Livada piše o svom zavičaju u kome je kao trinaestogodišnji dječak doživio okrutne smrti svojih najdražih, neshvatljiva zvjerstva, palež, rušenja i mržnju.
Autor govori da je najstrašnije što se, „sve ponovilo 1991. godine, u samo jednom životu, a to je previše patnje i boli za jedan život“.
U knjizi piše da su se strahote ponovile jer „Srbi i Hrvati prakticiraju kulturu smrti nesmiljeno, kao neku vrstu kućne radinosti“ i rezignirano poručuje da ulazimo u 21.vijek „bez ijednog riješenog problema“.
Pročitajte knjigu