Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Rođena,
Evo ti opet pišem. Mislio sam, iskreno, i ranije, ali nikad vremena. Kao i prošlih godina, neću u našu prepisku računati plave koverte. U njima se ne dopisuju ljudi, nego apstrakcije. A ti meni nisi bilo ko. Najmanje apstrakcija.
Mislio sam da ti pišem nebrojeno puta. Da molim kad su mene ljudi molili. Da tražim ono što njima treba. A sigurno su do tebe došli oni duboki uzdasi. U njima svega. Жelje da ljudima bude bolje, ali i da budemo bolji ljudi. Molitve i molbe. Ali ne brine me toliko to.
Ne brinu me ni neprijatelji. Ne želim ih, ali znam da ih i čestit čovjek ili onaj koji se trudi biti takav ima i mora imati po čemernim zakonima poslijeadamovskog svijeta. Ne brine me koliko tuđina hoda tvojim selima. I ja hodam njima, voleći i šumovite uvale, i planine i jednostavne ljude u njima.
Ne brine me koliko djece ima neko drugi. Nama se rodila Marija, kao što znaš, sad nas je petoro, sa Markovima i Gordanom – jedanaestero. Ne brine me mnogo toga, kao dijete što se nagladovalo i nasirotovalo, ono koje nema nijedne slike iz dana kad si nastajala.
Ako tebe ne budemo voljeli iznad svega i svakoga, iznad mržnje i računa, iznad svega pojedinačnog, ništa više neće biti bitno.
Brine me samo mržnja, neljudska, jadna i sitna. Ne može te ukinuti krupno zlo zavidljivaca. Može te obesmisliti sitna zloba međusobnih razmirica. Ne može ti ništa geopolitička bura. Ali ako tvoji studenti nastave da sabiraju bodove, a ne znanje, da traže rokove umjesto smisla, sve će biti izgubljeno. Ne brine me što nemaju sve knjige svijeta, nego što ni one koje smo mi sanjali niko ne čita.
Ako tebe ne budemo voljeli iznad svega i svakoga, iznad mržnje i računa, iznad svega pojedinačnog, ništa više neće biti bitno.
Zato se preni, stresi sa sebe svaki grč: ne živi se u spazmu. Nauči nas da ne strahujemo za planine, nego da ih obilazimo, da ne brojimo tuđu, nego volimo svoju djecu. Mladima daj san – bez snova se knjige ne čitaju, bez knjiga se ne sanja, a bez i jednog i drugog čovjekov život se ne razlikuje od životinje. Više si ti od inata. Jer i inati se potroše, a samo ljubav i njena djela ostaju za vječnost.
Sjeti se Stefana. I on će tebe, gdje treba.
Srećna ti, rođena, slava!
