Sveti mučenici su žitelji i propovjednici „kulture života“.

Govor sveštenika Srđana Roljića, paroha drakulićkog, povodom obilježavanja 71 godine od stradanja Srba u Drakuliću, Šargovcu i Motikama. U Drakuliću, kod spomen-kosturnice, 03. februrara 2013.

Pomaže Bog, draga braćo i sestre!

Sabrali smo se danas na Tajni Hristovoj u spomen-hramu Sv. vmč. Georgija, pa sad ovdje nastavili molitvu u slavu Jedinog Istinitog i Živog Boga i u čast i spomen Svetih mučenika banjalučkih (drakulićkih, motičkih i šargovačkih).

Jula 1833. godine, francuski pjesnik Alfons de Lamartin, u svom prolasku kroz Niš, o Ćele-kuli je rekao: „Neka Srbi čuvaju ovaj spomenik! On će naučiti njihovu djecu šta vrijedi nezavisnost jednog naroda, pokazujući im po kakvu su ih cijenu platili njihovi očevi“  Spomen-hram je svjedočanstvo. I ovaj spomenik je svedočanstvo. Svjedočanstvo o martirima-svjedocima Hrista Pobjeditelja smrti, koji svojom krvlju brišu jednu granicu ujedno stvarajući i ispisujući druge. Brišu prostorno-vremensku granicu, granicu tvarnog i netvarnog, granicu koja dijeli i odvaja čovjeka od Boga, onu koju je Bogočovjek izbrisao za svagda. S druge pak strane, ispisuje granicu i granice. Sve one podjele na koje smo svakodnevno navikli: da se dijelimo po boji kože, jeziku, naciji, partijama, nestaju, a ostaje samo jedna i jedina istinita podjela nastala vaskrsenjem Hristovom. Ta vododjelnica istorije dijeli rod ljudski na ljude i neljude; na bogolikog i oboženog čovjeka Bogočovjeka Hrista i đavolikog i ođavoljenog nečovjeka i raščovjeka.

Ova godina je 1700-godišnjica milanskog edikta i proglasa slobode hrišćana, a ovo sveto mjesto svjedoči drugo. Pravoslavna Crkva je bila i ostala do dana današnjeg gonjena Crkva, jer tamo gdje je Duh Sveti tamo je i gonjenje i tamo gdje je Istina tamo je i zlo koje vječno, ali bezuspješno, pokušava da je uništi. Crkva je u ovih 17 vijekova stradala i strada i od nevjernika i od inovjernih, ali ono što najviše boli jeste svjedočanstvo ovog mjesta, da Crkva, Narod Božiji, strada i stradaće od „lažne braće“ , jer svi koji sebe nazivaju imenom Spasiteljevim nisu hrišćani. Gospod napominje jedno i jedino: „Zapovijest novu dajem vam: da ljubite jedni druge, kao što ja vas ljubih, da i vi ljubite jedni druge. Po tome će svi poznati da ste moji učenici ako budete imali ljubav među sobom”.  Samo onde gdje je ljubav tamo je sloboda. Samo onde gdje su ljubav i sloboda tu je i Bog ljubavi i Crkva kao bogočovječanska zajednica.

Načelo postojanja istinskih hrišćana svih vremena je „Bog iznad svega, a čovjek prije svega“  i njoj slična „Hristos prije svega i iznad svega. Sve za Hrista, Hrista ni za šta“!  Ta svoja načela srpski narod je vjekovima ispisivao ne mastilom no krvlju i suzama: Za krst časni i slobodu zlatnu. I zaista sva hrišćanska demokratija svodi se na te dije reči. Ali čim je srpski narod pošao tim časnim putem Antihrist je udario po njemu sa bezbroj mačeva i bičeva, spolja i iznutra.  Vjerni Vaskrslom znali su da je život bez Hrista smrt, a smrt sa Hristom život. „Kad se laž  pogrebe“, reći će sv. Nikolaj Žički, „ne ustaje više. Ali kad se istina pogrebe, ona vaskrsava. Sasvim je tako. Istina je i u grobu živa, i u okovima slobodna, i u tamnici svetla, i u blatu čista”.  Ta Istina je Put u Život. Samo Gospod jedini zna koliko je živih među umrlima i koliko je mrtvih među živima. Jedini broji i jedini cjeni.

Sveti mučenici su žitelji i propovjednici „kulture života“. U svom vremenu poništili su „kulturu smrti“ – kulturu zaborava, bogozaborava i sebezaborava. Posramili su za sva vremena antihristovsku satano-ideju i parolu lažnog hrišćanstva da CILj OPRAVDAVA SREDSTVO, kao i  desetinama godina nakon njihovog u Hristu proslavljenog stradanja, obnovljenu lažnu ideju bezbožništva: SLOBODA, JEDNAKOST, BRATSTVO, ILI SMRT. Svevremeno svjedoče o opasnosti koja prijeti od kulture smrti. Ona je danas projavljena u savremenoj modernoj kulturi čedomorstva, planiranja porodice, protivrirodnih zajednica. Kulturi u kojoj se djela čovjeka cijene više od djela Božijih, a djela čovjekova imaju za silnike veću vrijednost od čovjeka kao ličnosti. Ta kultura kao da je ispunjenje riječi prepodobnog da će doći vrijeme kad će cvijeće biti bez mirisa, hrana bez ukusa i ljudi bez duše.

Svjedoče nam da se hrišćanin ne rađa već događa, te im samo možemo molitveno zavapiti: Sveti i blaženi i hvale dostojni mučenici Banjalučki, trostradalni predela motičkih, drakulićkih i šargovačkih, molite pred svetim prestolom Boga Trojična da se naš zaborav preobrazi u nezaborav, strah u ljubav silnu, nevera u veru, nemilost u milostinju, odsutnost u sveprisutnost, ogovaranje u razgovor, sila u trpljenje, odricanje u potvrđivanje svetog imena Hristovog. Molite sveti Božiji ugodnici da srp ljubavi i praštanja Gospoda našega Isusa Hirsta saseče svaku zlu strast u našim srcima, kao nekada što je kao još za žetvu nedozrelo klasje, ali zrelo duhom, sekla ruka neprijatelja Života, i da zajedništvo vere ka Gospodu i Bogu Ocu našem svetli kao peć ognjem užarena, i da prosvetljenje uma na dobro i korisno svakoj duši bogočežnjivoj bude zagrejano topolotom radosti Gospoda i Boga i Utešitelja Duha Svetoga. Ukrepite nemoći naše sveti Božiji stradalnici sa najsvetijom i svebesprekoronom Bogorodicom Marijom Djevom, da iako nedostojni priđemo Čaši istine i slave nezamislive i tako pstanemo svi jedno Telo u jednom Duhu, a sve u jednom i istinski ovaploćenom i vaskrslom Sinu, sa Ocem sveslavećim i Duhom Svetim Gospodom životvornim u sve vekove i do kraja vremena. Amin

sveštenik Srđan Roljić

Izvor: SOZ BANjA LUKA

Vezane vijesti:

OBILjEŽENA 71 GODINA OD POKOLjA U DRAKULIĆU

DRAKULIĆ, MOTIKE, ŠARGOVAC: OBEZBIJEĐEN BESPLATAN PREVOZ IZ BANjALUKE

DRAKULIĆ, MOTIKE I ŠARGOVAC