Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Direktor Dokumentaciono-informacionog centra „Veritas“ Savo Štrbac rekao je da su za ubistvo i masakr nad 40 srpskih teritorijalaca na Miljevačkom platou, kod Drniša, na simboličnu kaznu od ukupno sedam godina osuđena samo dva lica, dok su ostali poznati izvršioci na slobodi i uživaju sve blagodeti hrvatskog društva.
Štrbac je povodom 26 godina od monstruoznog zločina na Miljevačkom platou rekao Srni da su poznati ljudi iz hrvatske vojske i politike koji su isplanirali, neredili i izveli tu akciju.
On je naveo da je jedan od njih Ivan Bačić, koji je izveo tu akciju „bez saglasnosti vrha hrvatske vojske i države“, a koji nije procesuiran ni pred hrvatskim niti pred srpskim sudovima, koji na to imaju pravo, kao ni pred Haškim tribunalom.
„Mi se trudimo i pokušavamo da, dokazima koje već imamo, natjeramo sudove u Hrvatskoj ili Srbiji koji još imaju tu regionalnu nadležnost, što znači da mogu da sude za zločine na području bivše Jugoslavije, pa prema tome i za one počinjene na Miljavačkom platou, da nešto pokrenu, ali, za sada, nema nekakvog konkretnog odgovora i procesa“, istakao je Štrbac.
On je naglasio da Srbiju cijela Evropa na neki način „ganja i proziva“ da ukine tu regionalnu nadležnost, koju Beograd ne koristi, a, kako kaže, trebao bi, jer bi tako pravda za ovaj i brojne druge zločine nad Srbima bar donekle mogla biti zadovoljena.
Štrbac je napomenuo da se Bačić relativno često oglašava u hrvatskim medijima i iscrpno opisuje i hvali se događajima od 21. juna 1992. godine, između ostalog, i kako su se Hrvati poslužili lukavstvom zatraživši preko Unprofora od Srba da se „suzdrže od eventualnih provokacija“ za vrijeme trajanja Festivala djeteta u Šibeniku da bi ih potom mučki napali.
„Tužan epilog tog mučkog napada /koji se odigrao u prisustvu zaštitnih snaga Unprofora/ je 40 ubijenih srpskih teritorijalaca, od kojih su većina masakrirani nakon predaje. I, umjesto da tijela poginulih vrate porodicama, hrvatske vlasti su naredile srpskim zarobljenicima, pod prijetnjom smrću, da ih bacaju u krašku jamu namijenjenu za glomazno smeće“, podsjetio je Štrbac.
On je naglasio da je od 17. jula do 1. septembra te godine Hrvatska posredstvom Unprofora predala srpskoj strani 21 tijelo koje je bilo nepokopano ili pokopano izvan jame, te kosti izvađene iz jame uz pomoć speleologa, spakovane u 20 vreća i izmiješane sa kostima životinjskog porijekla, što je uveliko otežavalo identifikaciju.
„Od dijelova kostiju i tijela na srpskoj strani sastavljeno je 40 leševa, od kojih je 28 identifikovano i sahranjeno u porodične grobnice, dok je 12 neidentifikovanih pokopano u zajedničku grobnicu na novom groblju u Kninu, gdje se i danas nalaze“, kaže Štrbac.
On je dodao da nakon pada Republike Srpske Krajine ni međunarodna zajednica ni hrvatska država nisu pokazali nikakav interes da se ti posmrtni ostaci ekshumiraju i pokušaju identifikovati savremenom DNK metodom.
Štrbac je podsjetio da su oni koji su ga i počinili zločin na Miljevačkom platou događaj zabilježili na video-traci, koja se, kao svojevrsni horor film, iznajmljivala u video-klubovima širom Evrope.
Izvor: SRNA
Vezane vijesti:
Parastos stradalima na Miljevačkom platou
Zločin na Miljevačkom platou | Jadovno 1941.
