Jedan zid još stoji samo sa kog Sv. Jovan gleda. Ikona je požutjela al` zaborav ona ne da…
Nad skeletom rodne kuće
Lešinari dugo kruže
Umiruće srce njeno
Iz rebara bijelih struže….
Odavno je oronula
Bijela kost od dima sivi
Podumjenta potonula
Od bola se greda krivi…
Jedan zid još stoji samo
Sa kog Sv. Jovan gleda
Ikona je požutjela
Al zaborav ona ne da…
Čuje ciku, smijeh i ljude
U dvorištu dječju graju
Kraj ognjišta luču svetu
Dok odrasli nazdravljaju….
Nema više cike, smijeha
Pod gredama rodne kuće
Njeno srce umiruće
Prekrilo je divlje pruće…..
Autor: Bojana Vučić