26. juna 2010. godine održan je komemorativni skup kod Šaranove jame i porušenog spomenika žrtvama ustaškog zločina na Jadovnom. Tom prilikom, predsjednik Hrvatske Josipović obećao je da će do slijedeće komemoracije spomenik biti obnovljen.
Došla je 2011. god. ponovo smo se 26. juna našli kod Šaranove jame, spomenik je otkriven – nezavršen. Obnovljeno je ono što je uništeno. Spomenik je bio u ovoj fazi gradnje 1988. god, ali nije nikom dolazilo u misao da se spomenik otkrije dok se ne završi prema usvojenom projektu. Spomenik je ogoljen bez napisanih historijskih podataka, neobloženim postoljem mramornim pločama i stihovima koje je predložio umjetnik, bez uređenog parkirališta.
Ovako ogoljen spomenik na cesti punoj prašine, slab je znak hrvatskog izraza poštovanja prema žrtvama.
Ilija Vujnović
Banjaluka, 01.07.2011.g.
Vezane vijesti:
Umro je kipar Ratko Petrić, autor centralnog spomenika na Jadovnu
DIVOSELO – ZLOČINOM DO PUSTOŠI – ZAPISI ILIJE VUJNOVIĆA
D I V O S E L O
Od Gospića pa do Visočice
Od Novčice pa do Počteljice
Vjekovima bilo Divoselo.
U njemu se seljački živilo
Tugovalo, više veselilo
Školovalo i Bogu molilo
Krsnoj slavi sve se radovalo.
U hiljadu devetoj stotini
Četrdeset i prvoj godini
Osnova se ustaška država
Nema da se slavi krsna slava.
Ustaše u školu useliše
Konobu u zatvor pretvoriše.
Nestalo je živosti i pjesme
Šapatom se ustanak priprema,
Sparne noći trećega avgusta
Ustaničke puške zapucaše
Istjeraše iz škole ustaše.
Velebite, visoka planino
Ti si svjedok strave Divosela
U tvoja je smjestila se njedra.
U avgustu četrdeset prve
Primio si narod u zbjegove
Na prostrane bare Kruškovače
I šumarke Bešlinca, Jelavu
Zelenim ga plaštom ogrnuo
Mračnom noći, kišom i oblakom,
Bujicama blatnjavim stazama
Ometao kretanje ustaša.
Zakasniše kroz Ribnik ustaše
Ostadoše prolazi slobodni
Preko bara do tvojih padina.
Dana petog mjeseca avgusta
U svitanje poslije kišne noći
Krvnik Devčić i njegova bojna
Neprimjetno uspjeli su doći.
Uz zaglušnu pucnjavu i viku
Među pospan narod upadoše.
Klanje, vriska, jauk, dozivanje
Strašan metež, besciljno bježanje
Tko se tvojih padina dohvati
Od strašne se smrti izbavio.
Kruškovače i druge poljanke
Mrtva tijela zaklanih prekriše.
Svi proplanci i zelene bare
Plemenitom krvi potekoše
Mučeničke duše se vinuše
Preko tvojih vrhova zelenih
Tebe hladna uvati groznica
Pa ledeni navuče oblake
Iz oblaka krupan grad udari
Novo groblje bjelinom presvuče.
Njihovo je vrijeme ustavljeno
Mučenički u vječnost odoše
Preseliše u pamćenje naše.
Svojim si ih dahom milovao
I mirisom trave darivao.
Preživjeli borbu nastaviše
Odredu se svome pridružiše.
Pod vatrenom zaštitom odreda
U selo se život povratio.
Dosta plača i pjesma se čuje
Ustaničkom odredu raduje.
Brojčano se odred povećava
Priključi se četa iz Smiljana
Dobrovoljci iz Gospića grada
Rizvanuše, Novog i Brušana
U bataljon odred prerastao
Divoselo često napuštao
Ustaše su mnoge napadale
Dosta puta u selo upale
Kog stigoše ustaški ubiše
I sve kuće u selu spališe.
Premjesti se narod pod Velebit
Zemunice i po neka bajta
Zamjeniše kuće i domove
Poslužiše sve do kraja rata.
U borbi se rodi i prekali
Pionirska četa partizana
U borbama čestim i krvavim
Brani selo do slobodnog dana.
Pusto selo dočeka slobodu
Grobovima sve je prekriveno
Preživjeli na zgarišta stižu
Za boravak kolibe podižu.
Nove kuće niču iz pepela
I spomen-dom u sredini sela.
U domu je knjiga otvorena
Upisanih 1128 imena.
Svako ime otvorene knjige
Oživljava žrtve izgubljene
I zaljeva rane otvorene
Suzama je knjiga zalivena
Buketima cvijeća prekrivena.
U obnovi život se obnovi
Rodiše se sportske igre „OKE“
Okupiše mladost iz Krajine
Na druženje i na takmičenje.
Pionirska četa partizanska
Ispred Doma borce postrojila
Pionire (iz SFRJ) na zbor okupljala
I slobodu s njima proslavljala
Živilo se mirni i slobodno
Bratstvo-jedinstvo iz ratnih dana
U selo briga i strah se vrati
Ustaškim znakom Franje Tuđmana.
Srbima se progonstvom zapreti
Ime im se iz ustava briše
Krsna slava nema da se slavi
Ćirilica ne smije da se piše.
U narodnom strahu od ustaša
Osnova se država Krajina
Divoselo Krajini pripade
U nemilost ustašku upade.
U septembru devedeset prve
Jedan dio sela popališe
Savičinog Milu zapališe
I na Klisi bunker napraviše.
Iz bunkera po noći i danu
Smrtonosna zrna prosipaše.
I granate iz bacača mina
Vrlo često po selu padaše.
U novembru selo napadoše
Ljude, žene kod kuće pobiše
Više od po sela popališe
Svud ustaški znak nacrtaše.
Mještani su selo napustili
U susjedna mjesta se sklanjali
Proređenu zemlju obrađuju
Stoku paze i selo čuvaju.
U četvrtak 9. septembra
Devedeset i treće godine
Još Danica svjetlo ne ugasi
Tuđmanija silom se oglasi
Stotinama granata i mina
U blještanje zoru pretvoriše
Sa svih strana tenkovske kolone
Divoselo-Čitluk pregaziše
Pet dana su s tenkovima bili
Ljude, narod po selu lovili
Na ustaški način sve pobili.
Građevine sve su popalili
Popalili i još minirali.
Nestalo je spomen doma
Spomen knjigu imena vezanih
Mučenike i pale heroje
Ustaše su ponovo ubile
Nema nade za novu obnovu
Za molitve i novo opjelo
U pustoš je pretvoreno selo.
Sa sobom se ime izgubilo
U Medački džep se pretvorilo
Heroj selo potpuno nestade
Za obnovu propale su nade.
Velebite, ne daj zaboravu
Mučeničku smrt naroda Srba
Njihova groblja i grobove
I ime Divosela.
U Banjaluci, aprila 2011.
Ilija Vujnović