Srpsko-hrvatski odnosi – Bolje pakt nego rat

Bosna i Hercegovina je, zasigurno, najmračniji dio zapadne civilizacije. S jedne strane, ona je najveći planetarni laboratorij gdje svoje umijeće političkog mešetaranja nastoje opravdati sve regionalne i svjetske sile. S druge strane, na ovom malom prostoru se sukobljava nekoliko religija s najčešće krvavim scenarijem. U posljednjih dvadeset godina zbivaju se fundamentalni procesi, ne samo u BiH, već i na području čitave eks-Jugoslavije. Posebno se uništava Srbija kao mogući partner Rusije protiv koje Zapad pokreće novi hladni rat. U samoj BiH favorizira se, posebice od strane Sjedinjenih Država, politički islam, a na štetu dvaju kršćanskih naroda: Hrvata i Srba. Ovo posljednje neminovno dovodi do tenzija među tri konstitutivna naroda s mogućnošću sukoba različitog intenziteta.

Strah Bošnjaka od hrvatsko-srpske alijanse

U javnosti je, skoro nezapaženo, prošla nedavna izjava Sulejmana Tihića koji je u svom obraćanju medijima rekao: „Mnogo je važnije za BiH da postane dio NATO pakta nego da uđe u Europsku uniju“!

Ova nevjerojatna izjava je rezultat promijenjenih snaga na terenu s tri faze.

– Dok je, makar teorijski, prevladavala muslimansko-hrvatska koalicija uperena protiv Srba, za Bošnjake je sve bilo u redu.

– Kada su, zahvaljujući skandaloznom Inckovom dekretu, Bošnjaci preuzeli vlast u Federaciji, digli su viku protiv Hrvata kojima se takvo stanje nije dopalo i koji su tražili svoju autonomnu jedinicu, entitet i slično. Pošto se Hrvati još uvijek nisu istinski vezivali za RS, onda su Bošnjaci/muslimani neprekidno prijetili Hrvatima nasiljem i ratom  („Ako pokušate da se autonomno organizirate, Tripoli će biti Diznilend u odnosu na ono što će se vama desiti“, Lagumdžija).

– Treća faza koja se sada odvija, na izvjestan način je izazvala bojazan, ako ne i strah, kod Bošnjaka, strah da će im izmaći planirana kontrola ne samo nad cijelom BiH, već i u samoj Federaciji. Naime, na dan proslave 20 godina RS, u Banju Luku je stiglo cijelo rukovodstvo dviju najvećih hrvatskih stranaka uključujući i novog predsjednika Vlade BiH, Bevandu. Vrag je, dakle, odnio šalu jer ovaj dolazak nije se mogao desiti bez odobrenja Zagreba! Drugim riječima, novi politički vrh Zagreba je jasno pokazao da će, čim uđe u Europu, povesti intenzivnu brigu o hrvatskim građanima u BiH. Tu ne treba zaboraviti ni hrvatskog katoličkog poglavara Puljića u BiH koji u posljednje vrijeme otvoreno napada islamizaciju ovih prostora, a ni biskupa Komaricu koji je primio najviši orden RS. Ili, bolje rečeno, BiH muslimani su sada dobili za neprijatelje RS, Hrvate u Federaciji, Zagreb i Beograd! Povrh svega, ni Lagumdžija im nije previše siguran jer je on osoba koja uvijek može okrenuti čurak. U svijesti muslimana, da se vratimo na skandaloznu Tihićevu izjavu, njihovo neodmjereno insistiranje na NATO, znači sigurnost. U NATO su SAD glavne, a to bi trebalo značiti i zaštitu Bošnjaka/muslimana protiv Hrvata i Srba, a sve u cilju ostvarivanja njihovog glavnog cilja: islamizacije onih prostora gdje su oni u većini sa budućim spajanjem sa Sandžakom i ostalim već (potencijalno) islamiziranim dijelovima Balkana.

Lobiranjem, protestima, medijima i vrijeđanjem  protiv H-S alijanse

U ovom času, Bošnjaci/muslimani se trude da ostvare, uz pomoć par hrvatskih ikebana-partijica, kontrolu nad teritorijem Federacije. Ali stvari za njih ne idu najbolje:

– U svijetu raste svijest da proklamirani srebrenički genocid ipak nije bio genocid. Bošnjačke lobi grupe u inozemstvu se protiv toga bore, ali što su bučnije sve više izazivaju otpor i sumnju.

– Genocid tadašnjih vojnih snaga Turske nad Armenima (milijun i pol žrtava), a Bošnjaci Tursku smatraju svojom duhovnom majkom, znatno umanjuje značaj srebreničke tragedije.

– U mnogim zemljama Europe s velikim islamskim zajednicama raste otpor naroda i institucija protiv političkog islama.

– U medijskom ratu koji se odvija, sve se više koriste Internet portali. Neki bošnjački portali se sve više kamufliraju u hrvatske, pa i srpske, nastojeći stvoriti pomutnju među Hrvatima i Srbima.

– Preko svih vrsta (pro)bošnjačkih medija, vrijeđaju se istaknuti hrvatski intelektualci, prijeti se fizičkom eliminacijom srpskih kadrova koji se, i inače, konstantno demoniziraju kao nacisti.

– Posebno se, od strane Bošnjaka/muslimana, vrijeđa cijeli srpski narod. Tako „Dnevni Avaz“ (27/01/12, str. 5) prenosi izjavu Mustafe Cerića koji besramno govori o „SRPSKOM genocidu nad Bošnjačkim žtrvama“. A dobro se zna, da je odgovornost za ratna zlodjela, po međunarodnom pravu, individualizirana.

U istom tekstu iznose se laži o istinskoj žrtvi genocida Jevreju Ariju Livneu, a i negira mu se sposobnost osobnog rasuđivanja.

– Nažalost, između Hrvata i Srba postoji izvjestan broj povijesnih konflikata s velikim brojem žrtava što neprekidno dovodi u pitanje početke njihove sadašnje alijanse.

Realne perspektive, imperativi i nadanja

Osnove za islamizaciju koje će se vremenom u potpunosti ostvariti su na Balkanu već gotova stvar.

Nastat će kompaktan islamski blok u koji će ući Turska, Albanija, Kosovo, pola Makedonije, dio Crne Gore, Sandžak i veći dio Federacije BiH. Još uvijek sadašnji gospodari svijeta su to odavno isplanirali skupa s „Arapskim proljećem“ gdje su mnogi laički režimi postali islamizirani. Na njih se oslanja postojeći islamistički blok u Federaciji koji, imajući protiv sebe hrvatsko-srpsku koaliciju koja će se i formalno formirati, rađe se oslanjaju na NATO pakt nego da ratuju protiv Hrvata i Srba.

Naravno. Ako se BiH raspadne na dva dijela, a sve vodi prema tome, islamska Bosna nikada neće postati dio Europe. Tihić je bio apsolutno svjestan toga kada je rekao da je za BiH važniji NATO pakt nego Europska zajednica. Na sjeveru Zapadnog Balkana naći će se, dakle, objektivno dva kršćanska naroda: Hrvati i Srbi. Što prije budu došli do mudrosti da u ovim krucijalnim, odlučujućim trenutcima moraju prevladati svoje bolne povijesne kontroverze, lakše i prije će spasiti Hrvate u centralnoj Bosni i zadržati taj dio teritorija kao hrvatski.

Unutar ovih jasnih i istinitih premisa, rukovodstvo RS mora naći dovoljno mudrosti, a i odlučnosti da ne dozvoli cijepanje Republike Srpske na dva dijela.

Isto tako, rukovodstvo RS mora pod hitno stvoriti specijalne i paralelne veze sa Hrvatskom, te sa Srbijom formirati ekonomsko-politički blok tako da može voditi što samostalniju regionalnu politiku. Za nadati se, da će se prilikom stvaranja ovih dvaju blokova: islamskog i kršćanskog, stvari odvijati na miroljubljiv način.

Izvor: