arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Đurđica Dragaš: Pustilo nas je naše Divoselo da se pronađemo, dotaknemo i radujemo plačući

Spavajte mirno, rođeni moji!!! Pronašla sam vas, rođeni moji, pod zelenim pokrovom, među divljim travama, u šumi izrasloj iz vaših kostiju. Vodilo me srce, ranjeno i željno. Vodila me krv vaša što teče mojim venama. Dozivali ste me, znali ste da vas tražim, u mraku divoseljačkom, u muci našoj zajedničkoj. Znam da ste mi se radovali! Radovala sam se i ja vama! Osetili ste moju ruku na vašem hladnom uzglavlju, moj drhtavi poljubac, moje suze na crnoj, krvavoj zemlji divoseljačkoj. Smirivali ste moje ludo srce, brisali tugu, radovali se mom životu. Tešili ste me iz svoje mračne, samotne postelje. Prepoznali ste moj osmeh, vatru u očima i beleg na levom

Đurđica Dragaš: Priča o Desi iz Divosela

Došla si mi noćas u snu… prvi put. Došla si mi noćas u snu…prvi put… U šuštavoj beloj haljinici, s dečjim rukama, s očima punim neba. Smešile smo se jedna drugoj jer… mi smo ista krv! Pričala si mi o tom danu, o jutarnjoj rosi i požutelom, ustalasanom klasju. Mirisale smo zajedno sveže skuvano mleko i jele tvrdi hleb. Šaputala si mi o majčinom skutu i dedinom brku, o rumenom dečaku Jovanu. Jurile smo za šarenim teletom, milovale zvezdu na konjskom čelu, slušale ptice i šumu… Prepoznavale smo jedna drugu, bez dodira i pogleda jer… mi smo ista krv! Pričala si mi o strahu, o očevoj bori na čelu, o

Đurđica Dragaš: Moje čudo u čudnoj 2022. godini

Kraj jedne i početak nove godine, vreme kada pravimo planove, ali još više podvlačimo crtu, zbrajamo i oduzimamo, razmišljamo o proteklih dvanaest meseci. Da li smo mogli bolje, jače, uspešnije? Jesmo li ispunili obećanja data  sebi i drugima, jesmo li „varali na kontrolnom“, razočarali ili usrećili svoje bližnje, možemo li da, bez stida, pogledamo svoj odraz u ogledalu? Iako je sigurno mnogo onih koji se ne osvrću i ne prave planove, onih koji žive samo za danas, verujem da je ipak više nas koji sebi postavljamo sva ova pitanja! Sećam se… i 2022. smo dočekali bez snega, u debelom plusu. Nije nam ipak, onako globalno, donela baš mnogo sunca i lepote.

Ilija Vujnović

Divoselo – zločinom do pustoši – zapisi Ilije Vujnovića

U jesen 2003. godina, nakon 10 godina provedenih u izbjeglištvu uputio sam se iz Gospića u Divoselo. Na izlazu iz Gospića, kod pravoslavnog groblja pokraj mene se zaustavio auto, čujem poziv: „Ilija gdje si se uputio?“. Priđem, pozdravim, ali nisam uspio da prepoznam koga sam sreo, pa kažem: „Ja nikako ne mogu da te prepoznam, a ti mene prepozna u vožnji“.„Nije ni čudo, nismo se vidjeli 13 godina, ja sam Mićo Dragaš“.„Nisi se ti puno promjenio, ali ja sam u godinama kad sve prekriva tama zaborava. Pošao sam u Divoselo, ne vjerujem da ću stići do ostatka moje kuće, nije ni važno, želja mi je da vidim što uspijem“. Dosta

Đurđica Dragaš: Narod koji se plaši da sam sebi prizna da je nad njim počinjen genocid, ne može očekivati da to učini neko drugi

Narod i država koji nisu uspeli da prebroje ni žrtve svog poslednjeg stradanja – NATO agresije – ne mogu ništa bolje ni da očekuju! I objavi Džeruzalem post sramni tekst u kojem izvesni David Goldman tvrdi da u Jasenovcu nije stradalo više od 4 i po hiljade ljudi! I optuži nas besprizornik da smo lagali, da lažemo i dalje i da moramo smesta da prestanemo sa „sramotnom zloupotrebom Holokausta“. I rekoše mnogi da Goldman i ne zaslužuje komentar, ali ja ipak moram da napišem par rečenica. Navikli smo mi, Srbi, na ovakve priče, tekstove, satanizovanje po svetskim medijima. Navikli smo da u američkim filmovima Srbin mora da bude terorista, ratni

Parastos povodom godišnjice zločina hrvatske vojske u akciji „Medački džep“

Udruženje porodica nestalih i poginulih lica „Suza“ organizovalo je u Crkvi Svetog Marka u Beogradu, povodom 28. godišnjice zločina hrvatske vojske u operaciji „Medački džep“, parastos za ubijene Srbe. Hrvatska vojska je 1993. godine izvršila operaciju „Medački džep“. U toj operaciji, koja je trajala od 9. do 17. septembra 1993, ubijeno je trideset šest civila i pedeset dva vojnika Republike Srpske Krajine. Sudbina nekih žrtava još uvek je nepoznata, a zločinci koji su za to odgovorni i dalje su na slobodi ili su dobili blage kazne. To su, međutim, samo brojevi iza kojih se kriju užasne ljudske priče, o čemu govori Mile Rajčević, nekadašnji meštanin Divosela – mesta koje, prema njegovim rečima,

NAJAVA: U Beogradu parastos za Srbe ubijene u Medačkom Džepu

Udruženje porodica nestalih i poginulih lica „Suza“ sa sjedištem u Beogradu, organizuje parastos za Srbe koji su ubijeni septembra mjeseca 1993. godine u operaciji hrvatske vojske „Medački džep“ (kod Gospića u Hrvatskoj). Parastos će se služiti u četvrtak  09. 09. 2021. godine u crkvi Sv. Marka u Beogradu sa početkom u 11 časova. Nakon Parastosa u Tašmajdanskom parku biće položeno cvijeće na spomen ploču stradalim Srbima u ratovima devedesetih. S poštovanjem,                                                                                                                                              Predsjednica: Dragana Đukić

Dušan Bastašić: Jadovno je preteča Jasenovca

U vreme 80-te godišnjice zatvaranja ozloglašenih logora smrti Jadovno, Gospić i Pag. Potomci žrtava do danas nisu dostojno sahranili svoje najmilije. Tog 21. avgusta 1941. svega oko 2.000 preživelih stiglo u Jasenovac. Povodom obeležavanja godišnjice zatvaranja logora smrti Jadovno, Gospić i Pag, predsednik Udruženja Jadovno-Gospić-Pag Dušan Bastašić kaže da je Jadovno bilo preteča ozloglašenog Jasenovca. On je dodao da potomke žrtava raduje da se konačno počelo ukazivati na dan kad je zatvoren kompleks ovog logora i kad je svega oko 2.000 preživelih stiglo 21. avgusta 1941. preko Jastrebarskog u Jasenovac. Bastašić podseća da su na železničku stanicu Jasenovac stigli u 07.00, gde su ih ličke ustaše predale ustašama iz sastava

Dan sjećanja na Jadovno 1941 – 2021. (VIDEO)

U produkciji Udruženja građana Jadovno 1941 iz Banje Luke, izašao je dokumentarni film povodom obilježavanja 80 godina od otvaranja logora smrti Jadovno – Gospić – Pag, gdje je umoreno preko 40.000 ljudi, uglavnom Srba. Više podataka o logoru Jadovno i obilježavanju osam decenija od zločina Nezavisne Države Hrvatske i njenih saveznika, o kojem je pisano na Frontal.RS, možete saznati iz filma. Izvor: FRONTAL Vezane vijesti: Dan sjećanja na Jadovno 1941 – 2021. – Jama Badanj – GALERIJA Dan sjećanja na Jadovno 1941 – 2021. – Šaranova jama – GALERIJA Dan sjećanja na Jadovno 1941 – 2021. – Smiljan – GALERIJA Dani(j)el Simić: Prekriženi krst Dušan Bastašić: Čemu dobrom je poslužio

Đurđica Dragaš: Dok je naših duša, živjeće naše pusto selo

Tu smo mi…čuvamo naše pusto selo. Nemojte plakati… dobro smo mi.. Braco, osjećaš li pod dlanom topli dah našeg šarova? Kako smo se samo smijali kad je pokušavao da uhvati svoj rep. Držimo se za ruke ti i ja… tako je majka rekla! Spavamo u našoj kući koje nema, beremo trešnje sa suvog drveta. Hladimo vrela čela presahlom vodom sa našeg bunara. Tu smo mi…čuvamo naše pusto selo. Miriše trava kao nekad, al’ nema kosaca… Na našem ognjištu spavaju zmije.. Iz naših grobova rastu breze… nježne, tihe… besmrtne… Milujemo ih dječjim dlanovima, a one nam pjevaju…. o vama u kojima teče naša krv… Radujemo se, smijemo očima u koje je

Đurđica Dragaš: Nikola Tesla genije iz mog komšiluka

Početkom godine, na pravoslavni Božić, navršilo se tačno 78 godina od smrti Nikole Tesle. Veliki naučnik otišao je u večnost onako kako je i živeo – skromno, na svoj način! Umro je u sobi hotela „Njujorker“ gde je godinama usamljenički živeo i stvarao. Iako se i oko njegove smrti i zaostavštine već decenijama „pletu“ različite priče, razvijaju teorije zavera i prepričavaju poluistine, mnogo više strasti (posebno u poslednje tri decenije) izaziva njegovo rođenje, tačnije mesto gde je rođen, a ponajviše poreklo i porodica iz koje je potekao. Nikola se pre 165 godina rodio u malom ličkom selu. Smiljan, čije ime oni koji su se rodili u Lici akcentuju drugačije od

Srbi bez struje u Teslinom kraju

Na mestu uništenom tokom operacije „Medački džep“. Dom roditelja slavnog genija sravnjen do temelja. Divoselo pusto, u Počitelju žive samo dve žene. Za električni priključak Srbima traže 90.000 evra Sela su ostala, ljudi više nema. Tako danas izgledaju podvelebitska mesta gde su živeli Srbi pre ratnih strahota devedesetih godina, kada su im kuće zapaljene i srušene, a oni naterani da napuste ognjišta. U Medaku, smeštenom između reka Like i Glamočnice, nekoliko kilometara od Gospića, pre devedesetih tu je živelo 850 Srba, danas ih je pedesetak. U Čitluku ih je desetak, Počitelju samo dve žene, a u Divoselu nema doslovno – nikoga. Ona šačica preostalih Srba, pre svega staraca, životari u

Jadovno-Simbol stradanja Srba, Jevreja i Cigana u NDH

Fašistoidna Endehazija sišla je sa germanskih teritorija na srednje evropskom području na Balkan i omogućila svom kvislingu Anti Paveliću, zagrebačkom advokatu, da stane na čelo te Nezavisne države Hrvatske, sa centrom u Zagrebu. Blagoslov joj je dao Adolf Hitler, kancelar Nemačke, a prećutno i Rimski papa, poglavar katolika u svetu. Hrišćanstvo Adolfa Hitlera, kao i njegovog italijanskog kolege Benita Musolinija, zasnovano je na istim rasnim, političkim i verskim načelima, na čistunstvu krvi, vere i molitve. Katoličanstvo je religija svih, kojima je božji apostol u Rimu. Pravoslavlje je greh hrišćanski, jer je to Bezbožje, takođe i Islam… Prema tome učenju i verovanju, nije Greh istrebiti nevernike i ljudske stvorove koji zagađuju

divoselo11.jpg

Ilija Vujnović: Pismo udruženju Jadovno 1941.

U „Glasu Srpske“ sam pročitao intervju dr. Dušana Bastašića u kojem je istaknuto da stradanje srpskog naroda u Hrvatskoj bude imenovano POKOLj. Ovo ime odgovara stradanju najvećeg diječa srpskog naroda. Primjer: U mom rodnom mjestu Divoselu, 5. avgusta 1941. godine u zbjegu na Kruškovačama pobijeno je, najviše poklano, 907 mještana. Na najvećoj grobnici poklanog naroda napravljen je 1956. godine spomenik na kojem je pisalo: „Na ovom mjestu su ustaški zločinci 5. avgusta 1941. godine ne razlikujući dijete od odraslog i ženu od muškarca uz neobično mučenje pobili 907 ljudi, žena i djece.“ Tu mi je zaklana majka, braća Dmitar i Dušan, sestre Milica i Desanka i dosta rodbine. Ovaj pokolj

visocica-divoselo.jpg

Izbjeglička priča

Zovem se Milan Počuča. Živim sam u Bačkoj Topoli od aprila 1994.g. Ćerka i sin, sa svojim porodicama, žive u Beogradu i N. Sadu. Uzgred, suprug ćerke je stasavao i školovao se kao izbjeglica, uglavnom sam, jer i roditelji (izbjegli iz Drvara), u borbi za golo preživljavanje, nisu bili u mogućnosti da mu pomognu. Šira porodica, kao uostalom kod svih Ličana, živi rasturena po cjelom zemaljskom šaru, kao račija djeca. Mjesto i vrjeme rođenja, 1939. g. Divoselo, Općina Gospić, Kraljevina Jugoslavija. Kao i sam taj prostor sudbina čudna, jedinstvena i ne baš uobičajena. Visočica Potičem iz seosko pečalbarske porodice. Tragična sudbina Srba se na izvjestan način na najslikovitiji način odrazila na nas. Otac ubijen poč. II. sv. rata. Obe bake

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.