditelja. Odraslija djeca, koja su se grčevito držala majčine suknje,

Bojanić: DAN SEĆANJA NA 17. mart 2004. Taj dan nazivamo POGROM, a može se nazvati i GENOCID

17. mart 2026.

Pre 22. godine na Kosovu i Metohiji izbili su najveći etnički zločinački motivisani sukobi od starne šiptara i dolaska međunarodnih snaga u okupiranoj srpskoj pokrajini. Priredio Đorđe Bojanić Taj dan nazivamo POGROM, a može se nazvati i GENOCID, evo i zašto… zar zatiranje svega Srpskog što je od antičkog doba građeno, te uništene crkve, manastiri, groblja, spomenici, ti pisani dokumenti, sva ta starina, oslikana, sve te uništene freske, ta uništena kultura, duhovnost i fizičko uništenje ljudi… zar to nije GENOCID nad jednim narodom, koji se našao usamljen dok je na svo to razaranje i uništavanje mirno gledala ta demokratska Evropa? Pitam se, kakav je to narod koji uništava groblja, koji se i

Neizmišljena priča o njoj

17. mart 2026.

Sanjala sam je noćas. Onakvu kakvu je ne pamtim. Kakva je možda bila nekada davno, bar deceniju i po pre mog rođenja. Nasmejana, a crne oči igraju, gologlava, sa puštenom pletenicom preko leđa. Nigde njene crne marame… Gleda me i ne govori. Samo se smeje i maše, a kao da lebdi iznad polja. Da li njenog, Livanjskog, ili našeg sremačkog? Biće da je Livanjsko. Biće da je otišla tamo na besmrtnim krilima, da nastavi u večnosti sa onima koje su joj uzeli na zemlji. Kako se takva bol može izdržati? Gde se skriva ta snaga kojom tvoje telo i duša podnesu toliki gubitak? Muža, svekrve, braće, devera, sestara, snaha, sinovaca,

Knjiga o kojoj se malo zna – „Zločini u logoru Jasenovac“

16. mart 2026.

Knjiga je izdata od strane Zemaljske komisije SR Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača 1946. godine. Ova knjiga je izuzetno važan istorijski dokument i vjerovatno najkompetentniji budući da govori o broju žrtava u logoru istrebljenja Jasenovac i svakako je kao izvor najtemeljniji jer je urađena neposredno poslije Drugog svjetskog rata i objavljena 1946. godine. Članovi „Zemaljske Komisije Hrvatske“, kao dio „Državne Komisije FNRJ za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača protiv naroda i narodnosti FNRJ“ (pun naziv), ustanovili su da je broj žrtava 600 000, iako je prvobitna procjena bila 840 000, ali je očigledno iz političkih razloga taj broj bio smanjen na 600 000. Sa tim nalazima,

Milan Ružić: Istorija koju uporno zaboravljamo

15. mart 2026.

Narod smo koji se uvek hvali time kako sve zna, a naročito istoriju. I svako će nam pružiti, čak i na najmanji podsticaj u vidu čašice rakije ili svakodnevnog viđanja, svoj uvid u nekakvu istoriju koju tvrdi da zna, a što je najgore, uvek svaki Srbin tvrdi da istoriju zna bolje od onog drugog. I tako vekovima tvrdimo da nešto znamo, da smo čuli, pročitali, a u stvari ne znamo ništa, i što je najgore, deluje kao da nam nije ni stalo osim kad je u pitanju rasprava u kojoj želimo da pobedimo. A sad se zapitajmo… Znamo li za silne progone Srba sa svojih ognjišta? Znamo li da se

Korenica – Hram Sv. Arhangela Mihaila i Gavrila

Pokolj srpskog naroda u selu Homoljac, kod Korenice

15. mart 2026.

Pokolj srpskog naroda u selu Homoljac, nedaleko od Korenice počinjen je 14. marta 1945. godine, kada se već približavao kraj rata. U tom bezumnog pokolju Hrvati su pobili i zapalili 45 žitelja ovog malog srpskog sela. Iz kuća Lalića pobijeno je 37 duša, a iz Panjkovića šest. Pobijeni su Rade Paravina i Pera Stanić. Tako je u vatri izgorjela čitava porodica Miloša Lalića. Pored Miloša, izgorjeli su i njegova žena, tri sina: Mane, rođen 1932, Milan 1928, Stojan 1934. i dvije kćeri: Mara, rođena 1932. i Milica 1938.godine. Na spisku žrtava fašističkog terora nalazi se i ime Milene Lalić, koja je rođena 1944. godine. Vezane vijesti: MILENA

Logorovanje u Jastrebarskom

13. mart 2026.

Učestalo negiranje ustaških logora, pogotovu dječjih, otvara rane rijetkih preživjelih žrtava: ‘Već godinama teško dišem. Srce mi svako malo trokira, no ništa me ne boli kao pozdrav ‘Za dom spremni’. U ranom me djetinjstvu taj zlokobni urlik budio u Staroj Gradišci i Jastrebarskom’, kaže Nikola Relić (88) iz Slavskog Polja. U posljednje se vrijeme sve češće u javnosti plasira teza da su ustaški logori, posebice dečji, bili zapravo ‘humana prihvatilišta’: daleko se u tom revizionizmu otišlo na skupu koji je pod krovom Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu organiziralo Hrvatsko kulturno vijeće pod nazivom ‘Istina i monstruozne laži o dječjem domu za ratnu siročad u Jastrebarskom od 1941. do 1945.’.

Stepinac u senci Pavelića

13. mart 2026.

Izjava Đorđa Lingve, donedavnog apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj, od 11. februara ove godine u Zagrebačkoj katedrali povodom završetka njegove službe u Hrvatskoj, o kanonizaciji Alojzija Stepinca: „Ipak, sve sam više uveren da bi to priznanje od strane Crkve trebalo doći tek na kraju puta istinskoga pomirenja, bez kojega bi njegova svetost postala uzaludna. Kanonizacija, naime, nije svojevrsna ’liga prvaka’ u kojoj pobeda moje momčadi podrazumeva poraz tvoje. Pred Bogom nema pobednika i poraženih jer… svi smo mi braća i sestre!”, jedva da je u hrvatskoj javnosti privukla pažnju nekoliko medija i komentatora, što je iznenađujuće za one koji znaju šta Stepinac znači Hrvatima.  Piše: Savo Štrbac Hrvati su očekivali

Đurđica Dragaš: HERCEGOVINA

12. mart 2026.

Nemoguće je ostati nem… kad je upoznaš… Pustim poljem rasulo se nebo .Sivi kamen k suncu pogledao.Tanka travka vetrom zaplakala.Gola grana tužbalicu zapevala. Dva goluba nad jamom Korićkomukrstila krila.Жivotom se smrti osvetila.Okno crno svetlom obasjala. Hercegovina me po srcu prepoznalaNa ranu mi smilje privila.Nebo mi brižna darovala. Hercegovina me kamenom zaklela.Sestrinskim okom pomilovala. Surova i milna,Škrta i blagodatna.Zemlja sunca i suza.Stamena majka širokog skuta. Od istog autora: Kolumnisti / prijatelji – Đurđica Dragaš

milena.jpg

Milena

11. mart 2026.

USTAŠE SU MALU MILENU LALIĆ NABILE NA KOLAC (SVJEDOČI MIRKO RAPAIĆ)-  Svjedočanstvo iz knjige Mirko Rapaić: LIČKA TRAGEDIJA Na moju nesreću, bio sam očevidac pokolja srpskog naroda u selu Homoljac, nedaleko od Korenice. To se dogodilo 14. marta 1945. godine kada se već približavao kraj rata. Našao sam se tu baš kad su se vodile teške borbe sa hrvatskim fašistima. Povukli smo se sa položaja u brda oko Korenice, ali smo se ubrzo, nakon dan-dva, ponovo vratili u ovo selo. Naišao sam sa grupom boraca na popaljene kuće, ali nigdje nije bilo ljudi. U prvi mah smo pomislili da se narod sklonio negdje u šumi, ili prema Mrsinju, ili prema

Hrvatska uklanja gvozdena pravoslavna spomen-obeležja sa grobalja

11. mart 2026.

Nedavno, 21. februara, Eparhija gornjokarlovačka na svojoj veb stranici objavila vest o uklanjanju stotinak gvozdenih pravoslavni krstova sa starih grobalja na području Grada Vrbovskog, što su preneli i skoro svi mediji u regionu. Piše: Savo Štrbac Predstavnici lokalne vlasti tvrde  da je krstove  uklonila nadležna komunalna služba, uz obrazloženje da je reč o dotrajalim i oštećenim obeležjima koja su predstavljala potencijalnu opasnost. A vernici i potomci upokojenih, čiji se grobovi nalaze na pomenutim grobljima, izrazili su zabrinutost, navodeći da o planiranom uklanjanju nisu bili prethodno obavešteni, kao i da su pojedini krstovi bili očuvani i stabilni. Eparhija gornjokarlovačka je zatražila od nadležnih institucija i predstavnika lokalne samouprave potpuno razjašnjenje okolnosti

Jovan Mirić: „Izumi čine ljude sretnim“

11. mart 2026.

Iako su koristili razne metode ubijanja i mučenja, vremenom je ustašama to dosadilo pa su obznanili usmeni konkurs za izum novog načina ubijanja „Srbosjek“ iz Jasenovca Ćamil Sijarić je, izgleda, bio prvi koji je s nekolicinom partizana ušao u napušteni i razoreni logor Jasenovac. Svi tragovi kazivali su mu šta je taj logor bio i šta se u njemu dešavalo. Sijarić, doduše, nije znao detalje, na koliko su načina ljudi u logoru mučeni i ubijani. Objavio je knjigu posle rata[1]. Još kasnije izraelski istoričar Gideon Grajf je objavio knjigu u kojoj je naveo 57 različitih načina ubijanja i mučenja. Iz knjige G. Grajfa Jasenovac, Aušvic Balkana, str. 264-265 U jasenovačkom logoru Sijarić je naišao na čoveka,

NAJNOVIJE VIJESTI

Dva ratna druga

Nakon što ih je Mesić umirovio, karijere nekadašnjih suboraca krenule su različitim

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

PRETRAGA

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

PRETRAGA