Livada piše o svom zavičaju u kome je kao
trinaestogodišnji dječak doživio okrutne smrti svojih najdražih, neshvatljiva
zvjerstva, palež, rušenja i mržnju. Autor govori da je najstrašnije što se,
„sve ponovilo 1991. godine, u samo jednom životu, a to je previše patnje i
boli za jedan život“. U knjizi piše da su se strahote ponovile jer
„Srbi i Hrvati prakticiraju kulturu smrti nesmiljeno, kao neku vrstu kućne
radinosti“ i rezignirano poručuje da ulazimo u 21.vijek „bez ijednog
riješenog problema“.
Pročitajte knjigu