Svetozar Livada: Poziv na inicijativni skup

U ime Zajednice Srba u Republici Hrvatskoj, pozivam vas na izbornu skupštinu da zajednički razmotrimo stanje i procese u Srpskom korpusu.

Istovremeno, pozivao sam vas kao znanstvenik koji preko 20 godina izučava građansku stranu rata i posljedice kontrarevolucije čiji su rezultati porazni za cijeli prostor, a posebno za Srpski korpus u Hrvatskoj.

Srpski korpus u Hrvatskoj reduciran je na jednu trećinu i tako razjedinjen da je u haosu.

Došli smo do biološkog sloma.

Mi kao građani RH zbog klijentelističke i monopolne politike naših kvotnih predstavnika s jedne strane, i razjedinjenosti s druge strane, nemamo mogućnosti da na građanski način ukažemo na besmisao takvog stanja korpusa zbog kojeg se ciljevi rata ostvaruju na račun žrtava.

Kao što vam je poznato, ja sam predsjednik u ostavci.

Ta činjenica je zloupotrebljena iz osnove od strane  Upravnog odbora zajednice Srba.

Osnovana je nova zajednica.

Tako kad smo mi sazvali regularnu sjednicu zajednice Srba, u toku njezinog odvijanja bilo mi je dato do znanja da postoji alternativno održana skupština zajednice Srba od 2 člana, tajnika i podpredsjednika Upravnog odbora.

Trebalo mi je skoro dv nedjelje da to provjerim. Stanje je inače bilo, u novoizabranom Upravnom odboru, neprihvatljivo. Održali smo nekoliko sjednica i dogovorene stvari su bile opstruisane.

Ipak smo se odlučili da moramo pokušati objediniti ono političkih organizacija koliko ih imamo. Tim povodom smo pozvali na izvanredni sastanak sve predsjednike političkih stranaka i stvorili poznatu „srpsku slogu“.

Svi su dogovoreno potpisali, a do povratka u Zagreb došlo je već do cijepanja i dogovorena zajednica je netragom nestala. Vidjevši o čemu se radi, pokušao sam objediniti razjedinjene izbjegličke organizacije u Srbiji i od 110 u zajednici sa njihovom skupinom, stvorili smo jedinstvenu asocijaciju.

Ona danas faktički vegetira ali je dobrim djelom optirala prema desnici. Iz njezine sredine regrutovano je nekoliko poslanika i napravljeno nekoliko javnih istupa o stanju i položaju izbjegličkog korpusa. Vlasti prethodnog režima u Srbiji, negativno su reagovale iako za to nije bilo razloga. Međutim, upoznali smo mnoge strane predstavnike o stanju korpusa i to je završilo kao jedini uspjeh.

Uvidjeli smo stanje, da je nemoguće objediniti srpski politički korpus, zbog toga što imamo protiv sebe države i etablirane institucije srpskih predstavnika koje svim sredstvima pokušavaju da torpediraju i sebe predstave kao jedine legalne i legitimne zastupnike interesa Srba. To nam je bilo teže što se razlikujemo od legalnih predstavnika jer smo bez institucionalne osnove, sredstava i kontaktnih veza.

Vidjevši da ne možemo protiv država i njihovih miljenika, odlučio sam da izborim pod svaku cijenu legitimitet kontinuiteta zajednice Srba u Hrvatskoj i za to mi je bilo potrebno skoro godinu dana.

Nitko iz Upravnog odbora nije mi htio pomoći ni u čemu, osim jednog, kojem istinski zahvaljujem. Konačno, izborili smo legalitet i legitimitet zajednice Srba potvrdom upravnih organa RH.

To me prisililo da pokušam učiniti sam, kao znanstvenik, da saberem što više činjenica o sudbini korupsa.

U međuvremenu sam napisao tri studijska teksta, obišao prostore izbjeglica u Srbiji i Republici Srpskoj, zatim istražio brojne probleme na području RH i konačno započeo realizaciju jednog projekta o rasporedu srpske naseljenosti po hrvatskim naseljima koji sada privodim kraju.

Sva ta istraživanja dovela su me do spoznaje da se srpski korpus zbog selektivno povratka i njegovog prestanka, razbijanja porodice, nalazi pred kompletnim biološkim slomom, o čemu vam mogu pokazati brojne numeričke i grafičke ilustracije dok ne bude konačna verzija analize ove popisne građe u razdoblju od 14 popisnih razdoblja tj. oko 150 godina.

Mi imamo pored SDSS-a još pet političkih organizacija, tj. stranaka reduciranih na nominalnost i simboliku bez logistike i kadrova, te Zajednicu Srba i najzad okljaštrenu Pravoslavnu crkvu bez kadrova i nevraćene imovine.

Faktički nemamo ni jedne propulzivne institucije Srba jer monopolisti i njihov klijentelizam iza kojeg stoji država, oduzimaju svaku legitimnost drugim srpskim institucijama.

To je posebno pogodilo najznačajniju logističku srpsku instituciju za obnovu i razvoj u RH, SDF.

Svi smo, manje više, osim koordinatora iz SNV-a bez ikakvih sredstava i subvencija.
Srpski glasački korpus je podijeljen na kvotne glasače za SDSS u simboličnom obliku, zatim na pretežno, SDP-ove po inerciji.

Avaj, takvom obliku demokracije.
Mi imamo čak i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina koji se ne primjenjuje ili se selektivno primjenjuje. To je doslovna kelzenovština s kojom se maše pred Evropom, kako smo zaštićeni po najvišim standardima.

Međutim, dovoljno vam je spomenuti farsično suđenje za ratne zločine, nevraćanje imovine Pravoslavnoj crkvi ili npr. «Privredniku». Dio kuća naseljen je kolonizovanim Hrvatima iz Bosne bez deposedacije Srba ili je ozakonjena uzurpacija i provedeno otimanje stanarskog prava u gradovima čime su Srbi izgubili svoju elitu, i najzad, posljednje otvoreno pitanje 50.000 neregulisanih penzija samo onima koji su se našli u Srbiji, itd.

Pred nama je, dakle, izazov da se samoorganizacijom, kao ostatak ostataka Srba, postavimo sadržajno: što nam je činiti i na koji način. U tom smislu nudimo Programsku deklaraciju iz koje se evidentno vidi da srpsko pitanje je pitanje hrvatske države.

Samo da podsjetimo, srpski korpus u Hrvatskoj je u istorijskim nevoljama od kad postoji ovdje. Podsjećam na veleizdajnički proces s početka dvadesetog vijeka i tadašnje demoliranje institucija, izgon «Privrednika».

Međutim, naši prethodnici kao trojedini stalež, tj. Zajednica Srba izborili su zajedno s Hrvatima nacionalno osvješćenje i integritet ovih prostora.

U građanskom društvu Srbi su zadužili ove prostore znojem, krvlju i ljubavlju kroz istoriju u odbrani predziđa hrišćanstva i kolijevkom antifašizma bez koje se on ne bi mogao razviti u takvom obliku, i najzad samarićanskim praštanjem za genocid.

Nekad su Srbi imali svoju banku s klijentima po svim meridijanima svijeta, zatim svoje vlasničke posjede, preduzeća i institucije. Osnovali su preko 400 poljoprivrednih zadruga, a u režiji «Prosvjete», srpskog kulturnog društva, izdavana su 24 glasila, a sada imamo faktički samo tri na izdisaju.

Tradicionalno društvo « SKD Prosvjeta» pomoglo je prelazak s usmene na pisanu kulturu Srba. Kolo srpskih sestara doprinijelo je prosvjećivanju i emancipaciji žena.

Institucija «Privrednik» preko poznate zaklade Matijević «život za život» iškolovala je preko 40.000 djece za ondašnju cjelokupnu nomenklaturu zanimanja. Ovi su pitomci oslobodilačku borbu u II. svjetskom ratu pretvarali u socijalnu revoluciju i kasnije u poretku preveli seljačko u industrijsko društvo. To je istorijski  civilizacijski pomak, te najproduktivnije generacije na ovim prostorima.

Pravoslavna crkva sa 300 crkvenih objekata koje je opsluživalo 400 sveštenih lica, držala je 2% zemljišta srpskog korpusa. Međutim, u II. svjetskom ratu je devastirana s pogibijom 213 sveštenih lica i masakriranjem mitropolita Dositeja.

Inokosni Srbi držali su jednu trećinu sveukupnog hrvatskog katastra. Kotirali smo visoko u građanskom društvu pa smo imali tako tri predsjednika Sabora (Nikola Krestić od 1873-1874. godine, Vaso Đruđević od 1902. godine i najzad Bogdan Medaković od 1913 – 1918. godine), svaki je od njih ostavio značajnog traga na korist interesa i potreba srpskom korpusu.

Današnji Srbi nemaju ni jedne institucije osim okljaštene Pravoslavne crkve, bez kadrova i materijalne podloge, koja je morala založiti svoje sjedište da bi izgradila jednu gimnaziju. Većina nekadašnjih posjednika Srba u Hrvatskoj nalazi se u susjednim ili trećim zemljama, kao prognanici. Zemlje izgona i zemlje prijema u okruženju sporazumijevaju se na račun nemoćnih žrtava i po svemu sudeći, svjesno ili nesvjesno, stvaraju opasnost od pojave terorizma, jer smo u građanskoj stranih rata pokazali da smo osvetnički i pljačkaški narodi.

Nama vladaju plemenski rezoni.

Novonastala elita vlasti na valovima rata i poraća samoskrivljenom nezrelošću i neodgovornošću reciklira prirodu rata i ne pokazuje sposobnost da se na istorijski zločin odredi istorijskim odgovorom i rješenjem.

Crkveni prelati u laičkim državama sekundiraju ili licitiraju reviziju istorije s kompletnom negacijom golemih žrtava drugoga.

«Bauk komunizma» organizuje ponovno ubijanje ubijenih žrtava, licitiranjem i prebrojavanjem.

Antifašizam je postao prigodničarski, stigmatizacijom do progona posljednjih živućih antifašista i to kao okupatora. Biskupska konferencija u Hrvatskoj nakon 70 godina nije osudila fašizam pa čak ni fašiste iz svojih redova.

U Hrvatskoj je antifašizam podijeljen na hrvatski i srpski što civilizacijski nije moguće. Antifašiste se smatra okupatorima, srbokomunistima. Uostalom u Hrvatskoj nema muzeja II. svjetskog rata kao da se nije ovdje dogodio. Ni jedan koncentracioni logor nije po međunarodnoj konvenciji zaštićena cjelina «da se ne ponovi» iako smo tu konvenciju potpisali.

Memorija antifašizma je zatrta, a kolijevka antifašizma, srpski prostori u Hrvatskoj, gdje su nikle sve moderne hrvatske institucije, pretvoren je u mjesečevu površinu.

Tamo ne postoji mogućnost održivog života, a društveni život sveden je na krnje i jadne ukope.

Avaj!
Prema tome, mehanički demografski slom genocidom i egzodusom nameće nam veoma težak izazov da postavimo pitanje: šta hoćemo, šta možemo i, najzad, šta moramo.

Posebno u vremenu liberalnog kapitalizma i pandemične šovinističke mržnje, kada se juriša na socijalnu državu i kada su Srbi ovdje postali psovka i reducirani na biološko nestajanje zbog selektivnog povratka koji je prestao još 2006. godine.

Doista se nalazimo pred pitanjem: O, daj Bože da se Srbi slože!

Samo da napomenem, oko 70 Srba povratnika ubijeno je, a da ubojica nije identifikovan. Užasavajuće su poruke povratnicima.

Među njima i zaštićeni haški svjedok Milan Levar, koji je položio vlastiti život da bi svjedočio o žrtvama Srba. Tu vrijedi geslo, tko nije s nama taj je protiv nas. Ni tu nema ubojice.

Mi smo gospodo, ostatak ostataka trećeg staleža s nemogućnostima da Srbina mikroskopski nađeš u proporcionalnoj zastupljenosti u policiji, upravi, fakultetima, itd, itd. Dakle, ruralocidom naši zavičaji su pretvoreni u naselja koja to nisu i svi su pred gašenjem. Odnosno, već 180 se potpuno ugasilo. Kulturocidom uništeno je preko 4.000.000 priručnika svih mogućih naslova.

Oduzimanjem stanarskog prava, nema povratka u gradove. To je sračunato da se Srbi liše obrazovane elite. Nedavno je održan skup o socijalnim problemima Srba s predstavnicima Srba, od tzv. kvotnih do samozvanih ili pozvanih «vođa», a da uopšte nije postavljeno pitanje: da je status Srba u Hrvatskoj pitanje Hrvatske države. Jer Srbi nisu socijalno pitanje, mada jesu danas, nego najveće državno pitanje.

Revizijom istorije od nas se traži da kličemo i pokrijemo legitimitet integracije Krajine bez obzira na metodu kako je integracija izvedena. Žrtve prirodu rata ocjenjuju: «zapamtite za sva vremena.»

Sve ovo gospodo pišem vam ako imate i malo osjećaja i uvida što se dogodilo s našim zavičajem, koje posljedice je donijelo da nam nalaže da u duhu razuma i tolerancije sukladno ponuđenim načelima Programske deklaracije temeljito porazgovaramo i iziđemo sa stavom pred svekoliku javnost.

Ako to ne učinimo neće nam oprostiti žrtve koje ne mogu same da se brane, a ni naredne generacije, ali ni interes i korist ove nam zajedničke domovine gdje smo vjekovima autohtoni stvaraoci.

Ponavljam, pitanje Srba u Hrvatskoj je pitanje hrvatske države.

To nas prisiljava da se javno, jasno i razgovijetno oglasimo kao vjekovni pripadnici ovih prostora.

Zajednica Srba u današnjoj Republici Hrvatskoj je istorijska institucija koja ima bogato iskustvo i veliki povijesni značaj koji smo djelomično istakli.

Ona ima najveći legitimitet kao nevladina organizacija da zastupa interese, korist i potrebu Srba, jer to je činila kroz istoriju vrlo uspješno. Njezini su članovi svi oni Srbi, a naročito danas, kad se ovdje poziva i odziva na etnos, naciju, prebrojava i licitira. To moramo, po sili nepisanih normi, iskoristiti.

Zbog toga predlažem da na ovoj skupštini izaberemo tim koji će izraditi memorandum o stanju i položaju srpskog korpusa u RH jer na osnovu znanstvenih spoznaja, raspolažemo sa obilnom faktografijom i na osnovi empirijskih spoznaja, koju moramo utkati u sadržaj toga memoranduma kao nepobitnu ilustraciju.

Drugo, predlažem da se dogovorimo i da stvorimo također drugi tim, grupu ili kako god hoćete da se zove, koja će upriličiti razgovore sa predstavnicima vlasti i postaviti temeljna i akutna pitanja stanja i položaja srpskog korpusa polazeći od onih najjednostavnijih do onih najsloženijih:

– povratak svih prenominiranih toponima koji negiraju identitet tamošnje srpske populacije

– povratak ploče u spomendomu u Glini koji se danas „diči“ s nazivom „Hrvatski dom“, jer klanje ljudi u crkvama nije kućna radinost

– povratak muzeja II. svjetskog rata

– zaštita svih stratišta, koncentracionih logora, kao svjetske baštine, u duhu konvencije o stratištima iz II. svjetskog rata

– preuređenje Jasenovca umjesto „modernističkog smeća“

– afirmacija antifašizma kao civilizacijske tekovine

– naznačiti reviziju prirode rata, potrebom problematizacije njegove građanske strane

– zahtjevati, sukladno zakonu, proporcionalnu zastupljenost

– dovesti u pitanje uzurpaciju kao primjenjenu praksu (imovine i drugih oblika)

– zahtjevati povrat imovine Privredniku, doslovno po njegovim nasljednim pravima, te pravoslavnoj crkvi

– regulisanje prava mirovina izbjeglih i ovdašnjih nerealizovanih poljoprivrednih imovina

– inzistirati na obeštećenju žrtava pod jednakim osnovama za Hrvate i Srbe

– tražiti reviziju svih sudskih procesa za ratne zločine za koje ima osnove

– inzistirati na povratku stanarskog prava kao vlasničkog prava u 90% ili adekvatno obeštećenje

– inzistirati da Srbi, kao autohtona skupina, budu alimentirani, posebno njihove institucije, po principu tzv. glavarine jer su tako svuda po svijetu registrovane autohtone skupine i na toj osnovi alimentirane kao porezni obveznici

– oduzimanje prava državljanstva mlađim generacijama da se razbije porodica

– pitanje akcija prognanima nekada zaposlenima

– ne realizovani štedni ulozi

– obeštećenje razorene nadgradnje

Prihvatam da postoji obilje drugih elemenata koje mogu biti predmet pripreme razgovora sa predstavnicima vlasti.

Moram vas podsjetiti da, praktično gledajući, ostvareni su ciljevi rata, uglavnom na štetu žrtava.

Sve je isto u „Tuđmaniji“, samo njega nema.

Prof. dr Svetozar Livada

Zajednica Srba u Republici Hrvatskoj Zagreb, Preradovićeva 18